Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je da bi Hrvatska ratifikaciju eventualnog ulaska Finske i Švedske u EU trebala uvjetovati podrškom naših zapadnih saveznika izmjeni izbornog zakona u BiH.
Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je da bi Hrvatska ratifikaciju eventualnog ulaska Finske i Švedske u EU trebala uvjetovati podrškom naših zapadnih saveznika izmjeni izbornog zakona u BiH. Međutim, čak i kada bi se ove dvije zemlje odlučile na takav korak, ne čini se da bi ih Hrvatska u tome mogla zaustaviti. Štoviše, da bi Hrvatska mogla blokirati ulazak Švedske i Finske u NATO, potpuno je iluzorno. Ako dođe do toga, pritisak na Hrvatsku bio bi takav da ga ne bi mogla izdržati. U situaciji gdje je svijet na korak do trećeg svjetskog rata, nitko se od velikih igrača ne bi puno obazirao na ono što želi malena Hrvatska. Kakva je situacija nakon ruske invazije na Ukrajinu, vidi se i po tome da bi i velika Njemačka uskoro lako mogla pokleknuti pod pritiscima. I pristati napraviti gospodarski harakiri, ritualno gospodarsko samoubojstvo, time da se odrekne ruskih energenata. Umjereni i razboriti njemački kancelar Olaf Scholz na udaru je velikih NATO zemalja, njihovih malih satelita, njemačke oporbe i vlastitih koalicijskih partnera. I kad-tad će morati popustiti. Umjerene prognoze kažu da će njemačko gospodarstvo nakon toga odmah pasti šest posto.
Tako da je potpuna iluzija da bi Hrvatska u tako dramatičnom trenutku kao što je ovaj mogla nešto uvjetovati NATO paktu. Pogotovo oko nečeg tako egzotičnog za zapadne zemlje kao što je izborni zakon u BiH. Uostalom, Slovenija je prije desetak godina blokirala ulazak Hrvatske u EU zbog spora oko Savudrijske vale, a kao dodatni pritisak na Hrvatsku željela je isto napraviti i našem članstvu u NATO savezu. Da se nađe. Međutim, na sjednicu slovenskog parlamenta koji je raspravljao o ratifikaciji ulaska Hrvatske u NATO kao promatrač je došao 17. savjetnik trećeg tajnika drugog pomoćnika zamjenika američkog vojnog atašea u Sloveniji. I Slovenci su ratificirali članstvo Hrvatske u zapadnom vojnom savezu. Ako oni nisu mogli blokirati ulazak Hrvatske u tadašnjim mirnim vremenima, kako bi Hrvatska mogla blokirati Švedsku i Finsku u trenutku kada ratuju zemlje od 145 i 44 milijuna ljudi na samo desetak sati vožnje od Zagreba.
Međutim, s druge strane, Hrvatska zaista ima puno veći prostor kada je u pitanju EU. I taj se prostor treba koristiti. EU je tu zaista često krajnje licemjeran. Posebno diplomati njezinih država članica srednjeg i nižeg ranga koji svisoka i bez ikakvog poznavanja prilika i u BiH, i na području bivše Jugoslavije propagiraju nekakvu građansku državu. A licemjerje se ogleda u malom milijunu stvari. Pa EU i Velika Britanija nekoliko su godina pregovarali o BREXITU. I nakon što su bili dogovoreni svi mogući komplicirani i najkompliciraniji trgovinski modeli, jedna je stvar ostala visjeti – režim na granici između Republike Irske i Velike Britanije. Cijela je stvar otišla toliko daleko da se u jednom trenutku pojavila ozbiljna prijetnja da bi Britanija mogla naglavačke izletjeti iz EU-a bez ikakvog sporazuma, što bi nanijelo težak udarac gospodarstvima obiju strana.
A sve zbog toga što bi uvođenje tvrde, dakle klasične državne granice između Republike Irske i Britanije moglo dovesti do vraćanja oružanih sukoba katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj. Pregovarači EU-a nisu ni pomišljali poručiti sjevernoirskim katolicima da će nakon BREXITA biti apstraktni građani apstraktne građanske države koja se zove Velika Britanija. Ako bi to nekom iz pregovaračkog tima možda i palo na pamet, tu bi se odmah pojavila Republika Irska i zaprijetila vetom na sporazum s Velikom Britanijom. Uostalom, i sama Belgija, gdje je sjedište Europske komisije, nije nikakva građanska država po mjeri bošnjačkog Sarajeva i Željka Komšića. U mnogim članicama EU-a postoje narodi čiji pripadnici ne doživljavaju sebe kao apstraktne građane zemlje u kojoj žive. Od Katalonaca i Baska u Španjolskoj, preko gore spomenutih sjevernoirskih katolika, pa do na kraju krajeva i Srba u Hrvatskoj.
Po svemu sudeći, bitka za promjenu izbornog zakona prije izbora u BiH je izgubljena. Naprosto se nije moglo napraviti više. Taman da je Hrvatska ulagala veto na sve dokumente EU-a u kojima se ne spominju konstitutivni narodi, opet bi ishod bio potpuno isti. Ali Hrvatska je članica EU-a i jedino se kroz nju može nešto postići.
Piše Zlatko Crnčec.
Samo preko EU-a možemo utjecati na BiH
Zlatko Crnčec
27. travanj 2022 13:26
Foto Marin Gospić
Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je da bi Hrvatska ratifikaciju eventualnog ulaska Finske i Švedske u EU trebala uvjetovati podrškom naših zapadnih saveznika izmjeni izbornog zakona u BiH.
Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je da bi Hrvatska ratifikaciju eventualnog ulaska Finske i Švedske u EU trebala uvjetovati podrškom naših zapadnih saveznika izmjeni izbornog zakona u BiH. Međutim, čak i kada bi se ove dvije zemlje odlučile na takav korak, ne čini se da bi ih Hrvatska u tome mogla zaustaviti. Štoviše, da bi Hrvatska mogla blokirati ulazak Švedske i Finske u NATO, potpuno je iluzorno. Ako dođe do toga, pritisak na Hrvatsku bio bi takav da ga ne bi mogla izdržati. U situaciji gdje je svijet na korak do trećeg svjetskog rata, nitko se od velikih igrača ne bi puno obazirao na ono što želi malena Hrvatska. Kakva je situacija nakon ruske invazije na Ukrajinu, vidi se i po tome da bi i velika Njemačka uskoro lako mogla pokleknuti pod pritiscima. I pristati napraviti gospodarski harakiri, ritualno gospodarsko samoubojstvo, time da se odrekne ruskih energenata. Umjereni i razboriti njemački kancelar Olaf Scholz na udaru je velikih NATO zemalja, njihovih malih satelita, njemačke oporbe i vlastitih koalicijskih partnera. I kad-tad će morati popustiti. Umjerene prognoze kažu da će njemačko gospodarstvo nakon toga odmah pasti šest posto.
Tako da je potpuna iluzija da bi Hrvatska u tako dramatičnom trenutku kao što je ovaj mogla nešto uvjetovati NATO paktu. Pogotovo oko nečeg tako egzotičnog za zapadne zemlje kao što je izborni zakon u BiH. Uostalom, Slovenija je prije desetak godina blokirala ulazak Hrvatske u EU zbog spora oko Savudrijske vale, a kao dodatni pritisak na Hrvatsku željela je isto napraviti i našem članstvu u NATO savezu. Da se nađe. Međutim, na sjednicu slovenskog parlamenta koji je raspravljao o ratifikaciji ulaska Hrvatske u NATO kao promatrač je došao 17. savjetnik trećeg tajnika drugog pomoćnika zamjenika američkog vojnog atašea u Sloveniji. I Slovenci su ratificirali članstvo Hrvatske u zapadnom vojnom savezu. Ako oni nisu mogli blokirati ulazak Hrvatske u tadašnjim mirnim vremenima, kako bi Hrvatska mogla blokirati Švedsku i Finsku u trenutku kada ratuju zemlje od 145 i 44 milijuna ljudi na samo desetak sati vožnje od Zagreba.
Međutim, s druge strane, Hrvatska zaista ima puno veći prostor kada je u pitanju EU. I taj se prostor treba koristiti. EU je tu zaista često krajnje licemjeran. Posebno diplomati njezinih država članica srednjeg i nižeg ranga koji svisoka i bez ikakvog poznavanja prilika i u BiH, i na području bivše Jugoslavije propagiraju nekakvu građansku državu. A licemjerje se ogleda u malom milijunu stvari. Pa EU i Velika Britanija nekoliko su godina pregovarali o BREXITU. I nakon što su bili dogovoreni svi mogući komplicirani i najkompliciraniji trgovinski modeli, jedna je stvar ostala visjeti – režim na granici između Republike Irske i Velike Britanije. Cijela je stvar otišla toliko daleko da se u jednom trenutku pojavila ozbiljna prijetnja da bi Britanija mogla naglavačke izletjeti iz EU-a bez ikakvog sporazuma, što bi nanijelo težak udarac gospodarstvima obiju strana.
A sve zbog toga što bi uvođenje tvrde, dakle klasične državne granice između Republike Irske i Britanije moglo dovesti do vraćanja oružanih sukoba katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj. Pregovarači EU-a nisu ni pomišljali poručiti sjevernoirskim katolicima da će nakon BREXITA biti apstraktni građani apstraktne građanske države koja se zove Velika Britanija. Ako bi to nekom iz pregovaračkog tima možda i palo na pamet, tu bi se odmah pojavila Republika Irska i zaprijetila vetom na sporazum s Velikom Britanijom. Uostalom, i sama Belgija, gdje je sjedište Europske komisije, nije nikakva građanska država po mjeri bošnjačkog Sarajeva i Željka Komšića. U mnogim članicama EU-a postoje narodi čiji pripadnici ne doživljavaju sebe kao apstraktne građane zemlje u kojoj žive. Od Katalonaca i Baska u Španjolskoj, preko gore spomenutih sjevernoirskih katolika, pa do na kraju krajeva i Srba u Hrvatskoj.
Po svemu sudeći, bitka za promjenu izbornog zakona prije izbora u BiH je izgubljena. Naprosto se nije moglo napraviti više. Taman da je Hrvatska ulagala veto na sve dokumente EU-a u kojima se ne spominju konstitutivni narodi, opet bi ishod bio potpuno isti. Ali Hrvatska je članica EU-a i jedino se kroz nju može nešto postići.