Faktori rizika

Infekcije tijekom trudnoće: Različiti virusi, bakterije i paraziti mogu utjecati na zdravlje ploda

Life

Foto: Pexels

Foto: Pexels

Kongenitalna infekcija javlja se u oko 2 posto fetusa, dok se oko 10 posto novorođenčadi inficira u prvom mjesecu života.

Trudnoća je razdoblje u kojem se mogu javiti različite infekcije. Neke od tih infekcija mogu se prenijeti na plod, odnosno novorođenče. Kongenitalne infekcije su infekcije ploda koje nastaju tijekom intrauterinog života, dok perinatalne infekcije označavaju infekcije novorođenčeta nastale tijekom i neposredno nakon poroda.


Uzročnici su različiti virusi, bakterije i paraziti. Da bi neki uzročnik mogao izazvati kongenitalnu infekciju, mora imati sposobnost prolaska kroz posteljicu u cirkulaciju ploda. Perinatalne infekcije najčešće uzrokuju različiti uzročnici krvlju i spolno prenosivih infekcija.


Faktori rizika


Kongenitalna infekcija javlja se u oko 2 posto fetusa, dok se oko 10 posto novorođenčadi inficira u prvom mjesecu života. Faktori rizika koji utječu na pojavu infekcija mogu biti vezani uz majku i uz novorođenče. Trudnice koje su osjetljive na određene bolesti jer ih nisu preboljele i nemaju zaštitna protutijela mogu se razboljeti tijekom trudnoće i prenijeti infekciju na plod. S druge strane, one koje su preboljele infekciju pasivno preko posteljice prenose zaštitna protutijela koja štite novorođenče u prvim mjesecima života.


Faktor dozrelosti


Kod novorođenčeta je najvažniji faktor dozrelost pa su nedonoščad osobito sklona infekcijama. Nezrelost imunološkog sustava novorođenčeta razlog je manje uspješnoj borbi protiv infekcije unatoč uvedenoj antibiotskoj terapiji. Prerano prsnuće plodovih ovoja i dugotrajan porod omogućavaju umnožavanje mikroorganizama i njegovo širenje na plodove ovoje i infekciju plodove vode. Za nastanak infekcija nakon poroda ulazno mjesto za infekciju može biti i pupčana rana pa je ispravnoj njezi bataljka pupkovine također potrebno posvetiti pažnju.


TORCH


TORCH je akronim početnih slova najčešćih uzročnika kongenitalnih i perinatalnih infekcija: Toxoplasma gondii; Ostali; Rubeola; Citomegalovirus; Herpes simplex virus. S obzirom na to da se za dijagnostiku većine ovih uzročnika koristi određivanje serološkog statusa otkrivanjem prisustva protutijela u krvi, ona se može provesti i prije planiranja trudnoće kako bismo dobili uvid u infekcije koje je žena preboljela ili je protiv njih cijepljena pa ima zaštitna protutijela.


Protutijela se po biokemijskoj građi svrstavaju u imunoglobuline (Ig). Za dijagnostiku zaraznih bolesti značajna su IgM protutijela koja nastaju na početku infekcije pa njihovo prisustvo označava akutnu infekciju i IgG protutijela koja zaostaju doživotno kao znak preboljenja ili cijepljenja i zaštite od ponovne infekcije.


Foto: Pexels


Toksoplasmoza


Seronegativna osoba je ona kod koje se ne otkriju protutijela pa je osjetljiva na infekciju. Osjetljiva trudnica se može inficirati tijekom trudnoće pa može doći do kongenitalne infekcija ploda čija težina ovisi o uzročniku i o stadiju trudnoće.


Toksoplazmoza je zoonoza raširena po cijelom svijetu. Izaziva infekciju brojnih vrsta toplokrvnih životinja koje se koriste u ljudskoj prehrani pa je u 80 posto slučajeva izvor infekcije nedovoljno termički obrađeno konzumno meso. Drugi način širenja infekcije je putem hrane ili vode onečišćene izmetom inficirane mačke.


Prevencija infekcije trudnica podrazumijeva izbjegavanje nedovoljno termički obrađenog mesa, nepasteriziranog mlijeka i prerađevina, sirovih jaja te neopranog sirovog povrća i voća. Također, trudnice trebaju biti pažljive prilikom kontakta s mačkama i izbjegavati čišćenje higijenskog pijeska za mačke.


Rubeola i citomegalovirus


Rubeola je dječja osipna zarazna bolest najčešće vrlo blage kliničke slike, ali je virus rubeole izrazito patogen za plod tijekom intrauterinog razvoja. Nakon uvođenja cijepljenja protiv rubeole ova infekcija je izrazito rijetka. Citomegalovirus (CMV) je najčešći uzročnik kongenitalnih infekcija koji ima sposobnost prikrivenog zadržavanja u organizmu iz kojeg se može povremeno reaktivirati. Većina populacije se do 40. godine života susretne s njim.


Novorođenče se može zaraziti intrauterino u vrijeme primarne infekcije majke ili reaktivacije prikrivene infekcije, tijekom poroda zbog kontakta s infektivnim sekretima te poslije poroda majčinim mlijekom ili slinom. Najveći rizik prijenosa je kontakt s inficiranom djecom predškolske dobi i kongenitalno zaraženom dojenčadi koja vrlo dugo izlučuju virus slinom i urinom.


Manje česte infekcije


Herpes simpleks virus (HSV), izrazito je osjetljiv na isušivanje u okolini pa se prenosi isključivo direktnim kontaktom. Infekcija novorođenčeta događa se tijekom poroda kod majke koja ima genitalnu infekciju te nakon poroda u kontaktu s majkom s herpetičnim promjenama na dojci ili usnama.


Prevencija HSV infekcije temelji se na otkrivanju seronegativnih majki te pažljivoj opservaciji ponavljajućih infekcija kod seropozitivnih. Pod slovom O u akronimu TORCH sadržane su manje česte, ali također značajne infekcije trudnica koje se mogu prenijeti na dijete. Od virusa to su parvovirus B19, virus vodenih kozica, HIV, virusi hepatitisa B (HBV) i C (HCV), zatim bakterije Listeria monocytogenes, Streptococcus agalactiae i Clamydia trachomatis te uzročnici gonoreje i sifilisa.


Foto: Pexels


Hepatitis B


Od krvlju prenosivih virusa najlakše se prenesi virus hepatitisa B (HBV). Prijenos infekcije s majke na plod najčešće se događa tijekom poroda, a samo u 10 posto slučajeva intrauterino. Važnost prijenosa s majke na plod očituje se u razvoju doživotne kronične HBV infekcije u 90 posto inficirane djece koja su izvor za daljnje širenje ove infekcije i sama su izložena nastanku komplikacija kronične HBV infekcije. To opravdava uvođenje cijepljenja u novorođenačkoj dobi. U novorođenčadi majki kroničnih nositeljica HBV-a se unutar 6 sati od poroda provodi imunoprofilaksa za sprječavanje prijenosa HBV infekcije.


Hepatitis C


Ukupna pojavnost infekcije s virusom hepatitisa C (HCV) diljem svijeta kreće se oko 2 posto. Nizak socioekonomski status značajno doprinosi mogućnosti infekcije. Ovaj virus se prvenstveno prenosi u kontaktu s većom količinom zarazne krvi. Posljednjih dvadesetak godina HCV-infekcija se uglavnom širi među intravenskim ovisnicima o drogama.


Najveća mogućnost prijenosa HCV-a je s majki kod kojih je virus u krvnom optoku i koje uz HCV infekciju imaju i infekciju HIV-om. Metode molekularne dijagnostike (PCR) koriste se za potvrdu infekcije u novorođenčadi HCV-pozitivnih majki. Dojenje kod HCV-pozitivnih majki zbog mogućnosti prijenosa infekcije nije preporučeno.


HIV i sifilis


Infekcija HIV-om se s pozitivne majke prenese tijekom poroda. Nakon rođenja prijenos je moguć dojenjem, dok je prijenos za vrijeme trudnoće najrijeđi osobito ako se uvede prevencija antivirusnim lijekovima koja se kombinira s primjenom carskog reza. Za potvrdu kongenitalne infekcije u novorođenčeta koriste se molekularni PCR testovi u prvih 48 sati života.


Sifilis je spolno prenosiva bolest za koju je propisano obavezno testiranje trudnica. Infekcija se može prenijeti na plod u drugoj polovici trudnoće i dovesti do generalizirane infekcije unutrašnjih organa. Ova infekcija je u prošlosti imala veliki javnozdravstveni značaj. No, nakon uvođenja terapije penicilinom i provođenja brojnih edukativnih mjera znatno se smanjila njena pojavnost. U novije vrijeme ponovno se bilježi lagani porast oboljenja osobito udruženih s drugim spolno prenosivim infekcijama.


Foto: Pexels


Listerioza i vodene kozice


Listerioza je rijetka zarazna bolest koja se prenosi konzumacijom kontaminirane hrane (mlijeko i svježe prerađevine, svježe povrće, riba i meso) i vode. Infekcija trudnica, ako se ne liječi, uzrokuje infekciju ploda najčešće u trećem tromjesečju trudnoće. Važna mjera prevencije listerioze je pravilno pranje svježeg povrća, izbjegavanje svih nepasteriziranih mliječnih proizvoda, kuhanje i zagrijavanje hrane na dovoljno visokim temperaturama.


Vodene kozice su visoko zarazna infekcija pa prilikom kontakta obolijevaju sve osjetljive osobe.


Ako dođe do infekcije u prvom i drugom tromjesečju, ona može izazvati teška oštećenja ploda. Perinatalna infekcija novorođenčeta se javlja kada majka oboli u vremenskom razmaku od 5 dana prije i 2 dana nakon poroda. Seronegativne trudnice koje su bile u kontaktu s oboljelim trebaju unutar 72 sata od kontakta primiti hiperimuni zaštitni serum. Preporuka je kod osoba koje do 15 godine nisu oboljele od vodenih kozica učiniti serološko testiranje za otkrivanje zaštitnih protutijela i u slučaju negativnog nalaza provesti cijepljenje u dvije doze.


Poželjno cijepljenje


Zaštiti majki i djece danas se u svim razvijenim zemljama posvećuje posebna briga jer o njihovu zdravlju uvelike ovisi zdravstveno stanje populacije. Poželjno je prije planirane trudnoće otkriti rizične faktore za razvoj infekcija u trudnoći. Provesti cijepljenje protiv zaraznih bolesti koje žena nije preboljela, a mogu uzrokovati kongenitalne infekcije (rubeola, vodene kozice, hepatitis B).


Trudnoću utvrditi što ranije i započeti preventivno praćenje trudnice u vrijeme razvoja organa i sustava fetusa kako bi se što ranije uočili i spriječili različiti štetni učinci. Ako postoje potencijalne opasnosti od infekcije vezane uz radno mjesto trudnice (zdravstvene djelatnice, djelatnice u predškolskom odgoju i obrazovanju), razmotriti mogućnosti njihova umanjenja ili otklanjanja.


Savjetovati trudnicu o načinu života, rada i odmora, adekvatnoj prehrani koja je hranidbeno dostatna i sigurna od mogućnosti zaražavanja.
Neophodno je da žena ima stručnu pomoć u porođaju koji treba biti obavljen u zdravstvenoj ustanovi da se otkloni mogućnost rizika od komplikacija i infekcija.


Mikrobiološki odjel


Na Mikrobiološkom odjelu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije provodi se mikrobiološka obrada uzoraka trudnica na infekcije koje se mogu prenijeti na dijete te obrada uzoraka dojenčadi sa sumnjom na kongenitalne i perinatalne infekcije.
U slučaju potrebe za dodatnim potvrdnim testiranjima uzorci se šalju u suradne Referentne centre Ministarstva zdravlja.


___


Piše: dr. sc. Dolores PERUČ, dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom


Foto: Privatna arhiva