Činjenica da se u cijeli slučaj uplela politika, nikome nije bila niti će biti od koristi
Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je jučer optužnicu protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Janafa Dragana Kovačevića. Tako je skoro dvije godine od Kovačevićevog uhićenja ovaj slučaj ponovo, barem se tako nadamo, postao pravosudan. Naime, u spomenutom razdoblju postao je predmet jedne od žešćih političkih borbi između Vlade i predsjednika Republike. Svemu tome pridonijela je i činjenica da se radi o aferi u energetskom sustavu.
Hrvatska je energetika mutna voda. Oduvijek je i bila. Sve tamo otkad je prije puno godina osnovana Ina pa sve do sada. Prve afere u energetskom sektoru, barem one za koje znamo, dogodile su se prije 40 godina, kada su komunistički partijski prinčevi bili istraživani zbog navodnih manipulacija vezano za trgovinu naftom. Zbog toga je situacija u prethodnoj državi u jednom trenutku postala prilično napeta, a slične su se stvari događale tijekom Domovinskog rata.
Pa je tako eksplodirala i afera Janaf nakon što je uhićen prvi čovjek te tvrtke Dragan Kovačević. Ovaj slučaj ne bi dobio nikakvu političku dimenziju da Zoran Milanović nikada nije bio u famoznom, takozvanom Kovačevićevom klubu u Slovenskoj ulici u Zagrebu. Riječ je o poslovnom prostoru u njegovom vlasništvu u kojem bi on ugošćavao svoje prijatelje i suradnike, kako osobne tako i političke i poslovne. Među njima je u dva navrata bio i sam Milanović, jednom i u društvu načelnika Glavnog stožera, admirala Roberta Hranja. Među onima koji su ulazili u te prostore bili su i neki aktualni ministri, što su oni i javno priznali. Na druženju na kojem je jedan poduzetnik navodno predao mito Kovačeviću bio je i suprug tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Iako USKOK nikada na bilo koji način nije u kontekstu istrage spominjao ni Milanovića, ni ministre, ni Jakova Kitarovića – sama činjenica da su oni znali dolaziti u taj prostor napravila je tako eksplozivnu političku smjesu da je eksplozija, naravno, bila neizbježna. Da bi na kraju sada ispalo da u optužnici koja je jučer potvrđena uopće nema spomena o druženju s kraja 2019. na kojem je Krešo Petek navodno predao mito Kovačeviću. To se sada uopće ne spominje.
A baš je taj događaj bio fitilj za jednu od najgrubljih političkih svađa u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Došlo je do toga da je Milanović čak u jednom trenutku počeo poučavati DORH i policiju kako, kada i gdje je trebalo uhititi Kovačevića i ostale sudionike cijelog slučaja. Do u sat. Što baš i nije posao predsjednika Republike. S druge pak strane, iz HDZ-a su pokušali iskoristiti samu činjenicu da je Milanović uopće zalazio u Kovačevićev prostor, iako nije imao nikakve veze s događajima koji su doveli do uhićenja i podizanja optužnica. Nije čak tom prilikom ni bio prisutan u klubu. Sve to nije spriječilo ni neke druge političke čimbenike da se domognu kojeg političkog boda od cijele priče. Pa su tako Dalija Orešković i Marijana Puljak izvele pravi mali performans, što je dovelo do njihovog žestokog sukoba s predsjednikom Republike.
Sve skupa, cijeli ovaj sukob nije baš poboljšao imidž Hrvatske kao zemlje parlamentarne demokracije, članice EU-a u kojoj bi pravosuđe trebalo biti neovisno. Još se jednom pokazalo da je domaća politika brutalna i gruba i da se koristi svaki i najmanji povod da se naudi protivniku. Pa makar to naštetilo ugledu Hrvatske.
A što se tiče ovog konkretnog procesa, nemoguće je išta reći prije samog početka suđenja. Ono će biti javno i na njemu će optužba iznijeti svoje argumente i dokaze koje će obrana onda pokušavati osporavati. I to je to. Za očekivati je i da bi suđenje moglo biti gotovo u nekom razumnom roku s obzirom na to da su i Kovačević i njegova odvjetnica rekli da im je u interesu da se suđenje što prije završi. Šteta što nije sve završilo samo na pravosudnoj razini. Činjenica da se u cijeli slučaj uplela politika, nikome nije bila niti će biti od koristi. Ali ispalo je kako je ispalo. Politička parada u kojoj se nisu birala sredstva. Jedino je u cijelom slučaju bilo dobro to što Janaf dalje dobro posluje. Naftovod izgrađen još u vrijeme komunizma preživio je i ovaj događaj. I za razliku od Ine i dalje je u hrvatskim rukama. Nakon suđenja stvari će biti jasnije.
Zlatko Crnčec
Valjda će suđenje sve razjasniti
Zlatko Crnčec
17. svibanj 2023 15:31
Photo: Neva Zganec/PIXSELL
Činjenica da se u cijeli slučaj uplela politika, nikome nije bila niti će biti od koristi
Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je jučer optužnicu protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Janafa Dragana Kovačevića. Tako je skoro dvije godine od Kovačevićevog uhićenja ovaj slučaj ponovo, barem se tako nadamo, postao pravosudan. Naime, u spomenutom razdoblju postao je predmet jedne od žešćih političkih borbi između Vlade i predsjednika Republike. Svemu tome pridonijela je i činjenica da se radi o aferi u energetskom sustavu.
Hrvatska je energetika mutna voda. Oduvijek je i bila. Sve tamo otkad je prije puno godina osnovana Ina pa sve do sada. Prve afere u energetskom sektoru, barem one za koje znamo, dogodile su se prije 40 godina, kada su komunistički partijski prinčevi bili istraživani zbog navodnih manipulacija vezano za trgovinu naftom. Zbog toga je situacija u prethodnoj državi u jednom trenutku postala prilično napeta, a slične su se stvari događale tijekom Domovinskog rata.
Pa je tako eksplodirala i afera Janaf nakon što je uhićen prvi čovjek te tvrtke Dragan Kovačević. Ovaj slučaj ne bi dobio nikakvu političku dimenziju da Zoran Milanović nikada nije bio u famoznom, takozvanom Kovačevićevom klubu u Slovenskoj ulici u Zagrebu. Riječ je o poslovnom prostoru u njegovom vlasništvu u kojem bi on ugošćavao svoje prijatelje i suradnike, kako osobne tako i političke i poslovne. Među njima je u dva navrata bio i sam Milanović, jednom i u društvu načelnika Glavnog stožera, admirala Roberta Hranja. Među onima koji su ulazili u te prostore bili su i neki aktualni ministri, što su oni i javno priznali. Na druženju na kojem je jedan poduzetnik navodno predao mito Kovačeviću bio je i suprug tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Iako USKOK nikada na bilo koji način nije u kontekstu istrage spominjao ni Milanovića, ni ministre, ni Jakova Kitarovića – sama činjenica da su oni znali dolaziti u taj prostor napravila je tako eksplozivnu političku smjesu da je eksplozija, naravno, bila neizbježna. Da bi na kraju sada ispalo da u optužnici koja je jučer potvrđena uopće nema spomena o druženju s kraja 2019. na kojem je Krešo Petek navodno predao mito Kovačeviću. To se sada uopće ne spominje.
A baš je taj događaj bio fitilj za jednu od najgrubljih političkih svađa u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Došlo je do toga da je Milanović čak u jednom trenutku počeo poučavati DORH i policiju kako, kada i gdje je trebalo uhititi Kovačevića i ostale sudionike cijelog slučaja. Do u sat. Što baš i nije posao predsjednika Republike. S druge pak strane, iz HDZ-a su pokušali iskoristiti samu činjenicu da je Milanović uopće zalazio u Kovačevićev prostor, iako nije imao nikakve veze s događajima koji su doveli do uhićenja i podizanja optužnica. Nije čak tom prilikom ni bio prisutan u klubu. Sve to nije spriječilo ni neke druge političke čimbenike da se domognu kojeg političkog boda od cijele priče. Pa su tako Dalija Orešković i Marijana Puljak izvele pravi mali performans, što je dovelo do njihovog žestokog sukoba s predsjednikom Republike.
Sve skupa, cijeli ovaj sukob nije baš poboljšao imidž Hrvatske kao zemlje parlamentarne demokracije, članice EU-a u kojoj bi pravosuđe trebalo biti neovisno. Još se jednom pokazalo da je domaća politika brutalna i gruba i da se koristi svaki i najmanji povod da se naudi protivniku. Pa makar to naštetilo ugledu Hrvatske.
A što se tiče ovog konkretnog procesa, nemoguće je išta reći prije samog početka suđenja. Ono će biti javno i na njemu će optužba iznijeti svoje argumente i dokaze koje će obrana onda pokušavati osporavati. I to je to. Za očekivati je i da bi suđenje moglo biti gotovo u nekom razumnom roku s obzirom na to da su i Kovačević i njegova odvjetnica rekli da im je u interesu da se suđenje što prije završi. Šteta što nije sve završilo samo na pravosudnoj razini. Činjenica da se u cijeli slučaj uplela politika, nikome nije bila niti će biti od koristi. Ali ispalo je kako je ispalo. Politička parada u kojoj se nisu birala sredstva. Jedino je u cijelom slučaju bilo dobro to što Janaf dalje dobro posluje. Naftovod izgrađen još u vrijeme komunizma preživio je i ovaj događaj. I za razliku od Ine i dalje je u hrvatskim rukama. Nakon suđenja stvari će biti jasnije.