Po nekim analizama, čak i građani Bugarske i Rumunjske mogu za svoju prosječnu plaću, koja je definitivno manja od hrvatske, kupiti više benzina nego Hrvati.
Razlozi za naglo povećanje cijena benzina potpuno su vanjski. Prvi od njih je nagli porast svjetskog gospodarstva nakon kakvog-takvog stavljanja pod kontrolu epidemije korone. Naprosto je sve poskočilo naprijed nakon što se gospodarstvo riješilo najvećeg dijela okova epidemije. Sve je to dovelo do naglog porasta potražnje za naftom. A kada se potražnja za nekim proizvodom naglo poveća, njegova cijena ide u nebo. I to se i sada dogodilo.
Naravno, drugo je, zasad neriješeno, zašto taj temeljni ekonomski zakon ne vrijedi kada se događa suprotni proces. Kada se cijena nafte smanjuje zbog pada potražnje i povećanja ponude, cijene benzina ne idu baš tako naglo na dolje kao što sada idu u suprotnom smjeru. Tu magiju nije nikada razotkrila ni hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), ali da nam bude lakše, prave razloge te gospodarske alkemije nisu do kraja dokučili ni regulatori u razvijenim zapadnim zemljama. Tako da do daljnjeg cijeli svijet, a s njime naravno i Hrvatska mora plesati kako im sviraju proizvođači i trgovci naftom.
Drugi razlog za povećanje cijena je smanjena ponuda nafte na svjetskom tržištu. Do toga je došlo zbog toga jer je veliki broj rafinerija u Europi i svijetu trenutno u fazi obnove i rekonstrukcije pa su se kapaciteti za preradu sirove nafte u ovom trenutku znatno smanjili. Što je pak dovelo i do smanjenja ponude. Ista se posljedica dogodila i zbog odluke kartela OPECplus, zemalja najvećih proizvođača nafte, koji ne želi povećati proizvodnju zbog toga jer su zadovoljni ovako visokim cijenama.
Dakle, uzroci su svjetski, a posljedice domaće.
Cijena benzina otišla je u dosad nezabilježene visine, na kojima bi se mogla zadržati neko dulje vrijeme. Mada baš svjetski trendovi nisu baš u potpunosti odgovorni za to da će se Hrvati voziti na tako skupi benzin. Odnosno, točnije rečeno, cijene benzina su manje više iste, ali nažalost to ne vrijedi i za plaće. Barem kada je u pitanju usporedba Hrvatske i razvijenih zapadnih zemalja. Naravno, da tamošnji građani za svoju prosječnu plaću mogu kupiti višestruko puta više benzina nego stanovnici Hrvatske. I to je normalno, razumljivo i očekivano. Ali takvo obrazloženje ne vrijedi kada je u pitanju usporedba Hrvatske sa sličnim, ali čak i siromašnijim zemljama.
Po nekim analizama, čak i građani Bugarske i Rumunjske mogu za svoju prosječnu plaću, koja je definitivno manja od hrvatske, kupiti više benzina nego Hrvati. Tamo je naime benzin ipak jeftiniji nego u Hrvatskoj. Zašto je tome tako, isto je neka vrsta magije nalik onoj kada je u pitanju odnos pada i rasta cijena nafte na tržištu i benzina na crpkama.
Možda je i razlog činjenica da je hrvatska država prije sedam godina odustala od svoje uloge u određivanju maksimalne cijene benzina, a tu su negdje i ukinute plivajuće trošarine. Od tada pa do danas znatno je povećana i prodajna marža koja se naplaćuje krajnjim korisnicima, odnosno građanima kada kupuju benzin na crpkama. Neobjašnjena je magija i u tome da nitko od trgovaca na smanjuje maržu kako bi bio konkurentniji.
Tako da se Hrvatska u ovoj najnovijoj krizi našla između čekića svjetskih trendova, što je čini se ipak glavni razlog ove krize, ali i nakovnja vlastitih slabosti.
Tako je bilo i u svim dosadašnjim krizama. I 2009. kada su posljedice svjetske financijske krize došle do Hrvatske i do kraja razgolitile sve strukturne slabosti i promašaje njene gospodarske politike. Koja je praktički ista od 1994. iako se svijet u razdoblju od tada pa do danas promijenio do neprepoznatljivosti. Slična se situacija dogodila s koronom kada se iznenada shvatilo da bi Hrvatska, barem kada su u pitanju neki strateški proizvodi ipak trebala biti samodostatna. A sada je došlo i do naglog povećanja građevnog materijala i strateških sirovina.
A Hrvatska sada treba obnavljati Baniju, a u međuvremenu je zatvorila tvornice cijena čijih proizvoda sada ide u nebo. Naravno, Vlada će vrlo brzo morati smanjiti ili PDV ili trošarine na benzin kako bi spriječila udar u prvom redu na gospodarstvo, ali i na građane. To su praktički već obećali i premijer Andrej Plenković i ministar Tomislav Ćorić. A kada će se krenuti u neke druge promjene, tek će se vidjeti.
UVODNIK
Svjetska kriza opet poklopila Hrvatsku
Zlatko Crnčec
13. listopad 2021 18:19
Foto Vedran Karuza, Sergej Drechsler
Po nekim analizama, čak i građani Bugarske i Rumunjske mogu za svoju prosječnu plaću, koja je definitivno manja od hrvatske, kupiti više benzina nego Hrvati.
Razlozi za naglo povećanje cijena benzina potpuno su vanjski. Prvi od njih je nagli porast svjetskog gospodarstva nakon kakvog-takvog stavljanja pod kontrolu epidemije korone. Naprosto je sve poskočilo naprijed nakon što se gospodarstvo riješilo najvećeg dijela okova epidemije. Sve je to dovelo do naglog porasta potražnje za naftom. A kada se potražnja za nekim proizvodom naglo poveća, njegova cijena ide u nebo. I to se i sada dogodilo.
Naravno, drugo je, zasad neriješeno, zašto taj temeljni ekonomski zakon ne vrijedi kada se događa suprotni proces. Kada se cijena nafte smanjuje zbog pada potražnje i povećanja ponude, cijene benzina ne idu baš tako naglo na dolje kao što sada idu u suprotnom smjeru. Tu magiju nije nikada razotkrila ni hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), ali da nam bude lakše, prave razloge te gospodarske alkemije nisu do kraja dokučili ni regulatori u razvijenim zapadnim zemljama. Tako da do daljnjeg cijeli svijet, a s njime naravno i Hrvatska mora plesati kako im sviraju proizvođači i trgovci naftom.
Drugi razlog za povećanje cijena je smanjena ponuda nafte na svjetskom tržištu. Do toga je došlo zbog toga jer je veliki broj rafinerija u Europi i svijetu trenutno u fazi obnove i rekonstrukcije pa su se kapaciteti za preradu sirove nafte u ovom trenutku znatno smanjili. Što je pak dovelo i do smanjenja ponude. Ista se posljedica dogodila i zbog odluke kartela OPECplus, zemalja najvećih proizvođača nafte, koji ne želi povećati proizvodnju zbog toga jer su zadovoljni ovako visokim cijenama.
Dakle, uzroci su svjetski, a posljedice domaće.
Cijena benzina otišla je u dosad nezabilježene visine, na kojima bi se mogla zadržati neko dulje vrijeme. Mada baš svjetski trendovi nisu baš u potpunosti odgovorni za to da će se Hrvati voziti na tako skupi benzin. Odnosno, točnije rečeno, cijene benzina su manje više iste, ali nažalost to ne vrijedi i za plaće. Barem kada je u pitanju usporedba Hrvatske i razvijenih zapadnih zemalja. Naravno, da tamošnji građani za svoju prosječnu plaću mogu kupiti višestruko puta više benzina nego stanovnici Hrvatske. I to je normalno, razumljivo i očekivano. Ali takvo obrazloženje ne vrijedi kada je u pitanju usporedba Hrvatske sa sličnim, ali čak i siromašnijim zemljama.
Po nekim analizama, čak i građani Bugarske i Rumunjske mogu za svoju prosječnu plaću, koja je definitivno manja od hrvatske, kupiti više benzina nego Hrvati. Tamo je naime benzin ipak jeftiniji nego u Hrvatskoj. Zašto je tome tako, isto je neka vrsta magije nalik onoj kada je u pitanju odnos pada i rasta cijena nafte na tržištu i benzina na crpkama.
Možda je i razlog činjenica da je hrvatska država prije sedam godina odustala od svoje uloge u određivanju maksimalne cijene benzina, a tu su negdje i ukinute plivajuće trošarine. Od tada pa do danas znatno je povećana i prodajna marža koja se naplaćuje krajnjim korisnicima, odnosno građanima kada kupuju benzin na crpkama. Neobjašnjena je magija i u tome da nitko od trgovaca na smanjuje maržu kako bi bio konkurentniji.
Tako da se Hrvatska u ovoj najnovijoj krizi našla između čekića svjetskih trendova, što je čini se ipak glavni razlog ove krize, ali i nakovnja vlastitih slabosti.
Tako je bilo i u svim dosadašnjim krizama. I 2009. kada su posljedice svjetske financijske krize došle do Hrvatske i do kraja razgolitile sve strukturne slabosti i promašaje njene gospodarske politike. Koja je praktički ista od 1994. iako se svijet u razdoblju od tada pa do danas promijenio do neprepoznatljivosti. Slična se situacija dogodila s koronom kada se iznenada shvatilo da bi Hrvatska, barem kada su u pitanju neki strateški proizvodi ipak trebala biti samodostatna. A sada je došlo i do naglog povećanja građevnog materijala i strateških sirovina.
A Hrvatska sada treba obnavljati Baniju, a u međuvremenu je zatvorila tvornice cijena čijih proizvoda sada ide u nebo. Naravno, Vlada će vrlo brzo morati smanjiti ili PDV ili trošarine na benzin kako bi spriječila udar u prvom redu na gospodarstvo, ali i na građane. To su praktički već obećali i premijer Andrej Plenković i ministar Tomislav Ćorić. A kada će se krenuti u neke druge promjene, tek će se vidjeti.