Ja vam uživam u drvetu i kamenu, a on izrađuje, ja imam ideje, a on je majstor, on je napravio i ovu fontanu, govori Marija, drugog imena Jasna, hvaleći umijeće svog supruga Juraja.

Posjetili smo ih već na izmaku ljeta, ali premda cvijeća u vrtu više nije bilo kao prije, vrt je prštao zelenilom i biljkama svih vrsta, a njihova međusobna podrška također. Tako je Marija, ali koju svi zovu po krštenom imenu Jasna, s razlogom hvalila ogradicu koju je Juraj napravio od akacije, ali tako da sliči na brezu.

– Breza traje najviše dvije godine, pa sam mislio kako ću od akacije napraviti dugovječniju ogradicu, ali ću je kamuflirati u bijelu boju tako da sliči na brezu, govori ovaj snalažljivi strojar. On je napravio i špinu od kamena, također na Jasninu ideju, a i sve ogradice i stazice od kamena napravio je on. Što ti je sloga, planine pomjera.

Foto: Marko Gracin

Nekada je ovdje bio samo živi kamen, kako se u narodu kaže za stijenu koju je teško razbiti, no Jasna i Juraj to su činili pijucima. – Tu je nekoć bila gmajna, koju smo pijukom razbijali, no nastavili smo kamenje donositi odasvud, iz Gorskog kotara, Dalmacije, gdje god smo bili u posjetu prijateljima, govori Jasna, koja je već 15 godina u mirovini, nakon što je staž stekla radeći kao medicinska sestra u Dječjem vrtiću na Zametu.

Na to je vrijeme podsjeća jedna lijepa ruža penjačica, koja još raste u njezinom vrtu, a dar je jedne tete iz vrtića. Kad vrt služi kao podsjetnik na ispunjen život, to je mnogo ljepše od bilo kakvog dnevničkog zapisa.

Juraj je mirovinu stekao u INI, a očito je zna dobro iskoristiti jer je na terenu veličine oko 900 četvornih metara sve njegovih ruku djelo, barem što se tiče gradnje. Vrt je rastućim biljkama toliko dobro izoliran od susjeda da se čini kao da ih i nema.

– Truda je puno, a novaca koliko ih ima, pomirljivo govori Jasna, majka sinova Vedrana i Jadrana i baka četvero unučadi, Glorije, Frana, Laure i Jura. Ova skromnost možda i nije opravdana, jer njihov je vrt ovog ljeta dobio prvu nagradu od TZ-a Čavle, a zašto, pokazali su nam domaćini kasnije.

Foto: Marko Gracin

Brajda od pasiflore, mala livadica azaleje koja je prekrivena ružičastim cvjetovima svakog proljeća, australske četke, glicinija i bugenvilija svojim penjućim granama prepunim cvjetova natkriljuju vrt svake sezone. A ispod njih rastu anđeoske trube, kamelije i magnolije, sitnocvjetne begonije i još mnogo toga što je sada već precvjetalo.

U vrtu rastu i kivi, loze, mandarine, smokve, hortenzije, i sve to pati zbog ovogodišnje suše, bez obzira na to koliko se zalijevalo. Na terasi i u prozorima rastu fuksije, zmajeva krila orhideje i još puno toga. Biljke Jasna razmjenjuje s prijateljima i kupuje po sajmovima. Jedni prijatelji su živjeli u Voloskom i imali premali vrt za sve biljke koje su tu rasle, pa je dio njih stigao i u Buzdohanj.

Foto: Marko Gracin

– Sve ča sam vidjela da bih tu mogla stavit’, sve sam donijela, ali imam još puno toga ča bih htjela i ako bih dobila još kakvu nagradu, kupila bih gnojivo i još ribica, kaže Jasna, govoreći nam o jezercu koje je, naravno, napravio Juraj, ali susjedova mačka tamani ribice. – Ja imam toliko želja, veći vrt i više snage, povjerava nam naša domaćica.

Za sada se čini da snage imaju dovoljno i da podjela poslova, pri čemu ona brine o cvijeću, a on o voću i povrću, dobro funkcionira. A kad se umore sjednu kod fontanice i prisjećaju se koliko je teško bilo od ovog vrta napraviti oazu za uživanje. Između ostalog, tu je istovareno desetak velikih Tatra kamiona zemlje jer je sve ostalo bilo stijena.

Foto: Marko Gracin

Šale se kako su tada odvajali kamen, a sijali zemlju. Jedino drvo koje su tu zatekli bilo je lipa, koja još uvijek u vrtu predstavlja relikt prošlosti. Ovaj vrt ipak ima jednu veliku prednost, a to je da je na uzvisini, pa ga ne pohode srne, medvjedi, divlje svinje i ostala divljač koju uveseljava uništavanje vrtova.

A, evo, za kraj i jednog recepta koji je Juraju omogućio da 75 puta daruje krv i još bude u punoj snazi. Otkrila nam ga je Jasna, s nadom da će i drugima pomoći.

Foto: Marko Gracin

Dakle, potrebno je 70 vrhova mlade koprive, 1 kg limuna izrezanog na šnite i 3 l prokuhane vode. Sve preko noći treba ostaviti i ujutro procijediti, istisnuti limun i na 1 l tekućine dodati 1 kg šećera i 15 dkg limuntusa. Dobro izmiješati i uliti u boce, ali ne začepiti, pa sve zajedno staviti u frižider. Nakon 24 sata boce se mogu zatvoriti i spremiti.