Na kulinarskom blogu Šparhet događa se prava kulinarska čarolija. Njegova je osnivačica Željka Macan Čičko, diplomirana ekonomistica i mlada mama iz Zagreba koja je početkom godine odlučila svoju “strast prema kuhanju, papanju i svemu povezanome s time” podijeliti s drugima.

Blog Šparhet pokrenuli ste relativno nedavno. Kada i zašto?

– Oduvijek sam pekla kolače; još kao mala, čim bi mama i tata nekamo otišli, ja bih pronjuškala što ima od namirnica u kuhinji i nešto smutila. Naravno, uglavnom su to bili neki biskviti s voćem, palačinke ili nešto slično, ali me pripremanje istih jako veselilo. Ljubav prema slatkom nastavila se i do danas, kako u pripremanju, tako i u degustaciji. Nepisano pravilo u našoj obitelji je da sam ja zadužena za desert za nedjeljni ručak ili neko drugo okupljanje. Na nagovor supruga i seke 14. siječnja ove godine započela je avantura zvana »Šparhet«. Tada sam pokrenula blog na kojem bilježim i dijelim sa svima svoje gastronomske uratke. Bila je to jedna od tri novogodišnje odluke. S ponosom mogu reći da su sve 3 realizirane. Dobar početak godine, zar ne?

Svoju ste ljubav i strast prema kuhanju odlučili podijeliti s drugima. U čemu najviše uživate kad je kuhanje u pitanju: u smišljanju recepata, kuhanju, fotografiranju, degustiranju – ili svemu zajedno?

– Teško mi je izdvojiti samo jedno od toga, svaka mi je od navedenih faza podjednako i teška i draga. Pripremanje hrane mi je oduvijek bila antistresna terapija. S vremenom sam počela kombinirati i miksati svoje recepte. Ne trebam ni reći koliko sam ponosna kad to što »smućkam«, ispadne fino. U fotografiranju sam iznenadila samu sebe, nisam se do sada bavila time pa se znam ugodno iznenaditi kada ono što zamislim u glavi, kako bi neka slika trebala izgledati, uspijem i realizirati. Degustiranje je samo šećer na kraju, ali i prvi razlog zašto to sve radim.

Kuglof s narančama

Kad objavite recept na blogu i društvenim mrežama, što vas najviše veseli: komentari »čitatelja«, poruke da su i oni isprobali recept ili nešto treće?

– Vjerujem da će se puno vaših čitatelja složiti da je smišljanje jelovnika za svaki dan, posebice kada su u pitanju mala djeca, dosta zahtjevno i komplicirano. S vremenom ponestaje inspiracije, pa je svaki izvor ideja dobrodošao. To je nekako i cilj mog bloga, dati ljudima ideje za jednostavne deserte kad vam se iznenada najave gosti, kako pripremiti ukusan ručak koji ne zahtijeva višesatno stajanje uz štednjak ili prijedlog za brzi doručak bez kojeg ne bismo trebali započeti dan. Kad mi se ljudi jave povratno sa slikom nečeg što su pripremili prema mom receptu uz komentar da im je jako fino, da je odlično ispalo, da je u receptu sve odlično objašnjeno, onda sam najsretnija jer znam da to što radim dobro radim.

Na blogu ste recepte podijelili u rubrike: Slatko, Slano, Doručak, Za bebe, Tips&tricks. Koja se najbolje puni?

– Mislim da rubrika Slatko ima najviše objava, ipak najviše volim pripremati kolače. Kako moji dečki rastu, tako se povećava i lista namirnica koje koristimo u prehrani pa sam sigurna da ni rubrika »za bebe« neće zaostajati s objavama.

Kažete da najviše uživate u pripremi kolača. Koji vam je omiljeni?

– Najdraži mi je svakako kuglof s narančama. Njemu je pripala čast da bude prva objava na blogu. Moji ukućani se stalno žale da bez obzira koliko im nešto bilo fino, svakog im vikenda donesem nešto novo da probaju. Rijetko koji kolač ponavljam više puta, a kuglof je jedan od njih. Zimi ga pripremam gotovo svakog vikenda.

Mama najbolje kuha

Kako biste opisali svoj kulinarski stil?

Mogu reći da se stil mijenja od objave do objave. Volim klasična jela, pogotovo kolače kao štrudle, gibanice, ali ne bojim se isprobati nešto novo što bi se moglo svrstati u grupu neobičnih ili modernih jela kao npr. puding od prosa i čokolade, palačinke od ljubičastog batata, muffini s čokoladom i špinatom…

U kojim jelima osobno najviše uživate?

– Ovo vjerojatno ne bi trebala napisati osoba koja pokušava razviti svoj blog o kuhanju, ali i dalje, koliko god godina imala, mamina kuhinja je najbolja (smijeh). Nitko ne napravi punjenu papriku ili knedle sa šljivama kao ona; a naravno kad ju pitaš koja je tajna, sve je »odokativno«.

Tko su vam bili »učitelji« u kuhanju?

– Mama jako fino kuha, radi i fine kolače iako ih, kako ona kaže, napravi jer mora. Seka je također odlična kuharica, ona mi je definitivno »učiteljica« i uzor kad je priprema slanih jela, salata i slanih zalogajčića u pitanju. Slatki dio sam nekako sama naučila, pratila sam emisije na televiziji, razne domaće i strane blogove o hrani i tako dolazila do ideja.

Koji je najbolji kulinarski savjet koji ste dobili?

– »Organizacija je pola posla«, kako u svemu, tako i u kuhanju. Pročitaj recept od početka do kraja, provjeri imaš li sve namirnice, izvadi na vrijeme one koje trebaju biti sobne temperature… Tako će i sam proces pripreme biti puno jednostavniji i zasigurno uspješniji.

Obavezan doručak

Majka ste blizanaca Marka i Luke. Što im je omiljena hrana?

– Marko i Luka će uskoro napuniti 18 mjeseci. Da mogu sami birati, mislim da bi banana bila za doručak, ručak i večeru. Obožavaju ih, vesele im se čak i kad ih vide u dućanu (smijeh). Kako smo njima do sad uveli u prehranu gotovo sve namirnice, to postaje jednostavnije. Ako oni doručkuju zobenu kašu, doručkujem ju i ja; njihov ručak uz malo dorade, postaje ručak meni i suprugu. Sve majke će se složiti da djeca zahtijevaju jako puno vremena, pa pokušavam maksimalno prilagoditi hranu koju kuham nama da je mogu i oni jesti, i obratno i na taj način uštedjeti koju minutu vremena.

Jeste li nakon njihovog rođenja promijenili kulinarske navike?

– Njihovim rođenjem uveli smo mnogo pozitivnih promjena u dotadašnji način života. Otkad sam doma s njima, doručak je obavezan svakog jutra što prije nije bio slučaj. Uveli smo dosta novih namirnica, posebno žitarica poput amaranta, prosa koji do tada nisu bili uobičajeni u našoj kuhinji. I sam način pripreme hrane se promijenio, uglavnom je to sada kuhana hrana, nema prženja na ulju. Iako se uskoro vraćam na posao, a dečki kreću u vrtić, nadam se da ove navike nećemo izgubiti negdje u hodu.

Kako, i može li se, pomiriti želje roditelja i djece kad je hrana u pitanju?

– Po tom smo pitanju zaista imali sreće. Marko i Luka vole papati i nismo do sada imali problema niti s jednom namirnicom. Sve one čudne kombinacije povrća i žitarica koje sam im kuhala, pojeli su s guštom da sam i sama nekad ostala iznenađena (smijeh). Ono što još uvijek izbjegavamo su slatkiši, nastojimo ih zamijeniti s voćem, posebice u ljetnoj sezoni kad je izbor neograničen. Ili barem zdravijim verzijama domaćih keksića i sladoleda koje mama napravi, a dečki obožavaju.

Možete li nam za kraj otkriti još nešto o sebi? Čime se bavite kad nađete slobodnog vremena?

– Velika sam ljubiteljica knjiga, obožavam čitati, uglavnom kriminalističke romane. Uz dvoje male djece dan rijetko kada ide kako ga ujutro isplaniram, ali obično kada dečki zaspu, rezerviram nekoliko minuta za čašu dobrog vina i nekoliko stranica knjige ili neku dobru seriju.

Čokoladni tart bez brašna i šećera

Sastojci za tart: 1 šalica badema (šalica je cca 250 ml), 1/2 šalice očišćenih datulja (10-15 kom ovisno o veličini), prstohvat soli, 30 g tamne čokolade, 1 jušna žlica kokosovog ulja

Sastojci za kremu: 1 šalica kokosovog vrhnja za šlag (može i obično), 1/4 šalice kokosovog ulja, 100 g tamne čokolade, 1 čajna žličica ekstrakta vanilije, 1/2 šalice očišćenih datulja

Priprema: Bademe isjeckajte u blenderu, čokoladu otopite na pari. Ako su datulje pretvrde, ostavite ih 10 minuta u malo vruće vode. Otopljenu čokoladu, usitnjene bademe i datulje ubacite u sjeckalicu i dodajte ostale sastojke. Miksajte dok se svi sastojci ne povežu. Gotovu smjesu prebacite u kalup za tart (najpraktičniji je onaj sa pomičnim dnom promjera 23 cm). Ostavite u hladnjaku dok radite kremu. Za kremu vrhnje, čokoladu i kokosovo ulje zagrijte na laganoj vatri dok se čokolada ne otopi. Prebacite smjesu u sjeckalicu i dodajte datulje i ekstrakt vanilije. Kad se sve dobro poveže, prebacite na podlogu i zagladite špatulom. Ostavite u frižideru, najbolje preko noći.