Nekoliko se dana kuhalo, a onda je jučer sve eksplodiralo. Eksploziju je potaknuo predsjednik Republike
I u većini prethodnih procesa za korupciju događalo se svašta, ali slučaj Janaf otišao je korak dalje. On se pretvorio u politički skandal samo nekoliko dana nakon što su osumnjičeni uhićeni, a sudac istrage im odredio pritvor i uputio ih u Remetinec.
Nekoliko se dana kuhalo, a onda je jučer sve eksplodiralo. Eksploziju je potaknuo predsjednik Republike. Naime, Zoran Milanović je ustvrdio da su i premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović cijelo vrijeme znali za istragu koja se vodila protiv prvog čovjeka Janafa.
Ali da su iz misterioznih razloga ignorirali tu činjenicu. I da su osobu koja je na mjerama policije i USKOK-a zbog sumnje da je primila mito od skoro dva milijuna kuna, u veljači ove godine imenovali da još četiri godine bude na čelu jedne od strateški gledano najvažnije tvrtke u Hrvatskoj.
Ne samo državne već kad se u obzir uzimaju sve one koje posluju u Hrvatskoj. To se čini potpuno nemogućim. Koji bi bio motiv Plenkovića i Božinovića da znaju za istragu protiv njega, a da ga istovremeno ostavljaju na tako osjetljivoj poziciji.
S druge strane, Milanović je praktički priznao da je on kao premijer bio u tijeku s važnim istragama koje su u tom razdoblju vodili USKOK i policija. Prilično je to hrabra izjava. Jer u razdoblju od kraja 2011. pa do kraja 2015. bilo je nekoliko spektakularnih uhićenja. U tom je razdoblju bio uhićen i smješten u Remetinec zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Slična je sudbina u tom razdoblju zadesila i tadašnjeg nespornog šefa hrvatskog nogometa Zdravka Mamića. Po izjavi samog Milanovića, ispada da je moguće da je on znao što se događa u tim postupcima prije nego je ovaj dvojac uhićen.
U cijelom hrvatskom političkom i širem državnom ustroju ima zastrašujućih pravnih i ustavnih praznina. Tako još uvijek nije popunjena ustavna rupa koja je 2015. zaprijetila ozbiljnom ustavnom krizom jer se ne zna koliko nakon parlamentarnih izbora mogu trajati međustranačke konzultacije koje trebaju iznjedriti mandatara Vlade.
U Ustavu je i rupetina oko tog imuniteta, oko toga smiju li zastupnici kazneno i građanski odgovarati za ono što kažu u sabornici. Iako je jedan od temelja parlamentarne demokracije to da zastupnik ni na koji način ne može odgovarati za ono što izgovori u parlamentu, ustavna odredba koja govori o tome toliko je traljavo napisana da je već nekoliko zastupnika bilo tuženo i izgubilo proces zbog onoga što su govorili u sabornici. Što se u pristojnim zemljama ne može dogoditi. U takvima su odredbe Ustava napisane toliko jasno da ih se može tumačiti na samo jedan način.
U Hrvatskoj, gdje ni ustavne norme nisu jednoznačne, to se ne može očekivati ni od zakona i podzakonskih akata. Pa stoga nije ni nimalo čudno što dva kraka izvršne vlasti, inače još jedna hrvatska izmišljotina, na različite načine tumače smiju li ili čak moraju li ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade znati protiv koga i kako policija i USKOK provode istrage koje, među ostalim, predviđaju da se istraživane osobe stave na mjere.
Odnosno da ih se prati, da im se prisluškuju telefoni, ugrađuju mikrofoni u automobile i prostore gdje žive i rade. Milanović tvrdi da je to normalna stvar i da je on bio upoznat s takvim informacijama, a Plenković se zgraža nad time i govori da on o takvim stvarima ne zna ništa i da ga one ni ne zanimaju. Ali ni jedan ni drugi nisu citirali bilo kakvu zakonsku normu kako bi potkrijepili svoje tvrdnje. Sve je ostalo visjeti u zraku.
Pa se cijela priča okrenula u smjeru tko je bio na Kovačevićevom tulumu gdje mu je, kao tvrdi USKOK, u ruke tutnuto dva milijuna kuna. Pa su tom kontekstu mediji razvukli Jakova Kitarovića, supruga tadašnje predsjednice Republike. Ali i da se s Kovačevićem u više navrata dok je ovaj bio na mjerama susretao i sam Milanović.
I da su u famozni klub zalazili i Plenkovićevi ministri. Što je naravno potpuno deplasirano. Kovačević je osoba koja je kao menadžer, profesor i političar bio povezan i susretao se sa stotinama ljudi. Da je netko bio na njegovoj fešti ili se s njim susretao ne znači baš ništa. Puno bi važnije bilo da se konačno odredi smiju li ministar unutarnjih poslova i premijer znati ili ne da se protiv nekog provode istražne radnje.
UVODNIK
Treba li premijer znati da je netko pod istragom?
Zlatko Crnčec
23. rujan 2020 18:07
Foto Robert Anić PIXSELL
Nekoliko se dana kuhalo, a onda je jučer sve eksplodiralo. Eksploziju je potaknuo predsjednik Republike
I u većini prethodnih procesa za korupciju događalo se svašta, ali slučaj Janaf otišao je korak dalje. On se pretvorio u politički skandal samo nekoliko dana nakon što su osumnjičeni uhićeni, a sudac istrage im odredio pritvor i uputio ih u Remetinec.
Nekoliko se dana kuhalo, a onda je jučer sve eksplodiralo. Eksploziju je potaknuo predsjednik Republike. Naime, Zoran Milanović je ustvrdio da su i premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović cijelo vrijeme znali za istragu koja se vodila protiv prvog čovjeka Janafa.
Ali da su iz misterioznih razloga ignorirali tu činjenicu. I da su osobu koja je na mjerama policije i USKOK-a zbog sumnje da je primila mito od skoro dva milijuna kuna, u veljači ove godine imenovali da još četiri godine bude na čelu jedne od strateški gledano najvažnije tvrtke u Hrvatskoj.
Ne samo državne već kad se u obzir uzimaju sve one koje posluju u Hrvatskoj. To se čini potpuno nemogućim. Koji bi bio motiv Plenkovića i Božinovića da znaju za istragu protiv njega, a da ga istovremeno ostavljaju na tako osjetljivoj poziciji.
S druge strane, Milanović je praktički priznao da je on kao premijer bio u tijeku s važnim istragama koje su u tom razdoblju vodili USKOK i policija. Prilično je to hrabra izjava. Jer u razdoblju od kraja 2011. pa do kraja 2015. bilo je nekoliko spektakularnih uhićenja. U tom je razdoblju bio uhićen i smješten u Remetinec zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Slična je sudbina u tom razdoblju zadesila i tadašnjeg nespornog šefa hrvatskog nogometa Zdravka Mamića. Po izjavi samog Milanovića, ispada da je moguće da je on znao što se događa u tim postupcima prije nego je ovaj dvojac uhićen.
U cijelom hrvatskom političkom i širem državnom ustroju ima zastrašujućih pravnih i ustavnih praznina. Tako još uvijek nije popunjena ustavna rupa koja je 2015. zaprijetila ozbiljnom ustavnom krizom jer se ne zna koliko nakon parlamentarnih izbora mogu trajati međustranačke konzultacije koje trebaju iznjedriti mandatara Vlade.
U Ustavu je i rupetina oko tog imuniteta, oko toga smiju li zastupnici kazneno i građanski odgovarati za ono što kažu u sabornici. Iako je jedan od temelja parlamentarne demokracije to da zastupnik ni na koji način ne može odgovarati za ono što izgovori u parlamentu, ustavna odredba koja govori o tome toliko je traljavo napisana da je već nekoliko zastupnika bilo tuženo i izgubilo proces zbog onoga što su govorili u sabornici. Što se u pristojnim zemljama ne može dogoditi. U takvima su odredbe Ustava napisane toliko jasno da ih se može tumačiti na samo jedan način.
U Hrvatskoj, gdje ni ustavne norme nisu jednoznačne, to se ne može očekivati ni od zakona i podzakonskih akata. Pa stoga nije ni nimalo čudno što dva kraka izvršne vlasti, inače još jedna hrvatska izmišljotina, na različite načine tumače smiju li ili čak moraju li ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade znati protiv koga i kako policija i USKOK provode istrage koje, među ostalim, predviđaju da se istraživane osobe stave na mjere.
Odnosno da ih se prati, da im se prisluškuju telefoni, ugrađuju mikrofoni u automobile i prostore gdje žive i rade. Milanović tvrdi da je to normalna stvar i da je on bio upoznat s takvim informacijama, a Plenković se zgraža nad time i govori da on o takvim stvarima ne zna ništa i da ga one ni ne zanimaju. Ali ni jedan ni drugi nisu citirali bilo kakvu zakonsku normu kako bi potkrijepili svoje tvrdnje. Sve je ostalo visjeti u zraku.
Pa se cijela priča okrenula u smjeru tko je bio na Kovačevićevom tulumu gdje mu je, kao tvrdi USKOK, u ruke tutnuto dva milijuna kuna. Pa su tom kontekstu mediji razvukli Jakova Kitarovića, supruga tadašnje predsjednice Republike. Ali i da se s Kovačevićem u više navrata dok je ovaj bio na mjerama susretao i sam Milanović.
I da su u famozni klub zalazili i Plenkovićevi ministri. Što je naravno potpuno deplasirano. Kovačević je osoba koja je kao menadžer, profesor i političar bio povezan i susretao se sa stotinama ljudi. Da je netko bio na njegovoj fešti ili se s njim susretao ne znači baš ništa. Puno bi važnije bilo da se konačno odredi smiju li ministar unutarnjih poslova i premijer znati ili ne da se protiv nekog provode istražne radnje.