Piše Zlatko Crnčec

Nije moguće ucjenjivati NATO

Zlatko Crnčec

Foto Dejan Kapetanovic/PIXSELL

Foto Dejan Kapetanovic/PIXSELL

Farsa i pretumbavanje političke scene u Hrvata se nastavlja.

placeholder


Farsa i pretumbavanje političke scene u Hrvata se nastavlja. Otkad je u Hrvatskoj uvedena demokracija, sada je tome već više od 30 godina, stvari su bile uredno posložene. Desnica je bila što formalno, što stvarno državotvorna, ma što to ponekad zaista značilo, ali i krajnje sumnjičava prema političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj. Ljevica je pomalo gadljivo gledala na naglašavanje i prenaglašavanje hrvatstva, a što se tiče BiH Hrvata, oni su na toj strani političkog spektra bili, malo je to reći, ispod svakog radara. Bilo je čak otvorenih poziva da im se zabranjuje glasovati na hrvatskim izborima jer u Hrvatskoj ne plaćaju porez. Na njih se gledalo kao na nekakav remetilački faktor koji prijeti da svojim glasovima prevale rezultat izbora u korist HDZ-a.


U zadnje četiri i nešto više godina te su relacije okrenute na glavu. Jedan od stupova HDZ-ove Vlade je SDSS, čiji je predsjednik Milorad Pupovac jedan od viđenijih čelnika vladajuće koalicije. I predsjednik HDZ-a često u javnosti mora braniti Pupovca. Ponekad i od napada predsjednika Republike koji dolazi s ljevice. Za kojeg su većinom glasali i Srbi u Hrvatskoj. Ono što Milanović sada govori o Miloradu Pupovcu, a posebno način na koji to govori, nije se u Hrvatskoj moglo čuti ni od predstavnika najkrajnje krajnje desnice. Milanović ga verbalno cipelari barem na tjednoj, a ponekad čak i na dnevnoj bazi. A hrvatska ljevica o tome više-manje šuti. Ali dok se ovaj obrat može tumačiti time da Milanović Pupovca napada na osobnoj razini, i samo njega, ali ne i srpsku manjinu kao takvu, kolebanje stožerne lijeve stranke oko Finske i Švedske zaista nitko nije mogao očekivati.
Naime, čelnici SDP-a govore o tome da stajalište o ulasku ove dvije skandinavske zemlje u NATO, u trenutku kada se govori o trećem svjetskom ratu, tek trebaju donijeti stranačka tijela. Dakle, SDP, teoretski barem, ne isključuje mogućnost da njihovi zastupnici, kao sigurno jedini socijaldemokrati u EU-u, glasuju protiv ulaska Švedske i Finske u NATO u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu. Da glasuju protiv 99 posto NATO-a i EU-a. I sve to zbog toga što Hrvati u BiH ne mogu sami izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH. Naravno da će, ako glasanja bude, SDP-ovi zastupnici uredno dići ruke za ratifikaciju. I da sada ovako govore jer ne žele ići protiv predsjednika Republike koji je u velikom fajtu s HDZ-om. Ali kod nekih tema, a ova svakako jest takva, SDP bi ipak trebao misliti svojom, a ne Milanovićevom glavom. Njihovi interesi nisu baš uvijek isti. I zaista si ne bi trebali riskirati međunarodnu blamažu izjavama da ne isključuju da zbog BiH Hrvata budu protiv proširenja NATO saveza.


Druga lijeva opcija, Možemo!, tu je barem konzistentnija. Nikad nisu previše držali do BiH Hrvata pa im ni sada ne pada na pamet izlaziti s bilo kakvim izjavama da su voljni povezivati ulazak Švedske i Finske s izbornim zakonom u BiH. Oni su i dalje na liniji nekakve građanske opcije u BiH, ma što to značilo. Tako da će oni sigurno glasovati za ratifikaciju.




I kod desnih stranaka postoje razlike. Domovinski je pokret već jasno i i glasno rekao da će njihovi zastupnici sigurno biti za ulazak Švedske i Finske u Sjevernoatlantski savez. Most je tu puno manje određen. Oni načelno nisu protiv ulaska Skandinavaca u zapadni vojni savez, ali su vrlo bliski Milanovićevom stajalištu. Ova bi desna stranka jedina mogla na neki način biti na liniji lijevog hrvatskog predsjednika.


Sve to skupa pokazuje nedosljednost i nezrelost domaće političke scene. Jer stvar je u tome da Hrvatska naprosto ne može blokirati ovo proširenje NATO-a ako ono bude predloženo. Naprosto ne može. Istina, formalno na to ima pravo, u stvarnosti to je znanstvena fantastika. U današnjoj konstelaciji svjetskih odnosa nešto takvo ne bi pošlo za rukom ni Francuskoj ili Njemačkoj. Ako Švedska i Finska zatraže primanje u NATO, one će biti primljene. Hrvatskoj ostaje prilika da blokira odluke EU-a vezane za BiH. Možda se to pravo moglo više koristiti i dosad. Hrvatska treba i mora jasno štititi svoje interese u EU-u. Pa makar kod nekih odluka bila jedina protiv i makar ucjenjivala cijeli EU. Inače nije država. Ali ucjenjivati NATO, posebno sada, nije moguće.