Pravi mali mediteranski vrt, izuzetno jednostavan u zamisli, ali i efektan u izvedbi, vidjeli smo u Malom Lošinju u ulici Malin, koja se i inače od početka do kraja okitila ljubičastom bojom rascvjetalih bugenvilija.

U ovom vrtu svaka biljka dolazi do punog izražaja, ne samo zato što su staze i prolazi lijepo popločani i oivčeni niskim kamenim zidićima, već i zato što između pomno njegovanih biljaka nema ni jedne suvišne stvari. Nikakav ukras ne odvlači pogled od mirne ljepote mediteranskog ugođaja, ali tu nema niti jednog opalog listića. Urednost i jednostavnost recept su naše domaćice Josipe Škapul, no i ona je do njega došla na teži način.

Foto: Marko GRACIN

– Prije nego što sam odlučila posaditi samo ono što na ovoj klimi uspijeva, potrošila sam puno novca kupujući, isprobavajući pa bacajući biljke. Pa sam pokušavala i s premještanjem biljaka, primjerice kala i afričkih ljiljana, jer ili bi ih sunce spržilo ili ga nisu imale dovoljno, ali skoro ništa nije pomagalo. Na otoku zadnja tri mjeseca nismo imali kiše, ruže se suše, hortenzije smo morali porezati, a čak se i ružmarin počeo sušiti, pa smo za živicu i neke biljke postavili zalijevanje sistemom kap po kap i to je pravi spas, govori Josipa.

Uredno su ošišane živice od kojih jednu nazivaju frejoja, a ima sitne plodove koji se mogu jesti. I grožđe na lozi koju ovdje nazivaju »tovar«, a radi se o vrsti izabele krupnih crnih grozdova, ovdje uspješno odolijeva hirovima otočne klime. O maslinama da i ne govorimo.

Foto: Marko GRACIN

– Oblice su stare preko 200 godina i odlične su za ovu klimu, ali u ovom vrtu imaju samo ukrasnu ulogu. O njima vodi računa moj suprug Nedjeljko, koji ih redovito orezuje. Porezane su tako da ima što manje posla s njihovim opadnutim lišćem, koje dosta prlja, govori naša domaćica.

Prlja zapravo i sve ostalo lišće koje otpadne, pa Josipa dosta vremena provede čisteći stazice. Od nje smo saznali i da lišće smokve, koja također raste u ovom vrtu, otočani često koriste za smanjivanje razine šećera u krvi. Ima tu i mente te raznog drugog mediteranskog ljekovitog i začinskog bilja, ali i ono je diskretno uklopljeno u cjelinu.

Foto: Marko GRACIN

U vrtu, naravno, ima i oleandera, limuna, mandarina, limete, naranča, qumqvata, pa i živice od mirisnog jasmina, a bugenvilije su stare oko 50 godina. Da bi ovako bujno cvjetale, treba ih redovito jako orezivati u veljači, jer što se više režu, to su ljepše, te dohraniti kad počnu rasti mlade šibe, a za što je opet zadužen Nedjeljko, pa i sin Niko. Za njega je u vrtu postavljen koš za košarku, kako se ne bi sve vrtjelo oko biljaka.

Tu je i roštilj koji su osmislili suprug i sin, a kraj njega je samo jedna lijepa posuda od terakote u kojoj raste hibiskus i svaki dan otvori samo po jedan veliki crveni cvijet. Sasvim dovoljno za pravi ugođaj, sve drugo bilo bi suvišno. Očito je da je ovim vrtom u jednom momentu prošetao neki stručnjak.

– U početku smo se posavjetovali s pejzažnim arhitektom, koji nam je dao osnovne upute kako ne bismo previše lutali. Dao nam je dobre savjete koje smo poslušali, govori Josipa.

Foto: Marko GRACIN

Jedan od savjeta je bio da malčiraju tlo oko biljaka, pa su oko njih najprije stavili foliju i nakon toga nabacali malč od vulkanskog kamena ili na nekim mjestima od oblutaka i kako malč sada zadržava vlagu, i mnoge biljke izgledaju bolje, kale na primjer. Čak se i jež doselio u vrt, a pijev grlica pridonosi općem osjećaju mira i opuštenosti, u inače dosta prometnoj ulici.

Kuća oko koje se nalazi ovaj mali, ali lijepi vrt, pripadala je Nedjeljkovim roditeljima. Josipa je porijeklom iz Bribira, a u Mali Lošinj je svojedobno došla raditi kao učiteljica razredne nastave u OŠ »Mario Martinolić«, zaljubila se u sadašnjeg supruga i u otok i zauvijek ostala.

U otok se zaljube i mnogi turisti koji ovuda prođu i nipošto ne propuste zastati i slikati se kraj bugenvilija.