Zaista je krajnje vrijeme da se o ovom pitanju očituje Ustavni sud. I donese neki pravorijek
Dva američka F-16 danas stižu u Hrvatsku, a predsjednik Republike zapovjedio je načelniku Glavnog stožera da provede njegovu odluku da se »zabranjuju preleti vojnih zrakoplova iznad Zagreba i svih drugih gradova u Hrvatskoj«. Američki borbeni zrakoplovi stižu u Hrvatsku kao svojevrsna moralna potpora nakon incidenta sa sovjetskim dronom koji je prije nekoliko dana zamalo pobio nekoliko stotina ljudi u središtu Zagreba. Budući da Hrvatska ima oblik kifle, nije baš jasno kako će zrakoplovi našeg najvažnijeg vojnog saveznika letjeti, a da bar u jednom trenutku ne prođu iznad barem jednog hrvatskog grada. Sva sreća da je hrvatska protuzračna obrana gotovo pa nepostojeća pa ne postoji ni minimalna opasnost za F-16 ako bi admiral Robert Hranj krenuo izvršavati i ovu predsjednikovu zapovijed.
Hrvatska ima sustavni problem zapovijedanja Oružanim snagama. On je došao do svog bizarnog vrhunca jučerašnjom Milanovićevom reakcijom na prelete Rafalea zagrebačkim nebom. Ali on traje već mjesecima. A u njemu je u pravu ministar obrane Mario Banožić, a ne Milanović. Može predsjednik Republike vrijeđati ministra obrane kako želi. Može dovoditi u pitanje njegov doktorat. Može osporavati način na koji je ušao u državni stan ili ridikulizirati njegov položaj u HDZ-u. Može ga čak optužiti i da je Bambiju ubio mamu. Ali sva ta magla ne može promijeniti jednostavnu činjenicu da je, kada je u pitanju spor oko zapovijedanja Oružanim snagama, Banožić jednostavno u pravu. A on u krivu.
Naravno, druga je stvar Banožićeva odluka da umirovi brigadira Elvisa Burčula, što je bio povod za sukob oko Oružanih snaga koji je jučer doživio svoj tužan i sramotan vrhunac. Banožić tada možda jest politički pogriješio. Imao je jasnu informaciju da bi Milanović želio da Burčul ostane. Tako da je znao, ili je morao znati, kakvu će političku oluju izazvati ako zapovjednika PZB-a pošalje u mirovinu mimo jasno očitovane volje šefa države. Ali čak ni tada Banožić nije prekršio zakon. Zakon o obrani mu daje prostor diskrecije da odluči ovako ili onako.
Cijela ova storija važna je jer je krajnje upitno ima li Milanović pravo izdavati ovakvu zapovijed admiralu Hranju. Sva praksa upražnjavana od 2000. pa do sada pokazuje da nema. Takvo nešto nisu si dozvolili ni Stipe Mesić, ni Ivo Josipović, ni Kolinda Grabar-Kitarović. Ni jedan od Milanovićevih prethodnika na Pantovčaku nije izdavao ovakve zapovijedi. Neke od njih koji su možda i pomislili da si tako nešto dopuste, Vlada kojoj je bio na čelu bi vrlo strogo upozorila da ni ne pomišlja na nešto takvo.
Naravno, ako Milanović nije bio službeno obaviješten da će Rafalei letjeti nad Zagrebom, i ako to nije bio dio najavljene francusko-hrvatske vojne vježbe, ima se pravo ljutiti. Čak i u bizarnom i krajnje nelogičnom hrvatskom sigurnosnom sustavu on o nečem takvom treba biti i obaviješten i konzultiran. Da na svim stranama ima više političke razboritosti, onda bi Plenković i Milanović održali zajedničku konferenciju za novinare tijekom koje bi nad Zagrebom letjeli saveznički Rafalei. I tako naciji u ovim zahtjevnim vremenima istovremeno pružili osjećaj i jedinstva i sigurnosti.
Sve u svemu, Hrvatska se osramotila na otvorenoj međunarodnoj sceni. I to u trenutku u kojem je svijet napravio istina malen, a opet zastrašujući koračić prema trećem svjetskom ratu. Onaj toksičan i katastrofalan truli ustavni kompromis iz 2000. sada je cijeloj hrvatskoj političkoj eliti doslovce eksplodirao u lice. Tada se razvlastilo predsjednika Republike, ali tako nejasno da se danas ne zna točno tko može dozvoliti borbenim zrakoplovima prijateljske zemlje da prelete preko našeg glavnoga grada. U toj magli Milanović je naprosto zapasao kontrolu nad Oružanim snagama. I nitko mu ne može ništa. Zaista je krajnje vrijeme da se o ovom pitanju očituje Ustavni sud. I donese neki pravorijek. Pa neka HV-om uvijek i u svakom trenutku zapovijeda ili predsjednik ili Vlada. Ali samo jedan, i uvijek samo jedan od njih. Ovaj je cirkus zaista otišao predaleko. Jer će inače i saveznici dići ruke od nas. Oni bi nam pomogli, ali ne znaju s kim se o toj pomoći trebaju dogovoriti. A ovo što se dogodilo jučer, bilo bi najbolje što prije zaboraviti.
Zlatko Crnčec
Predsjednikova zapovijed
Zlatko Crnčec
16. ožujak 2022 13:10
Foto: Pixsell
Zaista je krajnje vrijeme da se o ovom pitanju očituje Ustavni sud. I donese neki pravorijek
Dva američka F-16 danas stižu u Hrvatsku, a predsjednik Republike zapovjedio je načelniku Glavnog stožera da provede njegovu odluku da se »zabranjuju preleti vojnih zrakoplova iznad Zagreba i svih drugih gradova u Hrvatskoj«. Američki borbeni zrakoplovi stižu u Hrvatsku kao svojevrsna moralna potpora nakon incidenta sa sovjetskim dronom koji je prije nekoliko dana zamalo pobio nekoliko stotina ljudi u središtu Zagreba. Budući da Hrvatska ima oblik kifle, nije baš jasno kako će zrakoplovi našeg najvažnijeg vojnog saveznika letjeti, a da bar u jednom trenutku ne prođu iznad barem jednog hrvatskog grada. Sva sreća da je hrvatska protuzračna obrana gotovo pa nepostojeća pa ne postoji ni minimalna opasnost za F-16 ako bi admiral Robert Hranj krenuo izvršavati i ovu predsjednikovu zapovijed.
Hrvatska ima sustavni problem zapovijedanja Oružanim snagama. On je došao do svog bizarnog vrhunca jučerašnjom Milanovićevom reakcijom na prelete Rafalea zagrebačkim nebom. Ali on traje već mjesecima. A u njemu je u pravu ministar obrane Mario Banožić, a ne Milanović. Može predsjednik Republike vrijeđati ministra obrane kako želi. Može dovoditi u pitanje njegov doktorat. Može osporavati način na koji je ušao u državni stan ili ridikulizirati njegov položaj u HDZ-u. Može ga čak optužiti i da je Bambiju ubio mamu. Ali sva ta magla ne može promijeniti jednostavnu činjenicu da je, kada je u pitanju spor oko zapovijedanja Oružanim snagama, Banožić jednostavno u pravu. A on u krivu.
Naravno, druga je stvar Banožićeva odluka da umirovi brigadira Elvisa Burčula, što je bio povod za sukob oko Oružanih snaga koji je jučer doživio svoj tužan i sramotan vrhunac. Banožić tada možda jest politički pogriješio. Imao je jasnu informaciju da bi Milanović želio da Burčul ostane. Tako da je znao, ili je morao znati, kakvu će političku oluju izazvati ako zapovjednika PZB-a pošalje u mirovinu mimo jasno očitovane volje šefa države. Ali čak ni tada Banožić nije prekršio zakon. Zakon o obrani mu daje prostor diskrecije da odluči ovako ili onako.
Cijela ova storija važna je jer je krajnje upitno ima li Milanović pravo izdavati ovakvu zapovijed admiralu Hranju. Sva praksa upražnjavana od 2000. pa do sada pokazuje da nema. Takvo nešto nisu si dozvolili ni Stipe Mesić, ni Ivo Josipović, ni Kolinda Grabar-Kitarović. Ni jedan od Milanovićevih prethodnika na Pantovčaku nije izdavao ovakve zapovijedi. Neke od njih koji su možda i pomislili da si tako nešto dopuste, Vlada kojoj je bio na čelu bi vrlo strogo upozorila da ni ne pomišlja na nešto takvo.
Naravno, ako Milanović nije bio službeno obaviješten da će Rafalei letjeti nad Zagrebom, i ako to nije bio dio najavljene francusko-hrvatske vojne vježbe, ima se pravo ljutiti. Čak i u bizarnom i krajnje nelogičnom hrvatskom sigurnosnom sustavu on o nečem takvom treba biti i obaviješten i konzultiran. Da na svim stranama ima više političke razboritosti, onda bi Plenković i Milanović održali zajedničku konferenciju za novinare tijekom koje bi nad Zagrebom letjeli saveznički Rafalei. I tako naciji u ovim zahtjevnim vremenima istovremeno pružili osjećaj i jedinstva i sigurnosti.
Sve u svemu, Hrvatska se osramotila na otvorenoj međunarodnoj sceni. I to u trenutku u kojem je svijet napravio istina malen, a opet zastrašujući koračić prema trećem svjetskom ratu. Onaj toksičan i katastrofalan truli ustavni kompromis iz 2000. sada je cijeloj hrvatskoj političkoj eliti doslovce eksplodirao u lice. Tada se razvlastilo predsjednika Republike, ali tako nejasno da se danas ne zna točno tko može dozvoliti borbenim zrakoplovima prijateljske zemlje da prelete preko našeg glavnoga grada. U toj magli Milanović je naprosto zapasao kontrolu nad Oružanim snagama. I nitko mu ne može ništa. Zaista je krajnje vrijeme da se o ovom pitanju očituje Ustavni sud. I donese neki pravorijek. Pa neka HV-om uvijek i u svakom trenutku zapovijeda ili predsjednik ili Vlada. Ali samo jedan, i uvijek samo jedan od njih. Ovaj je cirkus zaista otišao predaleko. Jer će inače i saveznici dići ruke od nas. Oni bi nam pomogli, ali ne znaju s kim se o toj pomoći trebaju dogovoriti. A ovo što se dogodilo jučer, bilo bi najbolje što prije zaboraviti.