Najčudniji početak školske godine ikad. Tako bi se nekako moglo opisati ono što se jučer događalo diljem Hrvatske. Čudne stvari, dosad nezamislive u našim obrazovnim ustanovama, teško i nabrojiti. Jedna od gadnijih je i ona da, nažalost, ima puno škola u kojima će učenici cijelo vrijeme morati nositi maske. Zbog objektivnih okolnosti dio osnovnih i srednjih škola nije bio u mogućnosti osigurati dovoljan razmak između učenika pa će stoga oni i tijekom nastave morati imati na licu taj nesretni komad tkanine. Naravno, neće im to biti nimalo lako.

Gotovo sigurno dio roditelja će se zbog ovog pobuniti. Potaknuti moguće i partijem nazvanim Festival slobode – koji je u subotu u središtu Zagreba organizirala inicijativa koja želi braniti naša prava i slobode – za očekivati je da će se neki otvoreno suprotstaviti ovoj, ali i nekim drugim mjerama koje su se sručile na našu djecu prvog dana nove školske godine.

Sam skup je bio čudan, na trenutke i bizaran. U jednom su dijelu prosvjednici bili u pravu. Država, odnosno Nacionalni stožer, nisu do kraja konzekventni u provođenju mjera koje sami propisuju. Jer da jesu, ovakav skup kakav se ovog vikenda dogodio u središtu Zagreba ne bi ni bio dopušten. U trenutku kada se drastično ograničava broj ljudi na svadbama i sahranama, a one koje se na takva događanja pripusti tjera na striktno održavanje socijalne distance, dopušta se održavanje tuluma na kojem se nekoliko tisuća ljudi zbijenih jedni uz druge i bez zaštitnih maski jako dobro zabavlja. Pa nije nimalo čudno da se sada javljaju roditelji koji ultimativno traže da njihova djeca ne nose maske u učionici. Jer im je u subotu Tony Cetinski objasnio da već postoji i lijek i cjepivo za koronu. Ljubav. I zajedništvo.

Nacionalnom se stožeru svašta može prigovoriti. Neke su njegove odluke i bile politički motivirane. Neke druge su možda i bile pogrešne. Ali ono što je ovdje važno, jest da korona, nažalost, ipak postoji. Da se ne radi o medijskoj izmišljotini nekakvih skrivenih središta moći da natjeraju ljude da se čipiraju. Ovaj čudan virus je definitivno tu, među nama. Kako je on nastao, druga je priča. Oko praćenja korone definitivno postoji stanovit demokratski deficit. Tisuću bi se pitanja ovdje moglo postaviti. Na puno njih odgovore nismo dobili. Kad su već pokrenuli inicijativu kojom žele zaštititi naša ugrožena prava i slobode, organizatorima korona tuluma u središtu Zagreba bilo bi pametnije raditi na pritisku da se neki od tih odgovora ipak dobiju. A ne da utjeraju par tisuća ljudi da na malom prostoru razmjenjuju viruse i bakterije.

Iako tajming skupa ima veze s početkom školske godine, njegov će domet ipak biti ograničen. Virus je tu i shodno tome se moramo ponašati. Djeca će nažalost morati pohađati školu na način koji se prije kakvim sedam-osam mjeseci mogao zamisliti samo u kakvoj holivudskoj verziji distopije. Maske, dezinficiranje ruku, kontroliran odlazak u toalet, zabrana druženja s vršnjacima na hodnicima. Čisti horor. Ali to je stvarnost koju dijelimo. U ovom trenutku ne može se drukčije. Ali i ova je nakarada puno bolja od onog čistog, nedestiliranog užasa kojem smo svjedočili ovog proljeća. Od online nastave, čije će se posljedice – psihološke, zdravstvene, socijalne – osjećati još godinama. Čak je i odlazak na zahod pod pratnjom nastavnika bolji od petosatnog izoliranoj buljenja u ekran računala. Na kojem zbunjeni nastavnici i profesori pokušavaju ipak prenijeti neko znanje na svoje još zbunjenije učenike.

Čak je i netko od subotnjih prosvjednika rekao da korona ipak postoji, ali da se radi tek o »malo težoj gripi«. Kao što se zna, i obična gripa može gadno slomiti zdravog i mladog čovjeka. A njen teži oblik može mu, logično, napraviti puno teže stvari. A korona je ipak definitivno još nešto teže od teže gripe. Nitko je ne želi dobiti. A još manje želi da je dobije njegovo dijete. Dakle, šaljite djecu u školu. Ako je nužno, neka nose i zaštitne maske tijekom nastave. I ne činite profesorima i učiteljima život težim nego što im on već jest. Poslušajte Tonija Cetinskog u dijelu u kojem govori o ljubavi i zajedništvu. Oni mogu samo pomoći. Ali recite i djeci da se u školi pridržavaju propisanih mjera.