Na kraju krajeva

Ode Miroslav Škoro, nije valjda mor’o!?

Siniša Pavić

Foto Boris Scitar PIXSELL

Foto Boris Scitar PIXSELL

Triput sam vidio Miroslava Škoru... Dobro, bit će i koji put više, ali ta tri puta su se usjekla u pamćenje, jer je svaki put Škoro bio zeru drugačiji i taman takav da nakon sanaderovskog, misterioznog odlaska u suton čovjek pojma nema tko je taj Škoro, zašto se pojavio i zašto naprasno ode

placeholder


Triput sam vidio….Tita Maršala, legendu tu!? E, neće biti da je Maršal, ali baš je ovaj stih, vrag bi ga znao zašto, probudila i pobudila vijest da je Miroslav Škoro odstupio s mjesta predsjednika Domovinskog pokreta, pa još tako da ne da da ga za išta više kandidiraju, makar članom stranke koju je dizao na noge ostaje za vazda.


Triput sam vidio Miroslava Škoru… Dobro, bit će i koji put više, ali ta tri puta su se usjekla u pamćenje, jer je svaki put Škoro bio zeru drugačiji i taman takav da nakon sanaderovskog, misterioznog odlaska u suton čovjek pojma nema tko je taj Škoro, zašto se pojavio i zašto naprasno ode. Elem, prvi put bi ovako nekako.


​Predsjednik žirija


Ima javni servis show koji se zove »Zvijezde pjevaju«. U njegovoj sezoni, onoj povratničkoj, u žiriji su sjedile tri dame i on; Danijela Martinović, Mirela Priselac Remi, Valentina Fijačko i Miroslav Škoro. Hrvatski puk voli kad zvijezde pjevaju i plešu, taman da za finala mora sedma sila potegnuti u studio HRT-a da izbliza vidi kako to izgleda. Sjediš uz rub pozornice, kadikad krene noga cupkati kad te takne neki evergrin, a to da je opasno hodati uglancanim podom studija kad ga prekrije more konfeta saznanje je koje glavu čuva. Prođe tih par sati brzo dijelom i zbog mogućnosti da se sluša i gleda žiri. Gledaš ih da vidiš jesu li zainteresirani ili samo odrađuju gažu, čudiš se toj sposobnosti u Danijele Martinović da u svemu i svakome nađe trunčicu dobra, sviđa ti se kako u stolcu pleše Remi, draga je dobrohotnost u Fijačko. A na Škorinu sposobnost da među tri žene suvereno pliva, da im je šarmantan i zabavan čak i kad su mu šale na granici političke korektnosti, baš onako kako bećarci znaju biti, možeš samo biti ljubomoran. Ljubomoran što ga ide i ojađen što takva vrst humora stoljećima na ovim prostorima pali. Priznati se mora, mozak mu brzo radi, pa su i članice žirija prihvatile šalu. Zovu ga, naš predsjednik. Formalno on je to i bio, predsjednik žirija showa HRT-a »Zvijezde pjevaju«. Te godine pobijedili su Tara Thaller i Dino Jelusić. Predsjednik Škoro je u finalu s kolegicama sjajno odglumio Boney M. No, nisu se reflektori u studiju ni zagasili, a Škore je nestalo. Glavni urednik zabavnog programa HRT-a bira broj Škorina mobitela ne bi li nam pomogao da uzmemo predsjedničku izjavu, ali predsjedniku ni traga. Ode on, bez doviđenja.


​Kandidat u vinogradu




Ni mjesec dana kasnije u središnjem Dnevniku istog tog HRT-a anketa prema kojoj Miroslav Škoro ima ozbiljan šanse za biti predsjednikom, ali ne žirija kakvog showa, već Republike Hrvatske. Evo ga treći, odmah iza Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanović. Onaj kojeg je do tad samo Danijele Martinović zazvala s predsjedniče, odjednom je dio ozbiljne ankete! Zašto, po čijem nalogu, želji, projekciji!? Može li tako svatko biti dio ankete i onaj treći po snazi u centralnom Dnevniku!? Sva to su pitanja na koja nikada javnost nije dobila odgovore. No, bilo je poprilično jasno da je Škoro nečiji projekt. U centralni Dnevnik, pa još u ovoj predsjedničkoj formi, ne stiže se tek tako. Samo, kako!?


Drugi put sam vidio Škoru u – vinogradu! Ima naime Škoro vinograd tamo gdje tlo ponajbolju graševinu daje, u Kutjevu, položaj Mitrovac. Doveo, sada već evidentni predsjednički kandidat, novinare u vinograda da obere dva tri trsa, pa da se, uz vino i mezu, samo ili uglavnom o grožđu priča. Tu su i oni koji ne dvoje da je baš Škoro idealan gazda, čovjek, predsjednika, pa čak i znani vinari koji će u njemu prepoznati na čas svoga čovjeka da bi samo koji mjesec kasnije i sami u to počeli dvojiti. I bio je Škoro na toj berbi većim dijelom onaj čovjek iz žirija, koliko god da se na trenutke činilo da mu je pomalo naporno smješkati se i dokazivati ono za što je bio siguran da se dokazivati ne mora – da je najbolji. Ugodna mu za tog susretu bi i sestra, divne kolače mu peče supruga, vino mu sjajno zahvaljujući dobro enologinji, a na poticaj naš svoj je program sveo na bećarac koji kaže: »Ljudi moji zna i svaka baba, bez promjena sve će biti džaba!« Na pitanje tko ga je to stavio u anketu odgovorio je da pojma nema, da je i njega iznenadilo i da ne bi ni znao da je u Dnevniku da ga sin po povratku kući nije s tom informacijom dočekao. Predsjednik pa da ne zna!?


Od Cvjetnog do blata


Treći susret sa Škorom uslijedio je nakon njegova dva epska izborna poraza. Gubio je Škoro utrku za Predsjednika, nije se proslavila stranka ni u utrci za parlament, a ta kandidatura za gradonačelnika Zagreba bila je toliko unaprijed izgubljena bitka da se sudjelovanje ni onim kubertenovskom utjehom o važnosti sudjelovanja ne da pravdati. U međuvremenu je Škorin šarm i humor postao gorčina i očiti prezir prema dobrom dijelu društva, ili prema svakom tko i dalje dvoji u svetost njegova poslanja, a takvih je poprilično sudeći po rezultatima izbora. Na Cvjetnom trgu zagrebačkom objava kandidature za gradonačelnika. Oko Škore ljudi u crnom. S razglasa trešti »Sude mi«, dok na Špici pije kavu ulickan svijet kojim je, najblaže rečeno, svejedno. Kič je, nadrealno je, zastarjelo je, neugodno je. A Škoro izgleda kao umoran čovjek kojem se sve ovo, po treći put, i ne da. Ali eto, bit će da mora. Taj tren je lako bilo zaključiti da ‘hajp’ s Domovinskim pokretom, tamo negdje na desnici, dobrano guši. Nema u nas ništa preko noći. Ali, taj tren ni blizu se činilo nije da će Škoro reći da mu je dosta i da neće više. Jer, ako je išta bilo zajedničko u ta tri puta ‘kad sam vidio Škoru predsjednika’, onda je to činjenica da voli da je u žiži, da ga se slijedi, da mu se dolazi, da ga se pita i da je u mogućnosti s visoka birati hoće li ti se obratiti ili ipak neće.


A onda je Miroslav Škoro dao ostavku na sve i sva. Preko Facebooka!?


U obraćanju fejsbučkom veli otprilike kako su ga vukli kroz blato, kako ide da zaštiti obitelj, kako je učinio što je mogao. Da je razlog to nazovi povlačenje kroz blato i obitelj i spoznaja da se više ne može od učinjenog, ne bi u nas u Saboru valjda jednog zastupnika bilo. Dakle, nije baš da je to, jer nije baš ni da je Škoro ostajao dužan ikome, barem na jeziku. Njegova stranka, kobajagi iznenađena, premda nije prošlo pola sata od Škorine ostavke i oni su već imali spremno priopćenje zahvale za kojeg će Škorina sestra i visoka stranačka dužnosnica primijeti da je heklano u sjevernokorejskoj maniri. Miroslav ni sestri rekao nije da će abdicirati, a oni već imaju priopćenje!? U stranačkom priopćenju zato rečenica koja kaže kako se Škoro odlučio izložiti u političkoj areni unatoč uspješnoj karijeri i osobnoj situiranosti. Znači li to da u politiku ne idu oni koji su situirani i uspješni, a onda znači li to da se u politiku ide da bi se na naglo bilo uspješan i situiran!? Ili je autor teksta jednostavno slaba talenta!? Ako se u politiku ide da bi se brzo uspjelo i ako je činjenica da je Domovinski pokret vazda u raskoraku između želja i mogućnosti, a bome i izbornih rezultata, je li Škoro otišao jer se nekom tamo žuri biti uspješan i situiran!?


​Pjesme, vino i mandat


– Imam svoje pjesme, imam svoje vino, imam svoj saborski mandat – umjesto pozdrava govori Škoro za N1 televiziju.


A do jučer mu na pameti bila samo konačna ona bitka s crvenim, žutim i svim drugim nekim vragovima. Falilo je samo da kaže da je njegova dionica završena. Šteta je jedino što nam za rastanak barem ne reče kako se samo i zašto našao u onoj famoznoj HRT-ovoj anketi ‘koga bi puk za Predsjednika’. Dobro je zato što je u svojim pjesmama na štošta Škoro odgovorio sam da mu sada lakše bude. Stih, i to njegov, lijepo reče:


Život spaja, razdvaja,
život sredstva ne bira,
pa brka kruške, šljive, grejp,
plaćaš cijene velike
dok shvatiš da ti ne ide.
Život spaja, razdvaja
život sredstva ne bira,
al’ neće zato propast svijet,
desi se svakom živome
da je u filmu krivome.​