Iako u ovom trenutku ima minimalnih 76 zastupnika, vladajuća je koalicija i dalje čvrsta i stabilna. Istina, tijekom jučerašnje saborske rasprave Narodna stranka reformisti iznijela je stanovite rezerve oko toga da svoj glas za donošenje proračuna za 2021. uvjetuju ustupcima, zasad se ne čini da bi to moglo dovesti do bilo kakve nestabilnosti Vlade i njene većine.

Oporbeni su zastupnici, posebno oni koji dolaze s desnog političkog spektra, više puta javno rekli da je koalicija koju je oko sebe okupio predsjednik HDZ-a Andrej Plenković čvrsta kao stijena i da će sigurno odraditi cijeli mandat.

I da se jedino može dogoditi da većina bude podebljana ako se iz oporbenih redova pojavi kakav novi »žetončić«. Odnosno zastupnik ili zastupnica koji su u Sabor ušli na oporbenoj platformi i onda iznenada promijenili mišljenje i shvatili da Vlada radi odličan posao. Iz oporbenih redova dolaze i zamjerke da se radi o trgovačkoj većini koju su okupili tek interesi stranaka i pojedinaca koji je čine.

I to je istina. Ali istina u kojoj nema ničeg lošeg. Praktična se politika može jedino tako i voditi. HDZ ima 66 zastupnika koje su osvojili na parlamentarnim izborima početkom srpnja ove godine. I do potrebnih 76 trebalo mu je deset ruku.

Njih osam su pronašli u zastupnicima nacionalnih manjina koji su bili dio vladajuće većine i u prošlom mandatu. I ta je suradnja dobro funkcionirala. Zastupnici nacionalnih manjina dobili su, dobivaju i dobivat će sve što je potrebno kako bi njihov, najčešće minijaturan elektorat bio dovoljno sretan da ih na sljedećim izborima ponovo izabere.

Mada, iako je sličnih situacija bilo i prije, manjinski su zastupnici sami sebe doveli u opasnu poziciju time što su pristali ući u koaliciju čiji opstanak ovisi o njihovim glasovima. Odnosno odlučili su se ponašati kao ostali zastupnici izabrani u deset izbornih jedinica.

Međutim, to otvara i mogućnost stvaranja presedana da oni ne budu dio neke buduće većine nakon sljedećih izbora. Jer ako su kao i svi ostali zastupnici, to onda znači da ne moraju nužno biti dio vladajuće većine kao što je dosad bilo slučaj.

Odnosno, da mogu doći u situaciju da neki mandat odsjede i u oporbenim klupama. Ali ta će se briga brinuti kada i ako dođe na red. U svakom slučaju osam zastupnika nacionalnih manjina ostaje uz Vladu do kraja mandata.

Isto će biti i sa zastupnikom Hrvatske narodne stranke. Iako je to malo tko očekivao, narodnjaci su zadržali parlamentarni status. Osvojili su jedan zastupnički mandat, ali budući da je većina minimalna, on je itekako važan.

Ali opet ne toliko da bi ga HNS mogao koristiti da ucjenjuje HDZ. Ako želi opstati na političkoj sceni, ova stranka mora sljedeće četiri godine ovog saborskog mandata iskoristiti za obnovu svojih redova.

Lijevo liberalna oporba neće im nikada oprostiti što su 2017. pretrčali HDZ-u i spasili Plenkovićevu Vladu. I neće ih nikada više uzeti u neku koaliciju. I zato moraju biti sposobni za samostalan izlazak i na sljedeće parlamentarne izbore. Hoće li u tome uspjeti, teško je u ovom trenutku reći.

I na kraju tu su i reformisti Radimira Čačića. I oni su uspjeli osvojiti jedan saborski mandat. I tako postali dio vladajuće koalicije. I sada šilje po proračunu. Što god se na kraju dogodilo, donošenje proračuna nije ni na koji način ugroženo.

Reformisti će proračun na kraju podržati. Baš kao i svi preostali zastupnici vladajuće koalicije. Nikakvih problema tu neće biti. Međusobni će se odnosi na kraju fino podesiti, Varaždinska će županija dobiti što želi bilo to vezano za pogoršanje tamošnje epidemiološke situacije, bilo za neke druge potrebe kako ih vidi tamošnji župan. I to je to.

Po svemu sudeći, oporbenih prebjega neće biti. Dva desna oporbena bloka – Most i Domovinski pokret – zasad svoje redove drže čvrsto zbijene. Priprema se, navodno, i njihova koalicija za lokalne izbore u puno sredina.

Jedna od njih je i Zagreb gdje bi zajednički kandidat za prvog čovjeka metropole trebao biti saborski zastupnik MOST-a Nino Raspudić. Njihov eventualni uspjeh na lokalnim izborima mogao bi se potom osjetiti i u državnoj politici.

Ali čak i tada bi njihove šanse da na bilo koji način ozbiljnije ugroze vladajuću većinu ostale minimalne. Uostalom, vladajuću većinu jedino može ugroziti ona sama. A zasad ništa ne upućuje da bi se nešto takvo moglo dogoditi.