Posljednjih godina ženske su kravate iznimno zastupljen modni detalj.

Bio je to povod za razgovor sa znalcima iz te domene Darkom Dovedanom te stručnjakom za ženske kravate Leonom Palićem iz zagrebačkog Muzeja Cravaticum.

Darko Dovedan i Leon Palić, Foto: Davor Kovačević

Vrsni ste poznavatelji povijesti kravate. Kažite nam stoga kad su ženske kravate ušle u modu, je li to bilo u vrijeme sufražetkinja ili možda čak i prije?

– Na ovo pitanje je podosta teško dati odgovor tko je prvi od žena nosio kravatu, ali zasigurno bismo onda trebali spomenuti sufražetkinju Ameliju Bloomer, pokretačicu prvog časopisa za žene The Lily, te osobu koja je usko vezana uz reformu odjeće za žene, zbog koje je stil odijevanja dobio čak i ime po njoj – »bloomers«. Kroz časopis The Lily žene su krenule u novom, malo muževnijem pravcu odijevanja u kojem su često iskazivale tada muški predmet kao i ženski – razni formati kravata su se nosili od onih tradicionalnih, ali i samo vrpca i leptirki. To su tada bili tek počeci, jer kravata će se naći na ženskim vratovima tek u međuratnom razdoblju kada će to imati puno veći odjek.

Ženske kravate, Foto: Muzej Cravaticum

PRAVI HIT

Prema vašem mišljenju, koja je razlika, ako je ima, u pogledu dizajna – kroja između ženskih i muških kravata?

– Razlike su prvenstveno u stilu i veličini, nego što bi razlika bila u dizajnu. Tako da ta razlika može biti gotovo neprimjetna. Neki dan sam u Zagrebu vidio mladu djevojku s onim što bi na prvi pogled bila muška kravata, ali joj je dobro stajala, tako da se čini da se ta razlika između striktno muškog i ženskog lagano briše. Dosta modnih marki i prezentira svoje kravate kao unisex. Tako da vizualno dosta ljudi ne može razaznati je li kravata napravljena za muškarce ili žene, osim ako ne usporede dužine ili stilski kontekst. Naša Ana Knežević je tu napravila korak naprijed, te je patentirala svoju žensku kravatu koja je postala pravi hit.

U kojoj su mjeri ženske kravate zastupljene u vašem muzeju? Kažite nam nešto više o projektu koji ste realizirali sa švedskom umjetnicom?

– U našem muzeju imamo stolić upravo posvećen ženama koje su taj modni dodatak, koji dolazi upravo iz naše zemlje, popularizirale za žensku publiku. Za tom čajankom nalaze se Taylor Swift, Madonna i Margaret Thatcher. Tu su i opisane prve pionirke tog »mainstreama«, a to su Marlene Dietrich i Coco Chanel. Poznata Lili bila je prva dama filmskog svijeta koja je u svojim ulogama znala tumačiti »femme fatale«, gdje je nosila mušku odjeću koja za to razdoblje označava uredno nošenje kravata. Coco je često u svojim kreacijama ubacivala taj muški predmet na svoje modele i kreacije. Na našem zidu iznad njihovih glava nalaze se ženske kravate Ane Knežević koje nose tu simboliku, kad taj muški predmet s malo preinake ulazi i u ženski svijet. Nedavno smo u našem muzeju imali izložbu i radionicu višestruko nagrađivane švedske umjetnice koja se zove Ludmila Christeseva. Ova svestrana umjetnica kroz svoju izložbu na interaktivan način poziva sudionike da sudjeluju u stvaranju umjetničkih djela, služeći se kravatama koje se pretvaraju u cvijet. Takva umjetnička djela se kroz njen projekt stvaraju diljem svijeta, globalno povezujući žene koje kroz radionice razgovaraju, preispituju teme feminizma, kulturne diplomacije, svjetskog mira i socijalne pravde.

Glumice Nicole Kidman i Kim Basinger u pojedinim su filmskim naslovima nosile kravatu, kao i Emily Blunt u filmu »Vrag nosi Pradu 2«, a znaju ih odjenuti i za filmske premijere. Prema vašim saznanjima, u kojoj je mjeri muškarcima zanimljivo vidjeti ženu s kravatom?

– Muškarcu koji je otvorena uma, koji nije opterećen zadanim normama, svaka žena koja se ne libi nositi i prezentirati kravatu koja tradicionalno dolazi iz »muškog svijeta«, mora biti zanimljiva.

Foto: Davor Kovačević

LEPTIR-MAŠNA

Smatrate li da je ženska kravata izraz bunta, provokacije, zaigranosti ili možda odraz nečeg drugog?

– Iako se na to može gledati kao na neki alat kojim se, pogotovo nekad, više simbolički, ženski svijet htio izjednačiti po pravima s muškarcima, tako da bi ga se i moglo definirati kao buntovni, nadam se da je ta potreba iza nas, te da je danas takav modni dodatak više odraz individualnosti i kreativnosti, koji će neprestano mijenjati svoje forme, a time i izraz.

Je li kravata »stariji brat« leptir-mašne? Možete li nam kazati nešto više i o tom modnom dodatku?

– Kravata je ustvari otac samoj leptir-mašni koja proizlazi iz nje. Ona je svojim mašnastim oblikom dobila anglofonski naziv »bow«, dok u drugim europskim zemljama to najčešće dolazi prijevodom francuske riječi papillon što označava leptira. Neki će dati mašti na volju pa će reći da je nastala, jer su engleska gospoda bila škrta pa su kupovala omanje komade svile i vezala ih kao mašnu, da kroz taj odjevni predmet sakriju svoju neimaštinu. Neke podsjeća odmah na riječ luk, ali onaj koji odapinje strijele, dok se isto može povući paralela s bontonom tadašnjega vremena, jer on nalaže upravo naklon mladoj dami bez da kravata odleprša na vjetru. »Black tie« i »white tie« manirizam upravo dokazuju taj stil visokog društva i njegove funkcionalnosti da upravo ta naša kravata ne bi »letjela«.

Poznata opatijska umjetnica Yasna Skorup Krneta 2013. godine započela je u Opatiji veliki ciklus na temu kravate, čija je prezentacija održana za Noći muzeja 2014. kao projekt naziva »Sto lica kravata & stolica kravata«. Autorica je dio radova iz te umjetničke faze donirala Muzeju Cravaticum.

NAGRAĐENA KRAVATA NIKE USMIANI

Riječanka Nika Usmiani, studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, osvojila je prvo mjesto u području istraživanja prirodnih tekstilnih bojila na prestižnom međunarodnom natjecanju mladih dizajnera Colour for Tomorrow, i to s kravatom. Mladu kreativku čiji će se rad naći i u Muzeju Cravaticum pitali smo da nam opiše kako se odvijao proces stvaranja te posebne kravate.

– Proces stvaranja kravata započeo je prikupljanjem biljaka iz hrvatske jesenske flore, koju sam koristila za ekstrakciju prirodnih bojila. Za minikolekciju kravata lanena tkanina najprije je močena i bojadisana. Računalno su razvijena tri uzorka inspirirana velebitskom degenijom, jednom od najpoznatijih hrvatskih endemskih vrsta i simbolom zaštite prirodne baštine. Nakon toga pripremljene su šablone za tisak i tiskarske paste te je uslijedio ručni sitotisak i fiksiranje. Na jednoj kravati prisutan je i ručni vez, a naposljetku su uslijedili konstrukcija kravate, krojenje i šivanje. Velika patchwork kravata nastala je od ostataka materijala minikolekcije te ostataka uzoraka nastalih primjenom shibori i ombre tehnika bojadisanja, te biljnog transfer tiska. Sastoji se od oko 800 spojenih komadića koji postaju vrijedan resurs, a cilj mi je bio pokazati potencijal prirodnih bojila u suvremenom dizajnu i važnost održivog pristupa dizajnu.

Što vas je privuklo dizajnu kad ste upisivali studij?

– Od svoje sam najranije dobi stalno crtala, tako da me dizajn zapravo privlači cijeloga života. Zbog toga mi je odluka o upisu studija bila vrlo jednostavna. Ono što mi je posebno zanimljivo u okviru studijskoga smjera, koji uskoro završavam (industrijski dizajn odjeće) je to što nije povezan samo s dizajnom i estetikom, nego i s tehnološkom stranom tekstila. Upravo ta kombinacija mi puno znači, jer mi omogućuje kompleksnije razmišljanje.

Nika Usmiani, Foto: Privatna arhiva

Što vas je navelo da promišljate o održivosti u modnoj industriji, te koje su financijske odlike (isplativost) takvog načina proizvodnje tkanina – prirodnih materijala obrađenih prirodnim bojama?

– Učeći tijekom studija o tekstilnoj industriji, shvatila sam koliko ona zapravo zagađuje okoliš. Tada sam odlučila da ne želim samo biti dio problema, nego pokušati nešto promijeniti unutar same industrije. Mislim da kao dizajneri danas imamo odgovornost razmišljati ne samo o estetici, nego i o tome kakav trag ostavljamo iza sebe.

Isplativost takve proizvodnje treba promatrati s više gledišta, a ne u obzir uzimati samo kratkoročnu zaradu. Iako su procesi s prirodnim bojilima zahtjevniji, dugoročno donose veću vrijednost kroz manji ekološki otisak, održiviju proizvodnju te estetsku vrijednost u obliku prirodnih, harmoničnih tonova.

Tekstilna industrija, točnije proces bojadisanja, velik je potrošač vode i energije, pa je modernizacija nužna kako bi se smanjila potrošnja energenata. Baština može biti inspiracija, ali proizvodnja mora biti suvremena i učinkovita. Važan aspekt je i promjena svijesti potrošača – sve više ljudi prepoznaje vrijednost takvih proizvoda i spremno je platiti više za kvalitetu, zdravlje i održivost. Također, dodatni potencijal vidim u korištenju otpada iz drugih industrija kao sirovine za prirodna bojila, što dodatno povećava održivost i isplativost cijelog procesa.

Kravata je hrvatski dizajnerski modni dodatak. Što ona za vas predstavlja i je li osobno volite nositi kravate?

– Kravata za mene predstavlja spoj tradicije, identiteta i elegancije, pogotovo zato što je upravo kravata jedan od prepoznatljivih hrvatskih simbola. Nije li zanimljivo i privlačno što jedan tako klasičan predmet može postati medij u dizajnu za kreativno izražavanje i prenošenje priče. I da, volim nositi kravate – mislim da kravata može biti poseban modni detalj i dati kombinaciji osobit karakter i dozu osobnosti.

Imate li želju svoju formulu korištenja prirodnih bojila ponuditi proizvođaču tkanina u nas ili u inozemstvu?

– Apsolutno. Nakon natjecanja i razgovora s ljudima koji se također bave prirodnim bojilima, primijetila sam koliko su svi pristupačni, a veže ih zajednički cilj. Važno je dijeljenje znanja, iskustava i istraživanja, kako bi se doprinijelo primjeni prirodnih bojila u tekstilnoj industriji. Moram spomenuti da sam optimizaciju formula postigla uz pomoć prof. dr. sc. Ane Sutlović, prof. dr. sc. Martine Glogar, doc. dr. sc. Ive Brlek i dr. sc. Ivane Čorak, više asistentice – tima s dugogodišnjim iskustvom u području istraživanja tekstilnih prirodnih bojila.

I za kraj nam recite što biste u nadolazećem razdoblju voljeli ostvariti na području vaših kreativnih interesa?

– Za početak bih svakako voljela nastaviti s istraživanjem prirodnih bojila, možda i u sklopu diplomskoga rada. S pogledom u budućnost, voljela bih pridonijeti većoj dostupnosti tekstila bojadisanog i tiskanog prirodnim bojilima, jer mislim da takvih proizvoda još uvijek nema dovoljno na tržištu.

Nagrađeni radovi Nike Usmiani