MOJ NAJLJEPŠI VRT

Okućnica obitelji Kruljac u Kupjaku: 3.750 četvornih metara očaravajuće prirode

Jelena Sedlak

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Prekrasan parkić na tlu bivše ciglane

Jadranka i Hubert Kruljac uredili su jedan od najljepših vrtova u Gorskom kotaru koji po svojoj površini od 3.750 m četvornih predstavlja pravi izazov, čak i za mnogo mlađe i zdravije ljude.


Samo košnja trave malim traktorom traje više od 2,5 sata, a što bi tek bilo da se kosi na tradicionalan način, kosom. U njihovoj je okućnici prije Drugog svjetskog rata bila ciglana, pa je sloj humusa preko teške ilovače vrlo tanak i sve teško uspijeva.


Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin


Ipak, Hubertov bi pokojni otac bio ponosan da sada vidi što je mlađa generacija napravila od njegovog imanja. Nekad je tu paslo blago, pa se nije ni trebalo kositi, a sada je Hubert ostavio tek mali krug nepokošenog travnjaka da se vidi kako je to nekad bilo, divlje i neukrotivo. Tridesetak stabala šljive mali su podsjetnik na ta vremena, kao i stara drvena kuća koja je sada renovirana i odlično uklopljena u okoliš.


Šljive su stare pedesetak godina i rode svake četvrte godine, ali od njih uvijek bude dovoljno pekmeza, no rakije fali, šali se Hubert. I on i Jadranka su sada u penziji, nakon što je ona odradila dva mandata u Primorsko- goranskoj županiji kao vijećnica PGS-a, a Hubert je umirovljen nakon karijere vozača.


Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin


“Još dok sam radila, odlučila sam da ću u mirovini njegovati svoje dvije ljubavi, ručni rad i vrtlarenje, i jako sam sretna kad mi dođe netko s kim mogu podijeliti te svoje strasti”, govori Jadranka dok nam pokazuje svoje prelijepe pelargonije koje uvijek nabavlja kod istog uzgajivača na placu u Delnicama.


Ponosna je i na svoje banane, nabavljene iz Topuskog, za koje kaže da su tu tek na probi, jer neće baš sve uspjeti iz prve. Tako je i s ružmarinom bilo i nekoliko proba prije no što je uspio rasti kako se od njega očekuje, a s klematisom je bilo čak šest-sedam prethodnih neuspjelih pokušaja. Ništa zato, vrt je prepun biljaka koje uspiju iz prve, pa okućnicu tako krase limun, eukaliptus, ginko, božuri, lavanda pristigla s Hvara


Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin


“Božure ošišam kada precvjetaju, pa ostale biljke mogu doći do zraka. Kad jedno uvene, drugo procvjeta i uvijek je vrt pun života. Imamo bunar i pumpu, pa srećom ne moramo štedjeti vodu jer i inače se ovdje sve teško ukorjenjuje. Evo, na primjer, ova araukarija ima po sebi ožiljke od borbe za život. Kupila sam ih šest, a primile su se samo dvije”, govori Jadranka o drvetu poznatijem kao čileanska smreka, s kojim se namučila kako bi ostalo na životu.


Hubert voli restaurirati namještaj od drveta i to radi vrhunski. Majstor je samouk i za tokarenje drveta, a tu je vještinu naučio s interneta. I dok Jadranka radi dekupaž, farba boce ili radi cvijeće od krep-papira, on restaurira stolice. Ovu kuću su naslijedili od njegovog oca i u njoj žive oko deset godina. Jadranka je porijeklom iz Delnica i svojedobno nije mislila da će živjeti u Kupjaku, ali je mjesto jako zavoljela.


Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin


“Zamišljala sam da će mi cijela okućnica biti u cvijeću, a da će samo između biti stazice, no bolest me je spriječila u tome. Sada ipak imam dovoljno cvijeća i jedva čekam da ga podijelim s nekim”, govori ova nesebična nona četvero unučadi i majka dviju kćeri.


U njenom je vrtu više od stotinu vrsta biljaka, uz ruže kojih ima svih mogućih vrsta i boja i koje su joj omiljene. U sjeni stabala šljive još i ljetos cvjetaju lijepe maćuhice, jorgovan je ocvao, kao i lukovičaste cvjetnice koje u proljeće prekrivaju veći dio okućnice.


Pet japanskih javora, božikovina, judino drvo, smreke, šimšir, cedar i mnoge druge vrste gusto su raspoređene bliže kući. Naravno, tu je i kamenjar, koji u Gorskom kotaru odlično uspijeva.


Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin


“Po cijele dane smo vani i meni je to spas. Ovo je odmor za dušu, ali i divan način da zaboravim na bolest”, govori ova vrijedna šumarska tehničarka koja, istina, nikada nije radila u struci, ali biljke kao da su joj zapisane »u genima».


I premda ona kaže kako čovjek uči dok je živ, čini se da ona mnoge stvari o biljkama nije ni trebala učiti. Ideje je, kaže, pokupila na sajmovima, s interneta, iz časopisa koje pomno čuva i najzad, iz same prirode.


Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin