Od potresa u Zagrebu prošlo je više od godinu i pol, a od podrhtavanja tla na Banovini točno godinu dana. Ali jako se malo u tom razdoblju napravilo na obnovi. Puno zgrada u središtu Zagreba još je uvijek nepodobno za stanovanje, a puno je stanovnika Petrinje i dalje u kontejnerima u kojima će provesti zimu. Ministar graditeljstva Darko Horvat rekao je jučer da su u Vladi u trenutku potresa bili svjesni da smo »administrativno komplicirana zemlja«. Dodao je i da je »jako zahtjevna procedura« kada treba pomiriti zakonodavni okvir, stvoriti dobra i kvalitetna pravila ponašanja, a onda ih implementirati u stvarnost.

Oglasio se jučer konferencijom za novinare i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. On je objavio da će od 1. siječnja sljedeće godine Grad Zagreb imati 16, a ne više 27 gradskih ureda, koliko ih je u metropoli bilo za vrijeme vladavine Milana Bandića. Potom je objasnio da će gradskih ureda biti manje, ali da će ih voditi v. d. pročelnici. Naime, novi se tek trebaju izabrati putem javnih natječaja. Tomašević je upozorio da je novu gradsku vlast »potpuno neadekvatan zakonski okvir« natjerao na to da će im trebati čak godinu dana dok izaberu svoje pročelnike i pročelnice. Dakle, gradonačelnik izabran u svibnju ove godine moći će kompletirati svoju ekipu tek u istom mjesecu sljedeće, 2022. godine. Tek će negdje tada Grad dobiti i glasnogovornika ili glasnogovornicu. I tu se osobu mora naime izabrati na javnom natječaju. Ne može je naprosto imenovati gradonačelnik kao osobu od svog povjerenja koja će sa svoje funkcije otići istovremeno kao i on. Isto tako, u skladu s pozitivnim propisima novi gradonačelnik ne može naprosto imenovati svoje pročelnike, već mora raspisivati javne natječaje. Ili raditi pravne cirkuse s ukidanjem pojedinih gradskih ureda kako bi se riješio nekih pročelnika koji imaju valjane ugovore da mogu taj posao raditi još nekoliko godina. Ista je besmislena procedura na snazi kada se određuju vodeći ljudi tvrtki u vlasništvu Grada Zagreba. Opet javni natječaji koji cijeli posao formiranja nove gradske administracije čine nemogućom misijom u razdoblju manjem od barem 12 mjeseci.
Dakle, Tomašević i ekipa pošteno su osvojili vlast u Zagrebu, ali ih postojeće zakonodavstvo sprečava da je preuzmu odmah, već će to moći učiniti tek za godinu dana. Koliko je to suludo, može se vidjeti ako se usporedi s parlamentarnim izborima. Recimo, zadnja je promjena vlasti bila 2015., kada je HDZ pobijedio SDP. Kako bi izgledalo da su SDP-ovi ministri ostali još godinu dana na svojim pozicijama, bez obzira na činjenicu da je premijer HDZ-ov i da ta stranka ima većinu u Saboru.

Ova nelogičnost na djelu je godinama i nitko još uvijek nije našao za shodno da se u to intervenira. Uvedena je istovremeno s uvođenjem izravnih izbora za čelnike lokalne samouprave. Što se tiče potresa, ipak je olakšavajuća okolnost da se katastrofe takvih razmjera događaju jednom u sto godina. Pa je i normalno da nije postojala »adekvatna procedura« za rješavanje takvih situacija.
Ova dva primjera nisu jedina kada je u pitanju hrvatsko zakonodavstvo. Ima ih još puno. Ili se stvari propisuju prekomplicirano, nerazumljivo i nelogično, ili se ostavljaju ogromne praznine koje uopće nisu definirane. Pa Hrvatska je zemlja koja ne zna tko zapovijeda njenom vojskom. Ili recimo nešto što je još daleko, ali što bi lako i moglo postati majka svih bitaka između Zorana Milanovića i HDZ-a. Recimo na sljedećim parlamentarnim izborima HDZ osvoji relativnu većinu i imaju nekog manjeg partnera s kojim mogu prebaciti potrebnih 76 zastupnika. Međutim, pregovori traju. Ustav nigdje ne određuje koliko mogu trajati. Pa ne bi bilo nimalo neustavno da Milanović nakon samo nekoliko tjedana raspiše izbore i imenuje tehničku Vladu. Iako su stranke korak do dogovora.

Ali i to je moguće u zemlji u kojoj osvojiš vlast u skoro milijunskom gradu, a možeš je preuzeti tek godinu dana kasnije. U kojoj si vrhovni zapovjednik, a ne možeš zapovijedati. U kojoj su zakoni takvi da zbog njih godinu dana ne možeš početi obnavljati potresom porušena područja. Ovaj pravno-ustavni kaos jedan je od najvećih hrvatskih problema. Njegovo je rješavanje jedan od glavnih uvjeta da ova zemlje krene naprijed.