Teško je uopće pisati o svemu ovome što se ovih dana događalo u Sjedinjenim Državama, a biti s druge strane Atlantika. Međutim, neke stvari su tu ipak vidljive. Jedna od njih je da su Sjedinjene Države ona zapadna i demokratska država čiji su građani najviše pogođeni posljedicama globalizacije. Naravno, nije jedina čija se industrija prije par desetljeća počela masovno seliti u Kinu i slične zemlje. Plaća koju su plaćali tamošnjoj sirotinji bila je više nego desetostruko manja nego ona koju su isplaćivali svojem radništvu. Ali ono što se može vidjeti po Sjedinjenim Državama ipak je najgore. Jedan Detroit koji je desetljećima zapošljavao desetine tisuća radnika u proizvodnji automobila koji su tada vladali svijetom, danas je više-manje grad duhova. Nestale su industrije koje su desetljećima prehranjivale generacije obitelji.

A s druge strane ultraliberalna politika koju je početkom osamdesetih krenula uvoditi administracija tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana dodatno je, kako se to lijepo kaže, fleksibilizirala tržište rada. Ili pojednostavljeno rečeno, pomela je većinu ili gotovo sva radnička prava koja su postojala u toj zemlji. Paralelno s tim počeli su polako propadati i sindikati koji su i u Americi desetljećima imali veliku i značajnu ulogu. Zaposlenici su se našli na potpunoj vjetrometini.

Toj prilično nezavidnoij situaciji pridonijela je i politika Demokratske stranke. Ona nikada nije bila klasična socijaldemokratska stranka, ali je ipak bila puno osjetljivija od republikanaca na egzistencijnale probleme onih koji teško mogu preživjeti ako taj mjesec ostanu bez plaće. Međutim, s vremenom su i oni kao i njima srodne europske stranke fokus svog djelovanja usmjerile na najrazličitije manjine koje su postale njihova osnovna biračka baza. Cijeli je ovaj trend itekako prisutan u cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj. Samo što je u Sjedinjenim Državama gdje je socijalni sustav najslabiji od svih zapadnih zemalja puno vidljiviji.

A jedna možda i najstrašnija posljedica Trumpovog četverogodišnjeg predsjedanja Amerikom kao da prolazi ispod medijskih radara. Načelno govoreći, on je bio u pravu kada je inzistirao na tome da se barem dio radnih mjesta vrati u Ameriku. U tome je djelomično i uspio. Američka se radna snaga povećala za nekoliko milijuna. Ali on je cijelu priču uprskao svojim klaunovskim ponašanjem koje je doživjelo svoji vrhunac nakon predsjedničkih izbora, a čijim posljedicama svjedočimo ovih dana gledajući snimke iz američkog Kongresa. Biden je čovjek establišmenta koji je u zadnjih nekoliko desetljeća u socijalnom smislu uništio Ameriku. A netko tko bi se u visokoj američkoj politici vratio na priču o potrebi povratka radnih mjesta, bio bi moguće odmah proglašen čudakom i luđakom.

Gledajući likove koji su provalili u Kongres, i komentare onih koji su zbog njih bili evakuirani, čovjek se ne može oteti dojmu da gleda budućnost čovječanstva. S jedne strane samodopadna i otuđena elita, bez osjećaja za realnost, s podsmijehom gleda na masu čudaka i lumpenproletera koji su na par sati uznemirili njihov »hram demokracije«. Iako su ih u najvećem dijelu oni i stvorili. Masu neobrazovanih i radikaliziranih ljudi. Oni koji su provalili u Kongres nisu pali niotkuda. Niti je imalo čudno da je dobar dio njih prijemčiv za najluđe i najbizarnije teorije zavjere. One koje uključuju maskirane ljude koji u podzemlju, u stankama upražnjavanja pedofiliskih sklonosti, organiziraju izbornu prijevaru da se viteza svjetla Donalda Trumpa onemogući da spasi čovječanstvo od njihovih zlih nauma. Ta je ludost samo simptom bolesti. Uzrok je negdje drugdje.

Mogu se Merkel i Macron s visoka zgražati nad onim što se događalo u Washingtonu. Ostaci države blagostanja još uvijek sprječavaju da se u Europi pojave likovi kao QAnon Shaman ili Proud Boysi. Sustav obrazovanja ovdje još uvijek na pristojan način zahvaća i najsiromašnije slojeve. Pa će i oni teško pasti na priču o borbi svjetla i tame koju im želi prodati neki poljuljani tajkun. Ali trendovi idu protiv njih. Kako je krenulo, samo je pitanje vremena kada će na rubovima naših gradova početi nicati šatorska naselja beskućnika koji su nakon gubitka posla ostali i bez doma. I kada će u Bundestag ili francusku Nacionalnu skupštinu pokušati provaliti neki tip s rogovima na glavi.