Piše Zlatko Crnčec

Nije puno, ali nešto ipak jest

Zlatko Crnčec

Foto Igor Kralj/PIXSELL

Foto Igor Kralj/PIXSELL

Terase kafića i restorana od ponedjeljka će ponovo biti otvorene

placeholder


Terase kafića i restorana od ponedjeljka će ponovo biti otvorene. Vlada je tako odlučila nakon što su brojevi novozaraženih tjednima padali, istina posljednjih su dana opet u blagom rastu te nakon što je postalo izvjesno da će ovo gotovo proljetno vrijeme potrajati.


Paralelno s tim predviđa se i otvaranje mogućnosti treninga u zatvorenim prostorima. Mali su ovo pomaci, daleko od starog normalnog, ali ipak predstavljaju korak naprijed. Mali, ali ipak ulijevaju nekakav optimizam.


Za očekivati je da će se u daljnjim mjesecima ići prema još većem otvaranju. Uskoro topliji dani više neće biti iznimka, već pravilo. Ako je suditi po prošlogodišnjim događanjima, terase bi trebale ostati otvorene.




Tada je u ožujku u jednom trenutku bio proglašeno kompletno zatvaranje, ali se nakon smanjenja broja novozaraženih krenulo u labavljenje mjera. Terase su bile otvorene cijelo proljeće, ljeto i ranu jesen, a da to nije dovelo do pogoršanja epidemiološke situacije.


Do njega je došlo tek s nastupom jeseni, hladnijih dana i shodno tome dužeg boravka u zatvorenim prostorima. U jednom trenutku broj zaraženih počeo se mjeriti u tisućama, ali se nakon uvođenja strožih mjera počeo ponovo smanjivati.


Sada su brojevi počeli ponovo blago rasti, ali u ovom se trenutku to više čini kao nepravilnost, odnosno posljedica lokalnih žarišta kakvom posljednjih dana svjedočimo u Dobrovačko-neretvanskoj županiji.


U tom najjužnijem dijelu Hrvatske do daljnjeg, čini se, ipak neće biti otvaranja terasa i dvorana za treniranje. Lokalni stožer će po ovoj prilici zadržati oštrije mjere dok se situacija ne normalizira. Ona je tim više osjetljiva jer je Dubrovnik praktički simbol hrvatskog turizma. Do početka pune sezone trebalo bi koronu dovesti potpuno pod kontrolu.


Otvaranje terasa ipak će biti kakav-takav financijski poguranac za vlasnike kafića i restorana. Naravno, daleko je to od potpune normalizacije s obzirom na to da oni i dalje neće moći raditi punim kapacitetom.


S jedne strane zbog epidemioloških mjera održavanja razmaka, na terasama će moći imati za oko trećinu manje stolova nego ranije. Pitanje je i koliko će se ljudi u prvom tjednima otvaranja uopće usuditi sjediti na terasama.


Osim toga, neće se do daljnjeg moći koristiti zatvoreni prostori ugostiteljskih objekata. Ugostitelji kažu da će im ovo početno otvaranje omogućiti tek da smanje gubitke koje trpe, ali naglašavaju da će ipak početi raditi kako bi održali poslovanje.


Vlada je najavila da razmatra dodatne financijske mjere pomoći gospodarstvu. Međutim, i tu se treba nadati da je najveći udar korone iza nas. Vlada je zaista u prošlih godinu dana ulila veliku količinu novaca u domaće gospodarstvo.


Zbog toga se, međutim, znatno povećao proračunski deficit i zaduženost zemlje. Naravno, ovaj put Europska komisija neće raditi nikakve probleme jer se radi o izvanrednoj situaciji i sve su članice EU-a povećale proračunske deficite.


Neće biti ni prevelikih problema oko ulaska u eurozonu, ali će ova situacija sigurno produžiti cijeli proces. Međutim, onaj stvarni problem će biti u tome da se, nakon što se koronakriza jednog dana ipak završi, zemlja naći u situaciji sa znatno smanjenim BDP-om i povećanim vanjskim dugom.


Što znači da će pred nama biti razdoblje prilično bolnih gospodarskih mjera i rezova. Ali čak će i to razdoblje neminovne štednje i težeg života biti puno bolje vrijeme od ovog koje smo živjeli u posljednjih godinu dana i koje još uvijek živimo. Barem će se stvari početi pomicati naprijed.


Međutim, više je nego jasno da ovo nije kraj korone. Ni krize povezane s njom. Pred nama, kao i pred cijelim svijetom, još je dosta gadnih i neugodnih iznenađenja. I novih i najnovijih sojeva. Ali nekakvo se svjetlo ipak nazire na kraju tunela.


Koliko god cjepivo sporo pristizalo i koliko god još uvijek bio malen broj procijepljenih, taj proces u kombinaciji s toplijim vremenom ipak će cijelu situaciju pomaknuti nabolje. Tamo negdje do zrele jeseni mogli bismo konačno početi živjeti nešto što koliko-toliko nalikuje starom normalnom, na koje smo navikli i koje nam toliko treba.


Dotad je ipak nekakav pomak da od ponedjeljka možemo sjesti na omiljenu terasu i popiti kavu. Nije puno, ali nešto ipak jest. Pred nama je ipak puno podnošljivijih šest mjeseci. Ako nas krene sreća, možda bi uskoro mogla završiti i cijela ova noćna mora.