Domovinski pokret jučer je srušio još jedan stup koji ih je držao u vrhu hrvatske politike. Naime, dva vijećnika ove stranke podržala su izbor jednog od njih, Mate Šimundića za predsjednika splitske Županijske skupštine. Tako je nakon velikih problema u koje je stranka upala odlaskom s njezina čela Miroslava Škore, jučer upala u drugi. A taj je kako će svojim biračima objasniti da su od gotovo sigurne političke smrti spasili Antu Sanadera, jednog od najbližih suradnika njima tako mrskog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Uostalom, kako će im objasniti da su uopće ušli u suradnju s HDZ-om u županiji čije je sjedište drugi najveći hrvatski grad. Domovinski pokret u velikom je dijelu i osnovan kako bi se s čela HDZ-a uklonio Andrej Plenković. Bio je to osnovni razlog zbog čega prije godinu i pol nisu u drugom krugu predsjedničkih izbora željeli podržati Kolindu Grabar-Kitarović. Naravno, i njoj su samoj štošta zamjerali, ali za izostanak podrške Domovinskog pokreta nisu bili krivi njezini brojni gafovi kojima je iziritirala desne birače. Glavni je motiv bila želja oslabiti Plenkovića kako bi što slabiji ušao u parlamentarne izbore. A u izbornoj kampanji koja im je prethodila, najjači su ljudi Domovinskog pokreta govorili da je isključivi uvjet za bilo kakvu postizbornu suradnju to da Plenković ne može biti premijer eventualne zajedničke Vlade. U tom su naumu zamalo i uspjeli. Nedostajao im je samo jedan saborski mandat. Ali su na kraju ostali oporba, a HDZ je oformio koaliciju s njima krajnje mrskim SDSS-om Milorada Pupovca.

I da bi sada nakon skoro dvije godine lupanja po HDZ-u koji vodi Plenković podržali politički opstanak jednog od najvažnijih ljudi aktualnog predsjednika najjače vladajuće stranke. I to usred Splita. I nakon svih optužbi za veleizdaju zbog suradnje s Pupovcem i načina na koji ovaj HDZ tretira događaje iz bliže i dalje hrvatske povijesti.
Naravno, politika je pragmatična djelatnost. Pitanje je kako bi na eventualnim novim izborima Domovinski pokret uopće prošao. Lako je moguće da bi ostao ispod praga. A to bi u kombinaciji s bizarnim događanjima nakon Škorina odlaska možda bio i fatalni udarac za daljnji opstanak stranke.

Usto, ni samoj Županiji ne trebaju novi izbori. Osim ova dva, postoji još niz objašnjenja koje je vodstvo Domovinskog pokreta moglo ponuditi svojim biračima za ulazak u koaliciju s »veleizdajničkim« HDZ-om. A nije dano ni jedno iole suvislo. I to još jednom naglašava dugo prisutnu očiglednu činjenicu. Da u Domovinskom pokretu ne postoji kritična politička masa koja bi mogla iznjedriti politiku – i dnevnu i stratešku – koja bi mogla ozbiljnije ugroziti HDZ na državnoj razini. Za to nije bio sposoban ni Miroslav Škoro, a nije ni Ivan Penava, za kojeg se priča da bi mogao postati novi predsjednik ove stranke. Nije to ni Mario Radić, koji jest uspješan u biznisu, ali politika mu ne ide. Dvije su to odvojene discipline. To što si dobar u jednoj nimalo ne jamči da ćeš biti uspješan u drugoj.

Projekt Domovinski pokret u velikoj je krizi. I veliko je pitanje hoće li je preživjeti. Naravno, ni to nije nemoguće. Ali je vrlo upitno. Kao prvo moraju što prije prekinuti sapunicu započetu iznenadnom ostavkom Miroslava Škore. Samo pikanterije izašle u javnost u sklopu nje mogle bi uništiti stranku. Kao drugo, trebaju izabrati kvalitetnog novog predsjednika, ako takav postoji. I treće, konačno se početi izbiljno baviti politikom. Što bi među ostalim trebalo značiti da neki čelni ljudi trebaju shvatiti da politička stranka nije tvrtka. Pa da se tako ne može ni voditi. I u stranci se zna tko je šef, ali se on ne može ponašati kao da je njezin direktor.

Premda sve upućuje na to da bi još jedan projekt hrvatske desnice mogao propasti. Na tom dijelu političke scene kao da nema dovoljno ni snage ni političke mudrosti da se napravi ozbiljan politički projekt. Prostora za političku opciju desno od HDZ-a ima. Ima ga još od 1990. Ali ga nitko nije uspio trajnije popuniti. Kako stvari sada stoje, niti neće. Barem ne u neko skorije vrijeme. Ako se i izvuče, Domovinski će pokret biti stranka koja se na nacionalnoj razini bori za prelazak izbornog praga.