Hrvatska u novu godinu ulazi s dobrom startnom pozicijom, jer je lani uspjela izaći iz gospodarske recesije prouzročene koronom. U drugoj godini pandemije, prema procjenama, postigla je rast gospodarstva veći od 9 posto, što znači da je neobično brzo nadoknadila gubitak nastao zbog ekonomskog pada od 8 posto u prvoj godini širenja zaraze. Štoviše, može se reći da smo lani statistički izašli iz krize najveće nakon Domovinskog rata, ako se izlazak iz krize definira kao dostizanje i prestizanje razine BDP-a koju je zemlja imala prije ulaska u nju.

Većina stručnjaka nije to očekivala. U proljeće 2020., kada su cijeli svijet pogodili zastoji u prometu i proizvodnji prouzročeni pandemijom, mnogi su predviđali da će Hrvatskoj trebati pet-šest, a možda i deset godina za povratak na staro. Govorili su to poučeni krizom iz 2008., nakon koje je našoj zemlji trebalo 11 godina da bi se vratila na prijekriznu razinu BDP-a. Nakon što je 2019. Hrvatska ugledala svjetlo na kraju tunela, izbila je korona te poništila deset godina napora koji su poduzeća i vlasti uložili u oporavak. Kada su se izvukli iz jame, pali su u novu, još dublju.

Malo se govori o razlozima brzog izvlačenja iz pandemijske ekonomske jame. To što je Hrvatskoj za to trebalo samo godinu dana treba uvelike pripisati Banskim dvorima koji su se u odgovoru na krizu ponašali posve drukčije od hrvatskih vlada nakon 2008. Vlade Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića provodile su drastičnu proračunsku štednju i kresale javne izdatke. Bio je to krivi pristup. Doveo je ne samo do pada javne i osobne potrošnje, nego i do depresije gospodarstva koje je izgubilo motive za rast.

Vlada premijera Andreja Plenkovića, pak, drastično je povećala proračunske izdatke. S više od 40 milijardi kuna izvanrednih troškova spasila je najveći dio poduzeća i radnih mjesta od propasti. Nakon 2008. godine Hrvatska je izgubila petinu industrije i oko 200 tisuća radnih mjesta, a danas je najveći dio poduzeća ostao neokrznut, dok je broj radnih mjesta ostao otprilike isti kao prije pandemije.
Vlade su u prošloj krizi uvele strogu proračunsku štednju kako u uvjetima gospodarskog pada i smanjenih poreznih prihoda da ne bi pretjerano povećale manjak u državnoj blagajni. Međutim, ni u tome nisu uspjele jer su deficit i javni drug drastično skočili. Plenkovićeva vlada nije se ustručavala od povećanja deficita jer joj je prioritet bio spašavati gospodarstvo. Stoga je javni dug odskočio, ali je već u drugoj godini pademije počeo posustajati jer je gospodarstvo ostalo na nogama. Počelo je povećavati uplate poreza, odnosno proračunske prihode.

Istini za volju, sve su vlade u posljednjih 13 godina slijedile naputke Europske unije. Upravo Europska komisija, ponajprije na pritisak Njemačke, nakon 2008. inzistirala je na kresanju proračuna i stezanju remena stanovništvu. Zbog toga je i Uniji trebalo više od sedam godina za oporavak od krize. Videći da su jako pogriješile, nakon početka pandemije članice EU-a okrenule su ploču, odriješile novčanik i ispucale bilijune eura za spašavanje gospodarstva, kako se ne bi ponovila 2008. godina. Štoviše, članice EU-a odlučile su se zajednički zadužiti, putem Europske komisije, za oko 800 milijardi eura kako bi provele plan oporavka Europe od pandemije, pod nazivom »EU sljedeće generacije«. Iz tog fonda i Hrvatska će do kraja 2006. dobiti desetak milijardi eura za investicije.

Ukratko, većina vlada u EU-u shvatila je da stroga proračunska štednja nikamo ne vodi, već da moraju povećati potrošnju i investicije, pogotovo u uvjetima kada klimatske promjene nalažu prelazak na čistu energiju i digitalizaciju gospodarstva. Na tom tragu u novu godinu ulazi i Hrvatska, s boljom startnom pozicijom. Izvukla se iz jame, ali sada je čeka drugi dio puta koji također nije lagan. To je prilagodba gospodarstva i života novim okolnostima jer je pandemija promijenila način ponašanja ljudi, poduzeća i država.