ko nas nebesa konačno pomiluju i poštede nas još jačeg potresa, možda je ovo nekakav simboličan trenutak da se podvuče crta. I da se s obnovom Banije, Zagreba i ostalih postradalih područja počinje obnavljati i volja da se u ovoj zemlji stvari ipak mogu promijeniti nabolje.
Hrvatska je praktički u izvanrednom stanju. Ne u nekom formalno-ustavnom smislu. Ali u psihološkom i ljudskom definitivno jest. I deset mjeseci korone i dva potresa, jedan u ožujku, drugi u ponedjeljak, doveli su nas do ruba. Tada se razmišljalo – gadno je, ali ajmo izdržati još malo, cijepljenje je počelo, a i stanje u Petrinji dovest će se brzo u red. Jer potres od ponedjeljka prouzročio je relativno malu materijalu štetu, ali što je najvažnije – nije odnio nijedan ljudski život.
Pa se nekako i mogao uklopiti u crni humor koji prati sve što se događa u ovoj godini. Ali ovo što se dogodilo jučer gurnulo je cijelu atmosferu preko ruba. Ovdje sada više definitivno nema mjesta za bilo kakvu ironiju na račun 2020. Posebno kada se još prisjetimo preminulih od korone.
Što sada? Prvo treba dobro pregledavati teren, odnosno pronaći sve osobe koje je jučerašnje podrhtavanje tla zatrpalo pod ruševine njihovih kuća. To je sada prvi i u ovom trenutku daleko najvažniji zadatak. Treba spasiti svaki ljudski život. U svakom potresu bude čudesno spašenih ljudi pa je za nadati se da će se to dogoditi i u ovom slučaju. A sve ostale koji se ne mogu vratiti svojim kućama zbrinuti na dostojanstven način. To je posao za ovih prvih nekoliko dana. I on je već započeo.
U ovim tragičnim trenucima cijela Hrvatska pokazuje veliku solidarnost. Ljudi se javljaju sa svih strana i nude pomoć. Od slanja paketa s najnužnijim potrepštinama koje građani žele poslati potrebitima na ugroženim područjima do ljudi iz svih dijelova Hrvatske koji nude smještaj onima čije je domove pomeo jučerašnji potres. Hrvatska se stisnula sada kada je najteže.
I proradila je ona osnovna ljudska solidarnost prema onima koji su u velikoj nevolji. Tim više jer su nastradali stanovnici vjerojatno najsiromašnijeg dijela Hrvatske. Sisak, Petrinja, Glina i cijela Banija gadno je postradala prvo u ratu, a poslije i u miru. Posljednji, moguće i definitivni udar jest radikalno smanjivanje broja zaposlenih u sisačkoj rafineriji, koja će se pretvoriti u distributivni centar.
Seizmolozi, u svojim često ne pretjerano razumljivim izjavama, objašnjavaju da je jučerašnjim potresom izbačena energija između dvadeset i trideset puta jača od one koje se u ožujku sručila na Zagreb i njegovu sjeveroistočnu okolinu. A ta je gotovo uništila središte grada i okolna mjesta kao što je Markuševac. A ova jučerašnja je poravnala cijeli jedan gradić.
Međutim, nakon što se ova negativna energija ispuhala na tako brutalan način, gotovo istog trenutka pojavila se i njezina suprotnost. Pozitiva se razlila po cijeloj Hrvatskoj. U ogorčenoj i ciničnoj zemlji, u kojoj kao da malo tko još više vjeruje i u šta, pojavio se pravi val solidarnosti i volje da se pomogne ljudima na koje se srušila destruktivna energija jačine jedne solidne atomske bombe. Šleperi s paketima hrane, odjeće i higijenskih potrepština već su jučer kretali prema Petrinji od Splita do Zagreba.
I BBB i Torcida dali su svoj doprinos. Ovi prvi potegnuli su tih šezdesetak kilometara do Petrinje kako bi pomogli u raščišćavanju ruševina. Drugi su pak sudjelovali u prikupljanju pomoći u Splitu odakle je put Banije krenulo nekoliko desetaka pripadnika Hrvatske službe za spašavanje. Tako je u cijeloj zemlji.
Kada čovjek govori o ovome, opasno se pleše po samom rubu patetike. Ali ne može se puno drugačije. Možda je ovaj razoran potres, osim što je potresao Petrinju i njezinu okolinu, dobro prodrmao i ozračje u zemlji koje je i prije potresa, čak i prije korone, bilo prilično depresivno. Spor gospodarski rast i brzo iseljavanje gadno su, naravno uz brojne korupcijske afere, pritisnuli optimizam koji je krajem devedesetih ipak vladao u ratom poharanoj Hrvatskoj.
Tada se činilo da sve može ići samo nabolje. Nije bilo tako. Ali sada je možda prilika da se na valu ove novoprobuđene solidarnosti preokrene cijela situacija. Da se sada, nakon što nas je priroda doslovce lupila po glavi, cijelo društvo osvijesti. I ponovo krene prema gore. Ako nas nebesa konačno pomiluju i poštede nas još jačeg potresa, možda je ovo nekakav simboličan trenutak da se podvuče crta. I da se s obnovom Banije, Zagreba i ostalih postradalih područja počinje obnavljati i volja da se u ovoj zemlji stvari ipak mogu promijeniti nabolje. Samo da se zemlja konačno prestane tresti.
UVODNIK
Samo da se zemlja konačno prestane tresti
Zlatko Crnčec
30. prosinac 2020 16:45
ko nas nebesa konačno pomiluju i poštede nas još jačeg potresa, možda je ovo nekakav simboličan trenutak da se podvuče crta. I da se s obnovom Banije, Zagreba i ostalih postradalih područja počinje obnavljati i volja da se u ovoj zemlji stvari ipak mogu promijeniti nabolje.
Hrvatska je praktički u izvanrednom stanju. Ne u nekom formalno-ustavnom smislu. Ali u psihološkom i ljudskom definitivno jest. I deset mjeseci korone i dva potresa, jedan u ožujku, drugi u ponedjeljak, doveli su nas do ruba. Tada se razmišljalo – gadno je, ali ajmo izdržati još malo, cijepljenje je počelo, a i stanje u Petrinji dovest će se brzo u red. Jer potres od ponedjeljka prouzročio je relativno malu materijalu štetu, ali što je najvažnije – nije odnio nijedan ljudski život.
Pa se nekako i mogao uklopiti u crni humor koji prati sve što se događa u ovoj godini. Ali ovo što se dogodilo jučer gurnulo je cijelu atmosferu preko ruba. Ovdje sada više definitivno nema mjesta za bilo kakvu ironiju na račun 2020. Posebno kada se još prisjetimo preminulih od korone.
Što sada? Prvo treba dobro pregledavati teren, odnosno pronaći sve osobe koje je jučerašnje podrhtavanje tla zatrpalo pod ruševine njihovih kuća. To je sada prvi i u ovom trenutku daleko najvažniji zadatak. Treba spasiti svaki ljudski život. U svakom potresu bude čudesno spašenih ljudi pa je za nadati se da će se to dogoditi i u ovom slučaju. A sve ostale koji se ne mogu vratiti svojim kućama zbrinuti na dostojanstven način. To je posao za ovih prvih nekoliko dana. I on je već započeo.
U ovim tragičnim trenucima cijela Hrvatska pokazuje veliku solidarnost. Ljudi se javljaju sa svih strana i nude pomoć. Od slanja paketa s najnužnijim potrepštinama koje građani žele poslati potrebitima na ugroženim područjima do ljudi iz svih dijelova Hrvatske koji nude smještaj onima čije je domove pomeo jučerašnji potres. Hrvatska se stisnula sada kada je najteže.
I proradila je ona osnovna ljudska solidarnost prema onima koji su u velikoj nevolji. Tim više jer su nastradali stanovnici vjerojatno najsiromašnijeg dijela Hrvatske. Sisak, Petrinja, Glina i cijela Banija gadno je postradala prvo u ratu, a poslije i u miru. Posljednji, moguće i definitivni udar jest radikalno smanjivanje broja zaposlenih u sisačkoj rafineriji, koja će se pretvoriti u distributivni centar.
Seizmolozi, u svojim često ne pretjerano razumljivim izjavama, objašnjavaju da je jučerašnjim potresom izbačena energija između dvadeset i trideset puta jača od one koje se u ožujku sručila na Zagreb i njegovu sjeveroistočnu okolinu. A ta je gotovo uništila središte grada i okolna mjesta kao što je Markuševac. A ova jučerašnja je poravnala cijeli jedan gradić.
Međutim, nakon što se ova negativna energija ispuhala na tako brutalan način, gotovo istog trenutka pojavila se i njezina suprotnost. Pozitiva se razlila po cijeloj Hrvatskoj. U ogorčenoj i ciničnoj zemlji, u kojoj kao da malo tko još više vjeruje i u šta, pojavio se pravi val solidarnosti i volje da se pomogne ljudima na koje se srušila destruktivna energija jačine jedne solidne atomske bombe. Šleperi s paketima hrane, odjeće i higijenskih potrepština već su jučer kretali prema Petrinji od Splita do Zagreba.
I BBB i Torcida dali su svoj doprinos. Ovi prvi potegnuli su tih šezdesetak kilometara do Petrinje kako bi pomogli u raščišćavanju ruševina. Drugi su pak sudjelovali u prikupljanju pomoći u Splitu odakle je put Banije krenulo nekoliko desetaka pripadnika Hrvatske službe za spašavanje. Tako je u cijeloj zemlji.
Kada čovjek govori o ovome, opasno se pleše po samom rubu patetike. Ali ne može se puno drugačije. Možda je ovaj razoran potres, osim što je potresao Petrinju i njezinu okolinu, dobro prodrmao i ozračje u zemlji koje je i prije potresa, čak i prije korone, bilo prilično depresivno. Spor gospodarski rast i brzo iseljavanje gadno su, naravno uz brojne korupcijske afere, pritisnuli optimizam koji je krajem devedesetih ipak vladao u ratom poharanoj Hrvatskoj.
Tada se činilo da sve može ići samo nabolje. Nije bilo tako. Ali sada je možda prilika da se na valu ove novoprobuđene solidarnosti preokrene cijela situacija. Da se sada, nakon što nas je priroda doslovce lupila po glavi, cijelo društvo osvijesti. I ponovo krene prema gore. Ako nas nebesa konačno pomiluju i poštede nas još jačeg potresa, možda je ovo nekakav simboličan trenutak da se podvuče crta. I da se s obnovom Banije, Zagreba i ostalih postradalih područja počinje obnavljati i volja da se u ovoj zemlji stvari ipak mogu promijeniti nabolje. Samo da se zemlja konačno prestane tresti.