Ono kad te naslov povuče da klikneš, da otvoriš tekst i vidiš da u njemu nema ama ništa, ili skoro ništa, ali je to svejedno jače od tebe. Luka Modrić. Znate čovjeka garant. Plemenita desetka, onaj oko kojeg se sve vrti kako u reprezentaciji tako i u madridskom Realu. Čini se nemogućim da ikada bude drukčije, koliko god da mu je godina na plećima. Ali, ne lezi, vraže. Čim čovjek odigra mrvu slabiju partiju, eto ti španjolskog tiska, pa čak i famozne tiskovine Marca, koja je poslovično na Realovoj strani, da napiše koju na temu odlazi li Modrić na kraju sezone iz kraljevskog kluba ili ne odlazi. Privlačno je otvarati te tekstove koliko je i šizofrena činjenica da se jedan dan bukvalno klanja svjetina pred Modrićevom kopačkama, a drugi dan mu pokazuje izlazna vrata.

Nekidan, primjerice, utakmica Real – Chelsea i glatkih dva nula za Real. Od sveg što se na utakmici dalo vidjeti sutradan naši portali u prvi plan stavljaju nisku ocjenu koju je Modriću dala Marca kako bi mu suprotstavili visoku ocjenu koju je Modriću za istu predstavu dao znan španjolski portal koji se bavi nogometom. Treći dio sage redovito je snimak ovacija tribina čovjeku s brojem 10 na leđima, a tijekom tjedna se sve nastavilo s ponekim Milkom Đurovskim, koji će reći da Modrić nije Pižonu Petroviću ni do koljena, ili pak s nekom istinskom legendom madridskog kluba koji će kazati da nikada nije izbliza vidio većeg igrača od Modrića. Uglavnom, čovjeka koji je kao klinac skakutao zadarskim zaleđem unatrag nekoliko godina konstantno »tjeraju« iz Reala i nalaze mu nove angažmane, a on, ovako star, a živahan, uporno ostaje tu gdje je i potpisuje nove lukrativne ugovore.

Premijer Andrej Planković nije, dakako, Luka Modrić. Em kao dječak nije morao s djedom kršem za ovcama, em u Vladi ne sjede za stolom u dresovima pa da broj na leđima sugerira išta o složenosti zadatka i umijeću onog tko se u dres uvukao. Nije ni politički teren smirujuće zelene boje k’o nogometna tratina, ali svega mu ako se svako toliko premijer i plemenita desetka Reala ne nađu skoro pa u istim pozicijama. Ovaj put duha iz boce je pustio predsjednik Milanović, koji je uskrsnu poslanicu ukrasio informacijom da švedski mediji pišu da bi nam premijer mogao postati glavni tajnik NATO saveza. Baš kao da je zagriženi navijač Barcelone kojem na živce ide ta dugovječnost u Modrića, Milanović je pustio među svjetinu informaciju da premijer odlazi, pače da silno želi otići i biti ono za što je predodređen – europski diplomat od velike važnosti. Premijer to i nije rezolutno demantirao, već je lakonski lopticu prebacio na predsjednika kazavši da su se Šveđani garant zabunili i da su mislili na Milanovića dok su pisali njegovo prezime. Njih dva u valcer, a svjetina se, bome, uskomešala. Jer, što ako Plenković ode u Europu!? Hoće li Real, pardon Hrvatska, to preživjeti!?

Pa krenimo redom tim bespućima povijesne zbiljnosti. Za početak konstatirajmo da je Hrvatska zemlja kvalitetom al pari hrvatskoj nogometnoj ligi. Nije to pretjerana usporedba, koliko god se premijer trudio uvjeriti sve da smo među 15 ponajjačih europskih zemalja po svemu. Travnjaci na velikim europskim stadionima jednostavno su bolji, ravniji, manje kvrgavi i zelenije, podšišanije trave. U Europu zato, pa bili im klubovi i posve minorni, hrle golobradi nogometaši, na studij van hrli golobrada mladost, na znane institute i univerzitete idu ponajbolji naši znanstvenici, naše medicinsko osoblje na cijeni je u velikim europskim bolnicama. Može li se premijeru zamjeriti ako u njemu tinja neki sitan plam želje da pokuša vani i on!? Pritom, on bi van išao poput kakvog dokaznog trenera, selektora, igrača u najboljim godinama, da ga tamo drže kao malo vode na dlanu i da ga puste da briljira znanjem svjetskih jezika i dalmatinskim šarmom. Može li se ikome, pa i njemu, zamjeriti ako se odlučio dokazati vani, kad je već doma dokazao sve, osvojio osamstodvadesetpet prvenstava i šestotridesetdva kupa. Davno je prošlo doba kada su očevi i majke pjevali sinovima da ostanu svoji na svome lažući ih da ne boli pod glavom kušin koji je stina. Danas se dragi ljudi tjeraju van, i to u najboljoj namjeri. S te strane priječiti premijeru da razmišlja od stolovanju u nekom važnom europskom tijelu bilo bi licemjerno skroz, pa sve da mu je hrvatska politička pozornica sve vrijeme koristila ponajprije za puko vježbanje uloge života. Samo, ako ode, što ostade, tko ostade i što nam ostavi!?

Ostavi nam HDZ, koji s njim i bez njega jednostavno nije isti, baš kao što ni Real s Modrićem i Real bez Modrića neće biti isti. Ali, dok se Realu i može dogoditi da bez Modrića bude i bolji, a drukčiji, šanse da HDZ bez Plenkovića bude drukčiji, a bolji čine se mizernim. Tu sada idu stare istine o stranci koja je toliko široka, duboka i odana da se odanost i ne može »kupiti« drukčije nego da žmiriš na jedno oko dok pripuštaš sebi blizu i one što s europskim zasadima i nemaju neke veze, ili prema njima nemaju baš nikakvog respekta. Tu sad ide spomen unutarstranačke oporbe koja je zagledana u desno i koja još uvijek, kad nitko ne gleda, evidentno pati za Karamarkovim dobom, kada se činilo da ništa lakše nema nego u crnom marširati ulicama. Tu sada ide bojazan da ćemo se nakon dva koraka naprijed vratiti pet unatrag i da nam ništa neće vrijediti ni Schengen, ni euro, već ćemo, tko zna, možda i ispasti iz te lige 15 da se nikada u nju ne vratimo. Ako išta Plenković nije uradio onda nije izgradio novi HDZ, već je čvrsto sam dohvatio sve konce i uzde taman da nastane posvemašnji kaos kad ruka koja konce drži ode i kad svi omlitave toliko da figure jedno vrijeme nema tko micati. A tko će biti taj koji će ih micati, ode li premijer u bijeli svijet, to se u HDZ-u nikada ne zna.

Uglavnom, zaigrao se medijski i sav drugi svijet špekuliranjem odlazi li premijer na bolje, ili ostaje da nam ne bude i gore. Posve je to šizofrena situacija za sve, kako navijače ove tako i fanove drugih opcija, za sve osim brda na kojem stoluje predsjednik i odrađuje svoje posve nezainteresiran za budućnost lige kao takve. Oni koji su fanovi HDZ-a te odani sljedbenici lika i djela palit će svijeće da im lider ne ode nigdje i da ih desno krilo ne pomete. Oni koji su desno krilo, zazivat će svu nebesku pomoć da ode pa da se dočepaju stranke. Oni koji su danas oporba, pa još lijevo, voljet će na prvu da ode premijer u NATO pa da su im izgledi da se dočepaju vlasti veći, samo što ako ne pobijede pa im sučelice stane neka tvrda opcija!? A oni koji su danas oporba, ali su posve desno, njima je, s obzirom na to u kakvom su stanju, apsolutno svejedno tko ide a tko ostaje, jer za njih se promijeniti neće ama ništa. U konačnici sve se čini da je premijer skrojio takvu klimu da svi za njega navijaju, samo su razlozi drukčiji, od straha do strasti, pa sve do pohlepe za vlasti. Što pak on snuje, bit će da nitko pojma nema. Osim, dakako, švedskih novinara.

A taj novinar objasnio je za N1 televiziju da nije pogriješio prezime, da nije mislio na Milanovića pišući tekst o možebitnim rješenjima za novog čelnog čovjeka NATO saveza, već baš na Plenkovića. Pritom je, među ostalim, kazao i da su neke druge persone zapravo favoriti, ali i lijepo razvio tezu da Savez vapi za nekim tko nije iz velesilnih država, taman da se i ime našeg premijera spominje makar mu šanse bile, onako, posve prosječne. Pa kad se sve zbroji i oduzme, ide premijer na visoku inozemnu funkciju onako kako Modrić iz Reala stalno ide već negdje za silne novce. Stalno ide, a nikako da ode. Razlika je eventualno ta što Modrić silno želi završiti karijeru tamo gdje se i proslavio, dok premijer vjerojatno ipak ima ambiciju proslaviti se negdje drugdje. Ajde ti prigovori išta ambiciji ako je zdrava, pa čak kad je i ispred državnih interesa.

Uglavnom, ima svatko od nas tih nekih malih slabosti, poput one da klika svaku vijest koja u naslovu ima Modrića. Znaš da nema tu ništa, znaš da te lažu kad ti naslovom po tko zna koji put obećaju »bombu«, znaš da istu tu vijest otvara ovaj čas milijun naivaca s kojima ni kavu popio ne bi, ma opet klikneš. Ode Plenković za šefa NATO-a… Opet. Baš kao da odavno naučili nismo da jednostavno ima majstora koji se ne daju nigdje, koliko god ih »tjerali«.