Predstavljate, na neki način, Primorsko-goransku županiju, osjećate li kakav pritisak zbog toga?
SRĐANA: Ne osjećam pritisak već suprotno, to je čast. Nisam sama, tu je i Ana.
ANA: Osjećala sam pritisak u tjednu mediteranske i u tjednu istarske kuhinje.
Što su vam Rijeka, Istra, Primorje i Gorski kotar ostavili u kulinarsko naslijeđe?
SRĐANA: Divnu ribu, vrganje, fuže s tartufima, žgvacet, istarski pršut i istarska vina.
ANA: Šparoge, tartufe, morske plodove, ljubav prema zdravoj hrani.
Srđana, Opatija je gastro meka, tu su turisti, zabava, biser Jadrana. Što pojesti pa da to bude onako opatijski?
– Opatija se koncentrirala na turizam i izgubila svoj identitet što se tiče gastronomije. Tu gastronomsku scenu predstavlja Volosko.
Ana, Viškovo ne zvuči kao Opatija, ali možda baš zato skriva neku deliciju s kojom se valja ponositi? Ima li je? Koja je?
Suze
Srđana, naučili ste kuhati čim ste prohodali. Koje je bilo prvo jelo, jaje na oko, sendvič, ili nešto kompliciranije?
– Prvo je bilo jaje na oko pečeno s obje strane, ali tako da je žumanjak ostao mekan.
Ana, na vašem profilu piše da kuhanje, ono krajnje ozbiljno, počinje onog trena kada s dvadeset počinjete kuhati za svoju obitelj? Kakvi su bili počeci? Što ukućani vole? Tko su uopće ukućani, ako nije tajna?
– Ukućani su moja djeca Ana Marija i Luka i suprug Marko. Oni vole sve zato što ja kuham sve. Mojoj djeci nisu omiljena hrana pomfrit i meso. Nemaju ograničenje. Naučila sam ih da ono što je na stolu, to se jede. Stvarno vole sve.
Pitanje za obje. Ivan je nedavno ispao jer ne voli divljač? Ima li nešto što vi ne volite ili nešto što ste baš mrzile dok ste bile klinke?
SRĐANA: Dan danas ne volim svježi pomidor i kapulu.
ANA: Mama me naučila da ono što se skuha mora se i jesti i to je dobro, jer ako se ograničavaš od malih nogu, onda ograničiš izbor za cijeli život.
Ana, jedina ste koja je, ako se ne varam, uz Žmiru, pustila suzu i to za Ivanom kad je ispao? Moram priznati meni je to bio jedan od najdirljivijih momenata serijala. Što je razlog suzi? Jeste li se uistinu toliko svi zajedno vezali da je svako ispadanje vrijedno suze?
– Nije svako ispadanje vrijedno suze. Taj dan za izbor za Stres test su trebali biti neki drugi kandidati. Bilo je onih koji su to više zaslužili.
Kako vam pada izolacija, činjenica da niste doma već mjesecima?
SRĐANA: Na početku je izbivanje iz doma čudan efekt, a kasnije kao da smo specijalna jedinica koju obučavaju za veliki zadatak.
ANA: Kako koji dan, nekad je lakše, nekad je teže, ali sam se naučila isključiti sve ostalo kada se posvetim nečemu, jer mi je tako najlakše doći do cilja.
Ima li itko u kući tko doručkuje zdravo jer mislim, tako se barem čini po insertima u emisijama, da svi jedu paštetu?
SRĐANA: Ja radim voćne pripravke, Šime voli zdravu hranu, Vedran cijedi grejp i Ivan isto.
ANA: Željana, ona jede zobene pahuljice, neke riže, čuda. Robert, recimo uopće ne doručkuje, mislim da je to zdravije nego jesti paštetu.
Srđana, dojam je da ste se vremenom profilirali u najbrbljaviju natjecateljicu. Na mislim pritom ništa loše, samo mi je simpatična spremnost da se sva iskomentira bez dlake na jeziku i uz osmijeh na licu?
– To je moj karakter, možda nekad treba zašutjeti, možda mi je nekad brži mozak od pameti, ali takva sam.
Stvaraju li se, ipak, kako je show bliže kraju, kakvi klanovi? Dalo se vidjeti i kako neki od natjecatelja nevješto skrivaju radost i veselje kad im se kolegama potkrala pokoja pogreška.
SRĐANA: Ja nisam osjetila efekt klanova, to je kao u životu, s nekim ljudima klikneš, s nekima ne pronađeš zajednički jezik.
Istinski potencijali
Jeste li već u showu stekli prijatelje za cijeli život, nekog s kim će-te blagovati i van studija?
SRĐANA: Naravno, to su Ana, Željana, Robert, Šime i Vedran.
ANA: Nadam se da jesam.
Tko, osim, naravno vas dvije, ima tu potencijal istinskog chefa?
SRĐANA: To su Robert, Vedran i Šime.
ANA: Vedran, Robert i Srđana. Vedran je virtuoz u hrani, Robi osjeća istinsku ljubav prema hrani, živi kroz hranu i Srđana koja je strašno kreativna.
Srđana, u budućnosti se ne vidite toliko u kuhinji koliko u svom vrtu punom mediteranskog bilja? Kakvi su planovi za budućnost bez obzira na pobjedu?
– Nije to baš konkretna istina, mene zanima gastronomija od uzgoja do tanjura da ono što skuham probam i uzgojiti. Bitno je da je sve ekološki uzgojeno. Meso bih uzimala od seljaka koji se time bave.
Ana, projektantica ste, što se po skladnim prezentacijama, rekao bih, i vidi. No, ne tajite da bi znali karijeru posve promijeniti. Što je cilj, ili san; možda kakva konoba, a u njoj šareni stolnjaci i mirisi Mediterana?
– Možda da, ali teško. Bila bi to najvjerojatnije hrvatska basic kuhinja bez francuskih i bilo kojih drugih dodataka.
Kad smo već kod mediteranske kuhinje, kako objasniti činjenicu da su natjecatelji baš na toj temi poprilično kiksali?
SRĐANA: Ja sam kiksala jer sam ubacila soju sos u redukciju. I drugi su pogriješili u nekom segmentu.
O žiriju
Kakav je žiri? Do čijeg mišljenja vam je ponajviše stalo? Pamtite li kakav komentar koji vas je naljutio, ili kakav koji vas je učinio sretnim, najsretnijim?
SRĐANA: Žiri je bio strog što je ok, nepristran i konstruktivan bez obzira na kritike koje nisu nekad odgovarale, to su trenuci kada učiš. Prvo jelo koje sam skuhala, kombinaciju višanja i jetrice, žiri je oduševio, to mi je bilo drago.
ANA: Najviše mi je stalo do Tomovog mišljenja, a najdraži komentar je kad mi je Tom rekao da mi tanjur izgleda A1. Naljutio me nije niti jedan komentar, shvatila sam to kao savjete da se moram popraviti. Nije kritika ako te samo hvale, ne pomaže ti u razvoju.
Ana, kakav je osjećaj stati uz vrhunskog chefa Marina Rendića?
– Jednostavno, to je osjećaj strahopoštovanja!
Srđana, kakav je osjećaj biti vođa ekipe?
– Ako imaš dobar tim, najsretniji si na svijetu kao i u životu kad imaš dobre ljude uz sebe. Svi za jednog, jedan za sve.
Što vam je do sada od kuharskih tehnika pričinilo ponajviše problema?
SRĐANA: Zapravo nijedna, u svemu sam se dobro snašla.
ANA: Zapravo, spremanje mesa, ali da bude sočno, to mi je jedini problem.
Koliko je sve ovo što ste ovdje naučili i učite daleko od one naše svakodnevne, »majčine« kuhinje?
SRĐANA: Već sam odavno odmakla od te svakodnevne majčine kuhinje u svojoj kuhinji. Ovdje sam izoštrila neke tehnike.
ANA: Daleko u tome što sam shvatila da ne znam neke tajne kuhanja koje sam mislila da znam. Zapravo je puno drugačije, tu se uči o profesionalnoj kuhinji, princip kuhanja i menija nema puno veze s onim što jedeš svaki dan.
Kako se nosite s medijskom pažnjom?
SRĐANA: Ok. Novinari su ovdje mrak.
ANA: Loše, ne volim se eksponirati, volim svoj skrovit život, svoju obitelj, ne patim za medijskom pozornosti.
Kako objašnjavate toliku popularnost Masterchefa, kulinarskih televizijskih emisija također? Što je razlog ovom trendu od povratka kuhinji?
SRĐANA: Popularnost Masterchefa je toliko jaka zato što je stol za kojim jedemo i gdje se barem jednom skupimo bitan element. Osim toga ljudima nedostaje edukacija.
ANA: Drago mi je da se to događa, ako se ljudi interesiraju o hrani, onda šire vidike, tada nećemo po restoranima jesti samo ćevape i u supermarketima imat samo na ponudi mljeveno meso. Masterchef je kvalitetna emisija, mislim da se ovdje da puno toga naučiti.
Ana, kako ste podnijeli šišanje? Jer, kod vas je osim vrhunskog kuhanja prepoznatljiv čuperak na glavi?
– Ja sam jedva dočekala šišanje tako da sam super to podnijela. Volim se šišati.
Žene u kuhinji!? Podcijenjene, ili ne!? Tko je bolji kuhar – žene ili muškarci!?
SRĐANA: Žene nisu podcijenjene, jednostavno ih je manje jer je to naporan fizički posao. Tko je bolji kuhar, teško je reći.
ANA: Ne vidim razlog zašto bi bilo ikakvih dilema oko toga. Žene su dobre u svemu, čak i bolje, ali jako podcijenjene kako u kuhanju tako i u svemu.
I još samo jedno; ulazi li, svega mu, ljubav kroz želudac, ili ipak ne!?
SRĐANA: Pa naravno, ljubav ulazi u hranu koju kuhaš pa tako i kad jedeš to jelo.
ANA: Ljubav kroz želudac ulazi onome tko voli hranu. Meni da, meni je hrana jedan od top prioriteta u životu. Općenito ne, ima ljudi kojima to nije toliko bitno.
Hvala. Jednog navijača definitivno imate na svojoj strani. Držim fige da pobijedi – žensko!!!
