Slobodan uzgoj

OPG Poropat: Na farmi pored Poreča žive najsretnije kokoši

Sanda Milinković

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Slobodan uzgoj se sve više traži jer je kokoš slobodna unutar i izvan objekta. Može izaći kada hoće i time dobiti dodatak hrani jer pojede pokoju travčicu. Jaja su jednostavno zdravija, a ove su vam kokoši najsretnije kokoši, kaže Igor Poropat



Da sreća dovodi do uspjeha, znanstvenici su utvrdili mnogim studijima jer sretni ljudi traže nove izazove i zbog pozitivnih emocija uspijevaju u onome što su naumili. Posjetom farme obitelji Poropat u Istri uvjerili smo se da se ista teorija može primijeniti i na kokoši jer ne znamo kada smo posljednji put vidjeli tako veselu pernatu ekipu kako trčkara po livadi.



OPG Poropat bavi se proizvodnjom jaja, a što je njegov otac započeo prije više od dvadeset godina, Igor Poropat, koji ne skriva oduševljenje svojim poslom, danas je nastavio. Farma je smještena nekoliko kilometara od Poreča u mirnom naselju Nova Vas gdje makadamski put vodi do zelenila koje opušta misli, mirisa prirode zbog kojih se poželite preseliti iz grada i tišine u kojoj vaš um može odmoriti.


poropat

Farma obitelji Poropat u mirnom naselju Nova Vas, nekoliko kilometara od Poreča, Foto: Vedran Karuza



Slobodan uzgoj



Igor nas je odveo do njihovih kokica koje smo uhvatili kako nesmetano šetaju po livadi, međusobno razgovaraju sebi svojstvenim glasanjem i najbolje od svega – spremno poziraju našem fotografu.





– Kokice su vani jer se bavimo slobodnim uzgojem što znači da one mogu nesmetano izlaziti i ulaziti kada god požele, kaže nam Igor i objašnjava različite vrsta uzgoja.



Doznajemo da se obitelj Poropat prošle godine odmaknula od kaveznog uzgoja što je ujedno i najčešći način uzgoja, pogotovo kod velikih proizvođača. Razlog tomu je što se takvim uzgojem u manjem prostoru i kraćem vremenu dobiva velika količina jaja za prodaju. Kaveznim se uzgojem može regulirati proizvodnja i vrijeme hranjenja, ali ovakva je vrsta uzgoja sada već zabranjena u Luksemburgu, Austriji i Njemačkoj.
Brojne prednosti


Slobodne i sretne kokice, Foto: Vedran Karuza



Igor nam kaže da je u Engleskoj čak 40 do 50 posto jaja iz slobodnog uzgoja što je jako puno, a kod nas broj iznosi poražavajućih pet posto.



– Kod nas je problem i to što su jaja iz slobodnog uzgoja skuplja u odnosu na ostala, a s obzirom na našu ekonomsku situaciju, ljudi bi puno puta i uzeli nešto kvalitetnije, no nažalost su prisiljeni gledati jeftinija rješenja. Nadam se da će se to promijeniti tijekom sljedećih godina, kaže Igor.



Osim kaveznog, postoji i podni uzgoj, a jedina razlika između tih vrsta uzgoja jest u tome što su tijekom podnog kokoši slobodne po pitanju šetnje unutar objekta iako ne mogu izaći na zrak. Prema analizama Europske agencije za sigurnost hrane, koja je prikupila podatke s više od tri tisuće farmi, otkrivene su brojne prednosti slobodnog uzgoja naspram kaveznog i podnog.



Studije su otkrile i da su jaja iz slobodnog uzgoja puno zdravija jer sadrže manje zasićenih masti i kolesterola te veći udio bjelančevina, više vitamina A i E te omega 3 masnih kiselina.


Na pakiranju je natpis da su jaja iz slobodnog uzgoja – »free range«, Foto: Vedran Karuza



Sve veća potražnja



Ne čudi nas da sretne kokoši koje smo gledali kako bezbrižno upijaju zrake sunce i uživaju na svježem zraku nesu i bolja jaja.
Igor nam objašnjava da su njihove kokice slobodne šetati koliko god žele, a najčešće izlaze nakon hranjenja oko dvanaest sati. Priznaje da nikada istovremeno ne izađu baš sve, ali promatranjem otvora kroz koje ulaze i izlaze, morali smo primijetiti da je gužva na izlazu.


Usput smo doznali i da izlazak kokica nije preporučljiv kada pada kiša jer se tada one smoče što može biti riskantno, a samim time ne nesu jaja nekoliko dana.



– Slobodan uzgoj se sve više traži jer je kokoš slobodna unutar i izvan objekta. Može izaći kada hoće i time dobiti dodatak hrani jer pojede pokoju travčicu. Jaja su jednostavno zdravija, a ove su vam kokoši najsretnije kokoši, kaže Igor pa dodaje da je sve veća potražnja za jajima iz slobodnog uzgoja jer se ljudi sve više žele hraniti zdravije.



Trendovi kod nas obično dolaze iz inozemstva pa je tako slučaj i kod uzgoja kokoši gdje su prvi primijetili promjenu – hotelijeri.


Foto: Vedran Karuza



Četiri četvorna metra



Naime, ugostitelji su sve više počeli primjećivati da ih strani gosti tijekom doručka pitaju otkuda stižu jaja i iz kakvog su uzgoja. Praksa pitanja se iz hotela preselila u gotovo svako domaćinstvo jer se danas doista više nego ikad gleda porijeklo hrane.


Naš nam sugovornik potvrđuje da se sve više pazi što unosimo u organizam pa otkriva da razmišlja i o povećanju proizvodnje s dosadašnjih 850 jaja dnevno na puno više. U planu je unapređenje proizvodnje, moderni strojevi i proširenje te uređenje cijele farme i zelenila za što više sretnih kokica.



Primjećujemo da kokice doista imaju puno prostora za nesmetanu tjelovježbu pod plavim nebom, a Igor nam kaže da po uvjetima za slobodan uzgoj svaka kokica mora imati četiri metra kvadratna prostora.



– Nije to zbog toga što će one u isto vrijeme bivati na svim četirima kvadratima, nego je to više radi postavljanja rajona. S obzirom na to da se ovim bavimo tek godinu dana, još je rano, ali kokice će nam za dvije do tri godine uništiti jedan rajon, pa ih je potrebno preusmjeriti na drugi, objašnjava Igor pa kaže da se uništeni rajon regenerira te da na njemu ponovo počinje rasti trava dok kokice i dalje imaju slobodnu zonu kretanja u drugom smjeru.


Foto: Vedran Karuza



Potraga za jajima



Prostor na kojem se šeću kokoši ograđen je sa svih strana, pa štiti perad od vanjskih uljeza.



– Zanimljivo je što kokoši imaju urođeni strah od lisica. Čak i one koje nikada u životu nisu vidjele lisicu, pobjeći će čim je uoče, dodaje Igor.
Zanimalo nas je kako izgleda jedan radni dan na ovakvoj farmi, a naš sugovornik kaže da uključuje mnogo posla. Srećom, u tome mu pomaže cijela obitelj – od mame do supruge i sina koji nakon dnevnih obaveza u popodnevnim satima stižu u pomoć.



– Kod proizvodnje jaja u kavezima ima najmanje posla jer je sve automatizirano i nemate što raditi unutra. Jaja se skupljaju sama i stižu po trakama, ali to su jaja iz kaveza. Kod ovog sistema ima puno više posla koji oduzima vremena jer trebate čuvati i obilaziti kokoši, a navečer provjeriti jesu li sve ušle u svoje odaje i zatvoriti otvore, opisuje Igor te kroz smijeh priznaje da se nemali put dogodilo da se neka od kokica nekamo popela pa su je znali dozivati i tražiti dok ne bi sišla.


Foto: Vedran Karuza



Natpis i oznaka



Bilo nam je zanimljivo čuti i da posao uključuje pravu potragu za jajima jer, prema Igorovim riječima, 90 do 95 posto kokica snest će svoja jaja u gnijezda, ali ostatak će snesti jaja i na druga mjesta pa ćete morati dobro proći farmu da vam koje ne bi promaklo.
Kao potrošači koji se svako dnevno susreću s bogatim ponudama naših trgovina, priupitali smo Igora i kako možemo znati da su jaja koja kupujemo kvalitetna.



– Na pakiranju trebate obratiti pažnju na natpis da su jaja iz slobodnog uzgoja (free range), a i na samom jajetu treba biti oznaka broj jedan te nakon oznake »HR« slijedi broj proizvođača, odgovara.



Ono što nije siguran pokazatelj kvalitete jaja jesu pakiranja na kojima često bude fotografija »sretnih« kokoši i zelenila što ne znači da su tako pakirana jaja stigla iz slobodnog uzgoja.


U planu je unapređenje i proširenje proizvodnje, uređenje cijele farme i zelenila, Foto: Vedran Karuza


 


Foto: Vedran Karuza



Peletirana hrana



Prošetali smo kroz odaje ovih veselih kokoši i primijetili ih u svakakvim pozama: neke su stajale u redu za izlazak na livadu, neke su spavale, a neke su se sakrile od pogleda (i fotoaparata!) u svoja gnijezda. Usput nam je Igor kazao da su njihove koke cijepljene protiv salmonele pa pojasnio i čime se hrane.



– Hrana koju ima dajemo je peletirana, a to znači da ne jedu običnu hranu koju dobijete kada sameljete kukuruz, pšenicu i potrebne vitamine, već je riječ o termički obrađenoj hrani koja nakon obrade izlazi u obliku peleta. Takvim se načinom obrade uništava oko 60 posto štetnih tvari pa uz to i cijepljenje imamo duplu sigurnost kod naših kokica, pojašnjava Igor dok promatramo prostor za pakiranje jaja koja se prethodno pomno pregledavaju.



Nakon što smo pozdravili vesele kokice, fotografirali one koje su se znatiželjno prve probijale do fotoobjektiva i provjerili kako se pakiraju jaja, spokojno smo se zaputili natrag u Rijeku, ostavljajući za sobom farmu koja nas je podsjetila na vesele animirane filmove. Nedostajalo je samo da nam sretne kokoši kažu: »Doviđenja!«


Foto: Vedran Karuza


 


SPAR PODRŽAVA HRVATSKE DOBAVLJAČE

Lockdown je na koljena bacio mnoge male i srednje proizvođače na našim prostorima i ne postoji industrija koju mjere i smjernice zbog pandemije koronavirusa nisu dotaknule.  Slična je priča i s našim sugovornikom koji je do pandemije surađivao većinom s hotelijerima i ugostiteljima. Prve mjere i prošlogodišnji lockdown doveli su do posljedica zbog kojih danas ne bi posjetili ovu predivnu farmu i doznali još jednu divnu istarsku priču.


U komunikaciji sa SPAR-om koji je prepoznao kvalitetu, proizvodnja se nastavila zahvaljujući vratima koja su se otvorila međusobnom suradnjom pa sada unatoč svemu imamo priliku kupiti njihova jaja na području Istre.


SPAR od početka svog poslovanja podržava male, srednje i velike hrvatske dobavljače te danas udio hrvatskih dobavljača u ukupnom prehrambenom asortimanu SPAR-a što pokazuje koliko su posvećeni hrvatskoj kvaliteti, domaćoj proizvodnji i razvoju gospodarstva. A kako bi povećali vidljivost domaćih proizvoda hrvatskih proizvođača na svojim policama, SPAR ih kroz kampanju “Da, domaće je!”  stavlja u prvi plan. Surađuju s njih više od 400, a priča o OPG Poropat je jedna od njih.

Sadržaj nastao u suradnji s partnerom SPAR