FOTO: iStock
Stručnjaci ističu da cilj nije stalno biti potpuno prisutan, već naučiti prepoznati kada nam misli odlutaju i nježno ih vratiti u sadašnjost
Savjeti o tome kako živjeti u sadašnjem trenutku posljednjih su godina postali gotovo neizostavan dio razgovora o mentalnom zdravlju i osobnom razvoju. No koliko je zapravo realno očekivati da ćemo cijelo vrijeme biti potpuno prisutni i usredotočeni na ono što radimo?
Prema riječima psihoterapeuta Sina Haghiri, takav cilj nije samo teško ostvariv nego je u određenoj mjeri i nerealan. Ljudski mozak prirodno prelazi između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a upravo je to jedan od načina na koji obrađujemo informacije, rješavamo probleme i planiramo život.

FOTO: iStock
Potpuna prisutnost nije realan cilj
Mnogi smatraju da bi trebali moći potpuno isključiti misli i cijelo vrijeme ostati usredotočeni na sadašnji trenutak. No stručnjaci upozoravaju da takvo očekivanje može stvoriti dodatni pritisak.
Kada primijetimo da ponovno razmišljamo o sutrašnjim obavezama ili događajima iz prošlosti, često se frustriramo jer mislimo da ne uspijevamo biti dovoljno prisutni. Upravo nas ta frustracija može dodatno udaljiti od trenutka u kojem se nalazimo.
Umjesto toga, važnije je prihvatiti da će pažnja povremeno odlutati i naučiti se vratiti onome što radimo.
Kako se lakše usredotočiti na jednu stvar?
Ako želite biti prisutniji tijekom čitanja, rada, vježbanja ili razgovora, stručnjaci savjetuju stvaranje okruženja s manje distrakcija.
To može značiti odlaganje mobitela, isključivanje obavijesti ili planiranje samo jednog zadatka odjednom. Iako se često govori o multitaskingu, istraživanja pokazuju da mozak zapravo nije osobito učinkovit u istodobnoj obradi više zahtjevnih zadataka.
Jednako je važno prihvatiti da će misli povremeno odlutati. Koncentracija ne znači da se to neće dogoditi, nego da ćete to primijetiti i vratiti fokus na ono što radite.
Što se događa kada stalno živimo u prošlosti ili budućnosti?
Povremeno razmišljanje o prošlim iskustvima ili budućim planovima potpuno je normalno. Problem nastaje kada tamo provodimo većinu vremena.
Pretjerano usmjeravanje na prošlost često se povezuje s preispitivanjem starih situacija i osjećajem žaljenja. S druge strane, stalna okupiranost budućnošću može dovesti do briga, napetosti i katastrofičnih scenarija.
Stručnjaci ističu da upravo takvi obrasci mogu povećati razinu stresa i negativno utjecati na raspoloženje.

FOTO: iStock
Kako ostati prisutan tijekom teških razdoblja?
Poseban izazov predstavlja zadržavanje fokusa na sadašnjosti tijekom životnih kriza poput prekida veze, gubitka posla ili drugih teških situacija.
Prema psiholozima, prvi korak je prihvaćanje činjenice da se određena situacija dogodila. To ne znači odustajanje, već prestanak trošenja energije na borbu protiv onoga što ne možemo promijeniti.
Nakon toga korisno je usmjeriti pažnju na ono na što ipak možemo utjecati. Umjesto pitanja „Kako će izgledati cijela moja budućnost?”, ponekad je dovoljno zapitati se: „Koji je moj sljedeći korak danas?”
Nije cilj savršenstvo
Živjeti u sadašnjem trenutku ne znači biti potpuno usredotočen svake sekunde dana. Takav ideal vjerojatno nije moguć.
Mnogo je važnije razviti sposobnost povratka u sadašnjost kada primijetimo da smo odlutali mislima. Upravo taj povratak, bez osuđivanja i pritiska, može pomoći da se osjećamo smirenije, prisutnije i povezanije sa sobom i svijetom oko sebe.