Jedno od zanimljivih pitanja domaće politike je može li Platforma Možemo! svoj ovogodišnji uspjeh iz Zagreba ponoviti na nacionalnoj razini. Točnije, može li se dogoditi da 2022. najozbiljniji suparnik Andreju Plenkoviću za poziciju premijera bude Tomislav Tomašević. U zadnjih nekoliko dana dva su događaja pokazali u dva suprotna smjera. Oba su lokalni, jedan se dogodio u Pazinu, a drugi u Zagrebu. U Istri je Možemo! pokazao da ih građani još uvijek doživljavaju kao najbolju alternativu etabliranim političkim strankama. Ovdje je na stradao IDS. Nakon što se nekoliko mjeseci nije moglo ništa dogovoriti održani su ponovljeni izbori na kojima je Možemo osvojio većinu u Gradskom vijeću. Naravno, Pazin je malo mjesto i tu nema puno birača, ali ovakav ishod ipak pokazuje da proces jačanja Možemo! još uvijek nije završio. I da im birači još uvijek vjeruju.

S druge im se pak strane dogodio debakl u Zagrebu. Prije par mjeseci dobili su političke i medijske batine jer su prekršili obećanje da će vodstvo Zagrebačkog holdinga birati kroz javni natječaj. A sada su opet zbog istih ljudi upali u nevolju nakon što su ih smijenili.

Ljudi iz Možemo! se sada suočavaju s realnim problemima. Vođenje bilo kojeg grada, a posebno Zagreba ipak je jako različito od aktivizma, političkog ili bilo kojeg drugog, a kojim su se godinama bavili čelni ljudi ove platforme. Mora se priznati da su transformaciju od aktivista prema političarima briljantno napravili. Generalna su proba bili parlamentarni izbori iz ljeta 2020. kadu su prvi puta ušli u Sabor, a premijera se dogodila na lokalnim izborima kada su pomeli konkurenciju za izborima u Zagrebu. Takvo pometanje poda s političkim suparnicima u Zagrebu je zadnji puta viđeno 1990. kada je oporba imalo jednog jedinog vijećnika u najvažnijem vijeću tadašnje Gradske skupštine. Svi su ostali mandati bili HDZ-ovi.

Ali deset godina suradnje s Milanom Bandićem uništilo je HDZ u Zagrebu. Što je među ostalim olakšalo tranziciju Mozemo! iz aktivističke grupacije u ozbiljnu političku snagu. HDZ je dakle samog sebe uništio zbog Bandića, a SDP kroz raspuštanje organizacije nekoliko mjeseci prije izbora. Usto SDP je također godinama surađivao s Bandićem, samo puno prikrivenije od HDZ-a. Treća politička opcija koja je mogla stati na put Možemo bili su tada nerazdvojni, a sada razdvojeni Miroslav Škoro i Domovinski pokret. Iako, pokazalo se to kasnije, i nisu. Ali to je već jedna druga, pomalo komična, pomalo tužna priča. Naravno, Možemo je zaslužio ovu pobjedu, prvenstveno zbog svojih političkih aktivnosti. Ali definitivno jest i istina da su im politički suparnici otvorili nevjerojatno veliki politički prostor. Da su sami sebe gotovo uklonili iz ozbiljne političke utakmice. I utrli put Tomaševiću i ekipi.

Međutim, Zagreb će za njih biti puno teži zalogaj. Naravno, ne mislimo tu na zagrebačku politiku već na sam grad, devastiran nakon 20 godina vladavine Milana Bandića. Grad koji će Možemo! gotovo svaki drugi dan podmazati Tomaševiću klipove pod noge, bilo kroz puknuća ključnih cijevi koje u sekundi poplavljuju cijele ulice, bilo zbog otkrića da su neki mostovi u takvom stanju da predstavljaju opasnost za one koji njima prolaze. Pa dolazi do kolapsa prometa u zapadnom dijelu grada. Da se ne spominju sve financijske dubioze, organizirani kriminal, urbanistički kaos, katastrofalne prometnice, problemi s otpadom i, naravno, posljedice prošlogodišnjeg katastrofalnog potresa.

Sve to skupa predstavlja izazov s kojim bi se teško nosile i puno pripremljenije ekipe.

Ali birači će imati malo razumijevanja za ove objektivne, stvarne i velike poteškoće. Posao kojeg se uhvatio Tomislav Tomašević nije ništa lakši od onog kojeg ima predsjednik Vlade. Štoviše, moguće da je i pun zahtjevniji jer vođenje države ipak podrazumijeva i bavljenje tako zvanom čistom politikom. Tu su i diplomacija, i vanjska politika i tajne službe i jugoistočna Europa i sastanci na vrhu EU.

U Zagrebu su samo cijevi i mostovi. Međutim, nitko Tomaševića nije tjerao da se u ovo upusti. I dalje su njegovi izgledi za veliki skorak na nacionalnu scenu jako dobri. Ali Zagreb će tu imati možda i odlučujuću ulogu.