Uvodnik

Politička klasa i dalje sjedi na lokalnoj samoupravi

Zlatko Crnčec

Foto Patrik Macek/PIXSELL

Foto Patrik Macek/PIXSELL

Lokalna samouprava u Hrvatskoj treba temeljitu i radikalnu reformu. Naravno, ne onu koja bi išla na stvaranje pet velikih regija jer je ona neprihvatljiva iz niza ekonomskih, socioloških, ali i povijesnih razloga. Ali svakako onu koja bi je učinila efikasnijom i manje korumpiranom. I, naravno, manjom mašinom za zapošljavanje stranačkih podobnika. Ovo što se dogodilo jučer korak je u suprotnom smjeru

placeholder


Politička je klasa jučer u Saboru još jednom pokazala svoju nedosljednost. Iako na javnoj razini već dugo postoji konsenzus da treba radikalno smijeniti broj dužnosnika na lokalnoj razini, ono što se jučer događalo na Markovu trgu još je jednom pokazalo da će to ići ako ne baš nikako, a ono jako teško. I da od radikalnog smanjivanja broja famoznih zamjenika neće biti ništa. Dvije velike stranke u posljednji su čas, čini se, shvatile da bi mogle imati unutarnjih problema ako prevelik broj njihovih kolega ostane bez državnog posla.


Naime, prvotni je plan Vlade bio da svi gradovi i općine s manje od 35.000 stanovnika imaju samo gradonačelnika odnosno načelnika. I da ta osoba ne bi imala nikakva zamjenika. Međutim, amandmanom kluba zastupnika HDZ-a ova je brojka smanjena na 10.000 kada su u pitanju gradovi. SDP, čiji se donedavni predsjednik Davor Bernardić jučer prvi put pojavio u novom sazivu Sabora, odmah je uskočio u igru i uložio svoj amandman kojim bi se smanjivanje ove brojke odnosilo i na općine. Čime bi se udomio zasad neutvrđeni dodatni broj članica i članova stranaka, u najvećem dijelu onih koji pripadaju jednoj od dvije velike stranke.



Budući da je HDZ amandmanima intervenirao u Zakon, a isto će napraviti i SDP, i zastupnici nacionalnih manjina odlučili su iskoristiti priliku. Tako su Milorad Pupovac i Furio Radin predložili, a ministar Malenica prihvatio, rješenje koje će Hrvatsku još jedan korak udaljiti od normalne države. I još je više približiti prema modelu u kojem su krvna zrnca najvažnija. I gdje se ona uredno prebrojavaju svaki put kada su negdje neki izbori. Naime, Pupovac i Radin izlobirali su rješenje po kojem će se u predstavničkim tijelima, ako u njima nema dovoljno vijećnika nacionalnih manjina, oni birati na dopunskim izborima, a ne više skidati s lista stranaka koje su prešle izborni prag. Postoji i jedan bizaran moment. Ovo će pravilo vrijediti i za Hrvate ako su u manjini u nekoj općini ili gradu. Uz činjenicu da na nacionalnoj razini postoje čak četiri kategorije birača s različitim pravima, odnosno isto toliko izbornih podsustava, ovo je još jedan doprinos tomu da Hrvatska definitivno i nedvojbeno ima najiščašeniji izborni sustav od svih svjetskih demokracija.





Naravno, u ukupnoj masi plaća i raznih naknada koje idu državnim i lokalnim dužnosnicima ovih dodatnih pedesetak neće ni uništiti ni spasiti ove gradove. Ali stvar je ovdje u načelu. Politička klasa daje poruku građanima da u ovom redu gleda i pazi na svoje interese. Da naprosto želi udomiti i uhljebiti što veći broj svojih članova. Koji onda opet šire svoju moć djelovanja time da imaju utjecaj na zapošljavanje u svojim gradovima i općinama. A kako se često radi o siromašnijim jedinicama lokalne samouprave, jedino je moguće zaposlenje samo u državnoj odnosno lokalnoj službi. Čime se širi mreža ovisnih koja je onda na svim izborima mašina koja ih održava na vlasti. Tako sustav funkcionira od gotovo milijunskog Zagreba pa do neke sirotinjske općinice u istočnoj Slavoniji ili dalmatinskom zaleđu.



Usto, nakon što korona prođe, ako se to ikada dogodi, pred Hrvatskom je nekoliko gladnih godina u kojima će se morati dodatno stezati remen. Od građana će se tražiti dodatna odricanja kako bi se gospodarstvo tamo negdje 2023. ili 2024. vratilo tamo gdje je bilo prije korone. Dakle, u 2019. za očekivati je da će radikalno lijeva oporba, a gotovo sigurno i opcije desnije od HDZ-a iskoristiti ovaj slučaj da još jednom pokušaju podcrtati koliko se razlikuju od dvije velike stranke. SDP je to već osjetio na parlamentarnim izborima, posebno u Zagrebu, a i vladajuća bi stranka mogla imati problema na lokalnim izborima ako Domovinski pokret i MOST zaigraju na tu kartu.
Lokalna samouprava u Hrvatskoj treba temeljitu i radikalnu reformu. Naravno, ne onu koja bi išla na stvaranje pet velikih regija jer je ona neprihvatljiva iz niza ekonomskih, socioloških, ali i povijesnih razloga. Ali svakako onu koja bi je učinila efikasnijom i manje korumpiranom. I, naravno, manjom mašinom za zapošljavanje stranačkih podobnika. Ovo što se dogodilo jučer korak je u suprotnom smjeru. Šteta. Propuštena je prilika, istina, simbolična, da se stvari postave na pravi način.