SDP je stjeran u kut. Naprosto mora pristati da podrži Tomaševića kako ne bi ispali odgovorni za još jedan Bandićev mandat.
SDP je pred velikom dilemom što napraviti na lokalnim izborima u Vukovaru i Zagrebu. Na istoku Slavonije kandidat će po svoj prilici biti Željko Sabo koji je dva puta bio biran za gradonačelnika Vukovara, što mu je definitivno preporuka za kandidaturu. Ali problem je u tome što je on pravomoćno osuđen da je pokušavao potkupiti jednu vijećnicu HDZ-a.
Međutim, presuda po kojoj je završio u zatvoru jest pravni presedan. Osuđen je na osnovi snimke razgovora preko mobitela koju je sud usvojio kao dokaz, iako nije postojao nikakav sudski nalog za prisluškivanje. I zaista je porazno za hrvatsko pravosuđe da je jedino on nastradao za ovo kazneno djelo, pored stotina sumnjivih prelazaka i mijenjanja strana, i lokalnih vijećnika i saborskih zastupnika. I još k tome na osnovi dokaza koji je trebao biti izuzet iz spisa. A i sam je razgovor s hadezeovom vijećnicom bio prilično neizravan.
Ali pred SDP-om je velika dilema. Kakav god sudski postupak bio, presuda ipak postoji. Pa je zaista pitanje hoće li novo vodstvo SDP-a pristati progutati žabu i amenovati Sabinu kandidaturu. Najvjerojatnije hoće, i to će biti logičan potez. Politika je disciplina u kojoj nekad vučeš potez koji je u suprotnosti s onim što bi najradije napravio. Ovdje je cijena mir u kući nakon što je Sabo ipak pristao povući se iz Predsjedništva stranke. A politička će šteta ionako biti minimalna. Izborima u Vukovaru dominirat će sukob HDZ-a i Domovinskog pokreta, a Sabo će biti u potpunoj sjeni Ivana Penave i onoga tko bude kandidat vladajuće stranke.
Ali Zagreb bi mogao biti sasvim druga priča. SDP je ovdje napravio prvi korak prema tome da na izborima u glavnom gradu podrži čelnika platforme Možemo Tomislava Tomaševića. Ali pitanje je što će biti sa SDP-om ako ovaj zaista i pobijedi što, gledajući iz sadašnje perspektive, nije ni nemoguće. Njega bi pobjeda na izborima za gradonačelnika Zagreba, automatski i preko noći, pretvorila u najjačeg oporbenog političara u zemlji.
Po medijskoj vidljivosti bio bi ravnopravan ili čak i jači od premijera i od predsjednika Republike. A po stvarnoj moći ispred njega bi bio samo Andrej Plenković. U situaciji kada slijedi velika obnova Zagreba teška milijarde eura, on bi bio dnevna pojava na naslovnim stranicama i u prvim minutama središnjih dnevnika. Čovjek koji je nakon 20 godina uklonio Milana Bandića s gradonačelničke pozicije, i to kroz izravne izbore, bio bi najveća hrvatska politička zvijezda 2021., a lako moguće i 2022. godine. A svemu tome treba pribrojiti i šest milijardi kuna zagrebačkog proračuna plus Holding. Plus stalno iskakanje Bandićevih kostura iz ormara s kojima zgroženu javnost gotovo svakodnevno upoznaje novi mladi i dinamični gradonačelnik. A rejting platforme Možemo ide nezaustavljivo prema gore.
Što bi u tom slučaju bilo sa SDP-om? Bez obzira što bi sudjelovao u toj pobjedi kroz zajedničku listu i vjerojatno kroz funkciju zamjenika gradonačelnika, svjetla reflektora bila bi na Tomaševiću. SDP bi se našao u krizi identiteta kao i početkom devedesetih. Glavna oporbena stranka tada je bio HSLS, a SDP se borio za opstanak. Ali liberali su krajem devedesetih pali, što zbog svoje samoubilačke politike, a što zbog liberalne faze zbog koje nisu mogli bili autentični predstavnici ljevice. Čim se SDP malo posložio, lijeva ga je publika prigrlila. Ali ekipa iz Možemo, za razliku od HSLS-a, ima političku priču za SDP-ov auditorij. I zaista bi mogla ugroziti SDP-ov core business.
SDP je stjeran u kut. Naprosto mora pristati da podrži Tomaševića kako ne bi ispali odgovorni za još jedan Bandićev mandat. Ako bismo bili do kraja cinični, SDP-u bi najbolje odgovarao scenarij da Tomašević izgubi izbore, da Bandić pobijedi, ali da njegovu vladavinu potom prekine pravosuđe. Pa da SDP dobije vrijeme da se oporavi. SDP je u Zagrebu zadnjih deset godina vodio groznu politiku. Uništili su sami sebe. Nisu bili nikakva oporba.
Opskrbljivali su Bandića žetončićima. Čak su mu jedno vrijeme držali i većinu u Gradskoj skupštini. A kada je Gordan Maras pokušao promijeniti tu politiku, gradska ga je organizacija bojkotirala. I sve to je puno veća sramota nego eventualna Sabina kandidatura. I zaslužili su sve što im se događa u glavnom gradu. I što bi im se možda kasnije moglo dogoditi na državnoj razini.
UVODNIK
SDP sustigle posljedice politike u Zagrebu
Zlatko Crnčec
04. prosinac 2020 17:18
Tomislav Tonašević / Foto: D. KOVAČEVIĆ
SDP je stjeran u kut. Naprosto mora pristati da podrži Tomaševića kako ne bi ispali odgovorni za još jedan Bandićev mandat.
SDP je pred velikom dilemom što napraviti na lokalnim izborima u Vukovaru i Zagrebu. Na istoku Slavonije kandidat će po svoj prilici biti Željko Sabo koji je dva puta bio biran za gradonačelnika Vukovara, što mu je definitivno preporuka za kandidaturu. Ali problem je u tome što je on pravomoćno osuđen da je pokušavao potkupiti jednu vijećnicu HDZ-a.
Međutim, presuda po kojoj je završio u zatvoru jest pravni presedan. Osuđen je na osnovi snimke razgovora preko mobitela koju je sud usvojio kao dokaz, iako nije postojao nikakav sudski nalog za prisluškivanje. I zaista je porazno za hrvatsko pravosuđe da je jedino on nastradao za ovo kazneno djelo, pored stotina sumnjivih prelazaka i mijenjanja strana, i lokalnih vijećnika i saborskih zastupnika. I još k tome na osnovi dokaza koji je trebao biti izuzet iz spisa. A i sam je razgovor s hadezeovom vijećnicom bio prilično neizravan.
Ali pred SDP-om je velika dilema. Kakav god sudski postupak bio, presuda ipak postoji. Pa je zaista pitanje hoće li novo vodstvo SDP-a pristati progutati žabu i amenovati Sabinu kandidaturu. Najvjerojatnije hoće, i to će biti logičan potez. Politika je disciplina u kojoj nekad vučeš potez koji je u suprotnosti s onim što bi najradije napravio. Ovdje je cijena mir u kući nakon što je Sabo ipak pristao povući se iz Predsjedništva stranke. A politička će šteta ionako biti minimalna. Izborima u Vukovaru dominirat će sukob HDZ-a i Domovinskog pokreta, a Sabo će biti u potpunoj sjeni Ivana Penave i onoga tko bude kandidat vladajuće stranke.
Ali Zagreb bi mogao biti sasvim druga priča. SDP je ovdje napravio prvi korak prema tome da na izborima u glavnom gradu podrži čelnika platforme Možemo Tomislava Tomaševića. Ali pitanje je što će biti sa SDP-om ako ovaj zaista i pobijedi što, gledajući iz sadašnje perspektive, nije ni nemoguće. Njega bi pobjeda na izborima za gradonačelnika Zagreba, automatski i preko noći, pretvorila u najjačeg oporbenog političara u zemlji.
Po medijskoj vidljivosti bio bi ravnopravan ili čak i jači od premijera i od predsjednika Republike. A po stvarnoj moći ispred njega bi bio samo Andrej Plenković. U situaciji kada slijedi velika obnova Zagreba teška milijarde eura, on bi bio dnevna pojava na naslovnim stranicama i u prvim minutama središnjih dnevnika. Čovjek koji je nakon 20 godina uklonio Milana Bandića s gradonačelničke pozicije, i to kroz izravne izbore, bio bi najveća hrvatska politička zvijezda 2021., a lako moguće i 2022. godine. A svemu tome treba pribrojiti i šest milijardi kuna zagrebačkog proračuna plus Holding. Plus stalno iskakanje Bandićevih kostura iz ormara s kojima zgroženu javnost gotovo svakodnevno upoznaje novi mladi i dinamični gradonačelnik. A rejting platforme Možemo ide nezaustavljivo prema gore.
Što bi u tom slučaju bilo sa SDP-om? Bez obzira što bi sudjelovao u toj pobjedi kroz zajedničku listu i vjerojatno kroz funkciju zamjenika gradonačelnika, svjetla reflektora bila bi na Tomaševiću. SDP bi se našao u krizi identiteta kao i početkom devedesetih. Glavna oporbena stranka tada je bio HSLS, a SDP se borio za opstanak. Ali liberali su krajem devedesetih pali, što zbog svoje samoubilačke politike, a što zbog liberalne faze zbog koje nisu mogli bili autentični predstavnici ljevice. Čim se SDP malo posložio, lijeva ga je publika prigrlila. Ali ekipa iz Možemo, za razliku od HSLS-a, ima političku priču za SDP-ov auditorij. I zaista bi mogla ugroziti SDP-ov core business.
SDP je stjeran u kut. Naprosto mora pristati da podrži Tomaševića kako ne bi ispali odgovorni za još jedan Bandićev mandat. Ako bismo bili do kraja cinični, SDP-u bi najbolje odgovarao scenarij da Tomašević izgubi izbore, da Bandić pobijedi, ali da njegovu vladavinu potom prekine pravosuđe. Pa da SDP dobije vrijeme da se oporavi. SDP je u Zagrebu zadnjih deset godina vodio groznu politiku. Uništili su sami sebe. Nisu bili nikakva oporba.
Opskrbljivali su Bandića žetončićima. Čak su mu jedno vrijeme držali i većinu u Gradskoj skupštini. A kada je Gordan Maras pokušao promijeniti tu politiku, gradska ga je organizacija bojkotirala. I sve to je puno veća sramota nego eventualna Sabina kandidatura. I zaslužili su sve što im se događa u glavnom gradu. I što bi im se možda kasnije moglo dogoditi na državnoj razini.