Hrvatska će u sljedećih deset godina za demografsku revitalizaciju potrošiti čak 9,6 milijardi eura. Mjere koje se namjeravaju uvesti predviđaju da će majke za rođenje svakog djeteta biti nagrađene dodatnim godinama staža, nastavit će se subvencionirati stambeni krediti za mlade obitelji, graditi dodatni dječji vrtići, povećati dječji doplatak, a pojačat će se porezne olakšice za obitelji s djecom. Ove su mjere predviđene u demografskoj strategiji koju je jučer usvojila Vlada.

Da je demografska situacija u Hrvatskoj gotovo pa tragična govore suhe, ali zato neumoljive brojke. One pokazuju da je u Hrvatskoj prošle godine rođeno najmanje djece otkad postoje statistička mjerenja koja se time bave. Dakle, tijekom 2023. godine rođeno je 32.047 djece, ili gotovo dvije tisuće manje nego 2022. godine. Time je nastavljen trend znatnog smanjenja broja rođene djece koji se očito ubrzava iz godine u godinu. Samo kao podsjetnik kakvo je stanje bilo prije samo nešto više od dva desetljeća – primjerice, još 2000. godine rođeno je čak 43.746 djece. Hrvatska, čini se, kao da umire naočigled. Naime, u samo nekih dvadesetak godina broj rođenih beba pao je za zabrinjavajućih 25 posto. Odnosno, točnije za četvrtinu. Ako se ovakav trend nastavi, za nekoliko desetljeća u Hrvatskoj će se rađati zanemariv broj beba.

Stoga je svima jasno da se nešto treba napraviti. Demografska strategija je naravno dobra stvar, ali trebat će još dodatni napor kako bi se ona operacionalizirala i bila spremna za uporabu u praksi.

Naravno, nije Hrvatska jedina zemlja u Europi koja ima problem s niskom stopom nataliteta. Točnije rečeno, sve imaju slične poteškoće i nijedna se dosad nije uspjela oduprijeti tom trendu. Stanovništvo im je godinama u opadanju. Istina, negativan je trend donekle uspjela usporiti Mađarska. Velikim transferima iz proračuna mladim bračnim parovima za svako novorođeno dijete i kupovinu stanova barem je uspjela održati broj stanovnika na dosadašnjoj razini. Ali veliko je pitanje koliko će naši sjeverni susjedi biti u stanju izdvajati za demografsku obnovu u vrijeme sve ozbiljnije gospodarske krize koju uzrokuju ratovi na Bliskom istoku i u Ukrajini. Posebno ovaj drugi.

Mala je tu utjeha da je Hrvatska u nečemu na razini najrazvijenijih europskih država. Svašta se pokušava da bi se povećao demografski rast, ali je malo toga dosad uspijevalo. Naprosto, stvar je u tome da u bogatijim zemljama žene ne rađaju puno djece. Točnije, rađaju malo ili nimalo. Tamo negdje prije stotinjak godina nije bilo ništa čudno da mnoge obitelji imaju i petero i više djece. Nije bilo nimalo čudno da se u ruralnim dijelovima nađu obitelji s po desetak i više djece. Ali kako se svijet mijenja, žene su polako ulazile u svijet rada, obrazovale su se, i time, barem njihov najveći dio, emancipirale. Velikoj većini njih život se prestao sastojati samo od udaje, rađanja djece i brige o njima i suprugu koji umoran dolazi kući nakon teškog radnog dana. Sada i žene dolaze kući popodne nakon zahtjevnih osam sati rada. Što je zemlja bogatija, taj je trend izraženiji. I on je nepovratan. Ma koliko oni koje njihovi protivnici nazivaju klečavcima pokušavaju molitvom svake prve subote u mjesecu preokrenuti ovaj trend, to im neće uspjeti.

Osim ovih globalnih i geopolitičkih trendova kojima se ni jedna zemlja, a posebno mala kao što je Hrvatska, ne može suprotstaviti, za lošu demografsku situaciju u našoj zemlji u velikoj smo si mjeri i sami krivi.

Odljev stanovništva iz Hrvatske poprimio je dramatične razmjere. Broj stanovnika se drastično smanjuje. Najveći je udarac došao nakon što su prije nekoliko godina i zadnje članice EU-a ukinule sedmogodišnji moratorij na dolazak građana Hrvatske koji bi u njima željeli raditi i živjeti. Prema zadnjem popisu stanovništva, u ovom trenutku Hrvatska ima službeno samo oko 3,8 milijuna stanovnika. Realne su brojke, dakle onih koji stvarno žive u Hrvatskoj, lako moguće čak i manje. U nešto više od 30 godina samostalnosti i suverenosti Hrvatska je ostala bez milijun stanovnika. Nova strategija trebala bi preokrenuti ovaj trend.