Vinistra, ovo joj je 31. izdanje, koja danas završava u porečkoj sportskoj dvorani Žatika – prostoru što je k tome izgledom i uklopljenošću u prostor idealan svima koji promišljaju urbani razvoj nekog područja, i ovog puta je pokazala ne samo da je apsolutno najvažnija hrvatska vinska pozornica, pokazala se ona opet kao mjesto na kojem se oblikuje i društvena, te dakako politička stvarnost.

S obzirom na to da je njezino otvaranje kalendar smjestio točno sedam dana prije izborne šutnje, ovog puta lokalnih izbora – na platou ispred dvorane prije samog otvaranja okupilo se uistinu zanimljivo mnoštvo.

Vino i gitare

Sve najvažnije stranke i nezavisne grupacije su ponosno, s istaknutim svojim kandidatima za mjesto prve osobe Istarske županije, stajale na platou s kojeg vode stepenice do ulaska u Žatiku.

Čak je i Možemo! svojim nedolaskom Vinistri ukazao značajnu pažnju, stav kako oni ne idu na »takve« priredbe. »Padale« su bezbrojne fotografije u najrazličitijim kombinacijama, a iako je naizgled sve bilo u duhu pjesme »vino i gitare«, k tome nakon kišnog razdoblja bio je i jako lijep sunčan dan, itekako su se mogle osjetiti silne tenzije. Političke, dakako.

Iako lokalni izbori u velikoj većini gradova i općina Istre ne nude neke značajnije promjene, kad je u pitanju Istarska županija – sve je moguće.

SDP-ova Sanja Radolović dominira predizbornom kampanjom sa svojim brojnim videoklipovima te tako nudi zanimljiv odmak od klasičnih predizbornih kampanja, iza Dalibora Pausa stoji IDS koji je uz malvaziju najznačajniji sinonim za Istru, Anton Kliman pokazuje kako se HDZ može prilagoditi i sredinama koje mu tradicionalno nisu sklone, dok Boris Miletić, koji je zahvaljujući aktualnoj funkciji župana i službeno otvorio Vinistru, pokazuje, čemu se malotko nadao u trenucima njegove velike i svekolike krize, jako zanimljivu političku mudrost, pa i staloženost.

Besprijekoran red

Na platou su dakako bili i svi ostali najvažniji čimbenici istarske scene, političke i gospodarske, pa tako i apsolutni bard, čovjek koji je izmislio modernu istarsku političku misao, ali i Vinistru samu. Ivan Jakovčić, već dulje vrijeme u svom »flower power« izdanju.

Ali ono što je također bilo vidljivo, bude li to htio, i sam predsjednik Vinistre Luka Rossi može slobodno postati značajnom figurom. Političkom, dakako, i uspješnom svakako.

K tome, dok smo tako promatrali, pa i osjećali tu predizbornu napetost, bilo nam je i više nego jasno kako je i ta funkcija, čelnika Vinistre, jedna od apsolutno najvažnijih u oblikovanju pojavnosti Istre na nacionalnom i međunarodnom planu.

Rossi danas stoji na čelu organizacije u kojoj je najmanje dvadeset vrhunskih vinara i to u svakom, pa i ekonomskom smislu. Vodi skupinu ljudi koja pokazuje kako je u Istri »hrvatsko nemoguće« – itekako moguće.

U Istri je naime zahvaljujući i Vinistri poljoprivreda jako, jako dohodovna grana privrede. Dokaz tome su i danas već jako brojne vinarije čija se vrijednost mjeri u milijunima eura, dok svojim arhitektonskim rješenjima idu u red najzanimljivijih takvih zdanja u Europi.

A onda smo se, po 31. put kad je Vinistra u pitanju, spustili na središnji plato Žatike. A tamo besprijekoran red. Stilski potpuno ujednačeni izložbeni prostori već su nekoliko godina prisutni, a baš kao što etiketa u velikoj mjeri ukazuje na karakter vina, dizajn štandova pokazuje karakter sajma.

Želiš li na Vinistru, igraš po njezinim pravilima. Slično kao što su svojedobno gradski oci Milana naredili da svi brendovi koji žele imati trgovone u samom srcu grada moraju imati boje i dizajnerska rješenja koji im – oni odrede.

Decanterov model

Na Vinistri susrećemo i Ivana Enjingija, čovjeka koji je Kutjevo, hrvatsku regiju čiji terroir daje potencijal za jedna od najboljih bijelih vina na svijetu, brendirao kao mjesto vrhunskih vina, da bismo se zaustavili kod još jednog Slavonca, ovog puta iz podunavske regije – Miroslava Palinkaša.

Dakako, danas ponajboljeg kvarnerskog vinogradara i vinara. Javio nam se i odnedavno njegov najvažniji enolog Marinko Vladić, posebno ponosan zbog činjenice da je upravo žlahtina s njegovim potpisom na Vinistri, koja je za žlahtine uvela i posebnu ocjenjivačku kategoriju, proglašena – najboljom. Poletjela je iznad 90 bodova i time pokazala kako je jedna od sorti s najvećim potencijalom.

– Sve je to u redu, ali uporno se zaboravlja kako je kod nas na Kvarneru najvažnija zadaća povećavati površine pod nasadima vinove loze. Mi smo se upravo proširili za četiri hektara, no kad vidite kakve ocjene dobivaju naša vina, pa tako i na Vinistri koja je uvela rigorozni Decanterov model ocjenjivanja, jasno vam je da je upravo vino jako veliki gospodarski potencijal županije u kojoj živimo, objašnjavao nam je na parketu Žatike Palinkaš.

Budući da u Poreču nije bilo kandidata koji se natječu za čelno mjesto Primorsko-goranske županije, možda ovo pročitaju. Mada sumnjamo da će to i čuti jer nitko od njih, a kampanja je skoro gotova, pretjerano ne spominje taj poljoprivredni razvojni moment.

Koji je, slično Palinkaševim razmišljanjima, itekako u svom pozdravnom govoru na otvaranju 31. Vinistre istaknuo Miletić. Štoviše, zahvalio je tvorcu modela po kojem samo jednom trećinom cijene sadnje participira vinar, s dvije trećine društveno-politička zajednica. Nije li vam poznato tko je taj tvorac, riječ je, naravno, opet o Ivanu Jakovčiću.

Velika imena

U obilasku nailazimo na velika imena istarske vinske, u slučaju oca i sina Kaludija i Ivana Ipše, i maslinarske scene koji su sa svojim orange vinima privukli pažnju Lucije Matijević, najbolje hrvatske sommelierke, kao i Selme Saifert koja je pak itekako značajna u, definirajmo ga tako, marketinško-trgovačkom poslu s vinima.

Silnu nam je radost izazivao susret s Ivicom Matoševićem. Temeljni kamen najznačajnijih inicijativa ne samo istarske, nego i hrvatske vinske scene. Koliko se god ostale hrvatske vinske regije ponekad opirale idejama što dolaze iz Istre, na kraju ih u pravilu ipak prihvate.

– Nikad si nismo dozvoljavali stati na nekom stupnju razvoja. Najgore je misliti kako si dosegnuo vrh te više ništa novo ne moraš uvoditi. Razvojni princip je bio najvažniji kad sam osobno bio na čelu Vinistre, drago mi je da se na takav način razmišlja i danas.

Kad govorimo o nacionalnim, hrvatskim vinskim asocijacijama, a znali smo biti i neshvaćeni, ali na kraju ipak presude činjenice da je Istra najuspješnija hrvatska vinska regija. Pa ju je valjda uputno slušati i slijediti, razmišlja Matošević.

Koliko god bilo izazovno, neki će reći i »nepotrebno«, stavljati sebe i svoj rad, vina i vinograde pred nove kušnje kao što je to ovog puta bilo podrediti se Decanterovom modelu ocjenjivanja, na kraju se uvijek isplati. Kao što je i Miletić istaknuo – mali smo, ne možemo se natjecati količinama, naš je forte isključivo najviša kvaliteta.

Maksima je to koja bi se morala primijeniti i na cjelokupnost hrvatske ne samo vinske, nego i sveukupne poljoprivredne scene. Ne da imamo Primorsko-goransku županiju koja je zahvaljujući svojoj bioraznolikosti najveći hrvatski potencijal za poljoprivrednu samodostatnost, a da u naravi ima svega 200-tinjak hektara pod vinogradima i više skoro – ništa.

Uvijek nova i drukčija

U konačnom rezimeu ovogodišnje Vinistre, koja nije bila »okrugla« i nisu je kao lani posjetili najviši državni dužnosnici kad je u pratnji premijera Andreja Plenkovića bilo pola Vlade, ali će u sadržajnom i smislenom dijelu priče 2025. biti upisana u Vinistrinu povjesnicu kao jedna od najvažnijih.

Vina i njihove ocjene na najbolji su način to pokazali, a kako se dalo primijetiti, i žestoka alkoholna pića sve suverenije stanuju na Poluotoku. Dakako, i posjetitelji se kao i uvijek broje u tisućama, tek će današnja nedjelja dati konačan skor.

Svemu je svakako pridonijelo i lijepo vrijeme, a i Poreč se uključio na najbolji mogući način kako bi nakon 19 sati i zatvaranja Vinistre na sedam punktova omogućio nastavak druženja uz najbolja vina. Uvijek nova i drugačija, desetljećima samo i isključivo Vinistra.

Specifični sadržaji

Vinistra ima i dva specifična sadržaja koji se na neki način nalaze na dva krajnja pola nastanka vina. Prvi je štand na kojem su se nalazili studenti porečkog Poljoprivrednog odjela Veleučilišta Rijeka kao bi zainteresiranima približili način i sadržaj studija, kao i perspektive što za njim slijede.

Važno je naglasiti da upravo Vinistra kod svojih članova stalno inicira potrebu za studiranjem, da praktično nema vinarske obitelji čije generacije nisu otišle na studij. Kako u Poreč, tako i na agronomske fakultete u Zagrebu, Ljubljani, Udinama…

Svakako važna karika u dosezanju najviše kvalitete vina je i Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču koji je ove godine obilježio svoj 150. rođendan.

S druge strane priče je – vinoteka. Jako bogato opskrbljena vinima svih vinara prisutnih na Vinistri. Cijene vrlo raznolike, dominantno su se malvazije kretale od 9 do 15 eura, najskuplja Fuhtarova iz 2022., i to vruja, što znači da je dio odrastanja imala u morskim dubinama, dosegnula je 40 eura.

Nudila su se i žestoka alkoholna pića, jako je popularan bio Aurin džin karbun po 36 eura.