Nakon preuzimanja semestra predsjedanja Vijećem Europske unije, Njemačka se prvi put našla u veoma specifičnoj situaciji. Na čelu Europske komisije nalazi se Njemica Ursula von der Leyen, a njemačka kancelarka Angela Merkel upravo je preuzela predsjedanje Vijećem EU-a. Njemačka je dugi niz godina pokušavala sakriti svoju snagu, ne želeći da je netko prozove »hegemonom« EU-a. Djelomice je to činila zbog svoje prošlosti, a djelomice zbog toga jer je postojeći model Unije bio izvrsno usklađen s njezinim interesima. Nakon svega što se dogodilo tijekom pandemije koronavirusa, a posebice nakon povijesne sjednice Europskog vijeća od 17. do 21. srpnja, Njemačka se zajedno s Francuskom – sada na dužnosti predsjedateljice EU-a, našla u potpuno novoj situaciji. Potrebno je prevladati jaz između bogatijeg sjevera i siromašnijeg juga, predstoji ozbiljno suočavanje s Višegradskom skupinom u kojoj kod nekih dominira neliberalna vizija demokracije, koja dovodi u pitanje same temelje na kojima počiva EU.

​Sve to zahtijeva da Njemačka – na novoj dužnosti, zajedno s Francuskom i ostalima, mora obraniti europske vrijednosti i jedinstvo Unije. Günther Oettinger, bivši povjerenik Europske komisije za proračun i ljudske resurse, nedavno je izjavio: »Kada se Unija suoči s novim izazovima, novac mora odnekud doći. Postoje dvije mogućnosti: potrošiti manje, ili pronaći nove prihode. Bilo što da se učini, svaki euro uložen kroz proračun EU-a, mora osigurati dodanu vrijednost i imati pozitivan utjecaj na svakodnevni život ljudi.« To je važna poruka iskusnog političara o kojoj treba povesti računa. Poruka je jasna. Nakon povijesne srpanjske sjednice Europskog vijeća, Unija je bila primorana krenuti u nešto novo, što nam – u ovim teškim i neizvjesnim vremenima, načelno pruža šansu da budemo jedinstveniji, solidarniji i profesionalniji. Države koje još nisu shvatile što se događa u svijetu i pritom troše dragocjeno vrijeme i energiju na jalove rasprave o prošlosti, ne mogu se nadati dobrom. Najavljeno »resetiranje« kapitalizma na svim razinama društva zahtijeva suvremenu, dobro organiziranu, racionalnu i profesionalnu državu, koja će biti u stanju udovoljavati zadaćama postpandemijskog društva.

​​Pritom se nameće ozbiljno pitanje: što za demokratska društva predstavlja najavljeno »resetiranje«? Hoće li to biti nova šansa za obranu demokracije i interesa građana, ili će to biti uvod u autoritarni sustav vladanja? S obzirom na to da je Njemačka preuzela predsjedanje EU-om, bitno je naglasiti kako je definirala svoje europske prioritete. Prvo, želi definirati europski odgovor na učinke pandemije koronavirusa na politiku, gospodarstvo i društvo u cjelini. Njemačka će se, kako se navodi u programu, zalagati za inovativnu Europu koja počiva na središnjim stupovima digitalne i tehnološke suverenosti, jačanju konkurentnosti i stvaranju održive i stabilne financijske arhitekture. Nijemci se u svojim prioritetima pozivaju na Program održivog razvoja Unije do 2030. godine o čemu će, kako su najavili, započeti konzultacije s Europskim vijećem već u drugoj polovini ove godine. Njemačka smatra da su društvena kohezija (povezanost), socijalna sigurnost i solidarnost, središnji stupovi poštene Europe. Pritom ispravno zaključuju da je pandemija COVID-19 rezultirala trajnim ograničenjima u svakodnevnom životu mnogih građana i pritom povećala nejednakosti među ljudima. Drugim riječima, novi predsjedatelj EU-a želi se suprotstaviti društvenim posljedicama krize s ciljem promicanja održive perspektive mladih ljudi u Europi… Prioriteti se potom ogledaju u ambicioznoj politici klimatskih promjena, zaštite okoliša i biološke raznolikosti te orijentacijom na program Ujedinjenih naroda 2030. u funkciji održive poljoprivrede. Europa, smatra Njemačka, mora ostati mjesto, gdje će se svi ljudi osjećati slobodno i sigurno, bez obzira na podrijetlo i uvjerenja. Taj dio programa zvuči veoma optimistički s obzirom na velike podjele u EU-u.

​Da bismo lakše razumjeli kakav će biti konkretan pristup Njemačke u pogledu rješavanja navedenih zadaća, dobro je poći od intervjua koji je nedavno za medije dao Heiko Maas, njemački ministar vanjskih poslova. On smatra da će »Njemačka kao predsjedateljica EU-a biti motor i moderator«. »Naš zadatak će biti izgraditi mostove i pronaći rješenja za dobrobit svih u Europi. Kriza je«, veli on, »također jasno pokazala prednosti Europe: solidarnost, kompromisni kapacitet, socijalnu sigurnost. Nijedna regija na svijetu nije bila solidarna poput nas u EU-u. Solidarnost se nalazi u središtu Europe i želimo je dodatno ojačati. Zatvoreni i solidarni kao što smo u Europi iznutra, moramo biti u mogućnosti djelovati i suvereno prema vani. Moramo zajedno formulirati europski odgovor na učinke pandemije koronavirusa na našu politiku, gospodarstvo i društvo. Njemačko će predsjedništvo također nastojati osigurati da se EU i države članice na međunarodnom planu predstave kao ambiciozni i aktivni akteri u primicanju europskih vrijednosti.« Još konkretniji je bio njemački državni tajnik za EU, Michael Roth (SPD).

»Jačanje ‘vladavine zakona’ u svim zemljama EU-a je pitanje koje mi je blisko. Međutim, od početka je bilo jasno da će to biti jedna od najtežih tema u raspravi na Europskom vijeću. Iako je ta odredba formulirana na pomalo kompliciran način, odluka koju su donijeli šefovi država i vlada, osnova je za donošenje obvezujućeg propisa. Nikad nismo otišli tako daleko«, kazao je Roth, naglasivši pritom da on stvari vidi drukčije od mađarskog premijera Orbana. »Europa nije igra s pobjednicima i gubitnicima. Sada smo donijeli važne odluke o našoj zajednici vrijednosti i zakona. Po prvi put su se šefovi država i vlada složili da će financiranje i način plaćanja u budućnosti biti strogo povezano s poštovanjem načela ‘vladavine zakona’. Ovo je veliki korak u pravom smjeru i golema prilika za Europu«, naglasio je Roth. »Propis mora biti formuliran i usvojen na vrijeme. A to zahtijeva potrebnu većinu šefova država i vlada, kao i Europskog parlamenta. Znam, iz mnogih razgovora s članovima Europskog parlamenta, da su se europarlamentarci spremni složiti oko krunskog financijskog paketa i novog proračuna EU-a u kombinaciji s uvjetom vladavine zakona. Jednostavno, potreban nam je učinkovit i provediv instrument. U principu, velika većina šefova država i vlada i Europskog parlamenta već i sada je suglasna da je vladavina zakona suština naših zajedničkih vrijednosti. Posljedično to znači, da moramo uvesti financijske posljedice ukoliko pojedine države članice krše vladavinu zakona. Kad pokrenemo ovaj postupak, odluke će se uvijek donositi od slučaja do slučaja«, izjavio je Roth, te zaključio: »Ako Europska komisija utvrdi opće nedostatke vladavine zakona u državi članici, predložit će se mjere poput obustave plaćanja.«

​Ove najave njemačkih dužnosnika treba shvatiti ozbiljno iz nekoliko razloga. Prema rezultatima istraživanja javnoga mnijenja u Uniji, većina anketiranih građana u 27 država članica, smatra da Njemačka nedvojbeno zaslužuje liderski položaj. Osim toga ona ima privilegiran odnos s Francuskom. Zatim ima mali javni dug (65 posto BDP-a), najmnoguljudnija je zemlja (82 milijuna stanovnika) i ekonomski najmoćnija u Uniji. Međutim, to nisu jedine njezine prednosti. Njemačka ima dobre odnose s Belgijom, Nizozemskom, Luksemburgom, baltičkim zemljama, Austrijom… Ona već sada može ostvariti potrebnu i stabilnu većinu u Europskom vijeću i Vijeću EU-a. Njemačka će posebice biti posvećena razvoju europskog okvira za nacionalnu minimalnu plaću, koji jača zaštitu radnika i socijalnog partnerstva. No raspravljati o Programu predsjedanja Njemačke, ne smijemo zaboraviti da Fond za oporavak dolazi u trenutku kada se kapitalizam suočava s vlastitim preživljavanjem. Upravo zbog toga se na globalnoj razini najavljuje njegovo »veliko resetiranje«. EU se sada mora na svjetskom financijskom tržištu zadužiti za oko 750 milijardi eura. Istovremeno, prema rezultatima istraživanja javnoga mnijenja, spremnost za iskazivanjem solidarnosti njemačkih građana kroz pružanje medicinske pomoći ostalim članicama izuzetno je velika. Međutim, kada je riječ o pomoći koja je neposredno povezana s Fondom za potporu, ona iznosi samo 26 posto. Njemački građani veoma dobro znaju da se iz europskog novca više ne smiju financirati vlade koje svakodnevno ruše one vrijednosti na kojima počiva projekt EU-a.

​​Danas mnogi europski političari javno ističu da se u pojedinim državama članicama EU-a iz dijela europskih sredstava financira politička i privatna korupcija. To znači da Njemačku očekuju veliki izazovi, ne samo na razini Unije, već i u vlastitoj kući. Njemačka će naravno poduzeti sve što je u njezinoj moći da Unija opstane i da se u njoj uspostavi red, jer bez nje nikada ne bi mogla toliko gospodarski profitirati. No hoće li zbog sve ozbiljnijih gospodarskih problema koje generiraju pandemija, pojedine države iz Višegradske skupine i problemi juga, možda doći i do preispitivanja postojeće arhitekture EU-a? Za nas je ključno pitanje: je li Hrvatska u tijeku ovih radikalnih procesa i promjena? I, ono što je najbitnije: znamo li što treba poduzeti kako »povući« odobrena sredstva iz Unije, s obzirom na to da smo u proteklom razdoblju imali velikih problema. Posebice moramo povesti računa o zaključku Europskog vijeća koji inzistira na strogom poštovanju »vladavine zakona« i utvrđenih kriterija prilikom odobravanja nacionalnih programa. To znači ako u novim daleko složenijim okolnostima hitno ne uklonimo naše temeljne slabosti u »povlačenju« sredstava iz EU fondova, loše nam se piše.