Milicija, postupi po naređenju – rečenica je koju je u listopadu 1988. izrekao zapovjednik crnogorske policije ispred Skupštine tadašnje Socijalističke Republike Crne Gore. Bio je to prvi pokušaj velikosrpskih hordi Slobodana Miloševića da silom sruše vlast u jednoj od tadašnjih jugoslavenskih republika. Prije toga tenkovima, plastičnim i pravim mecima već je bila srušena autonomija Kosova. Potom i jogurt revolucijom, organiziranjem i huškanjem tisuća građana, i autonomija Vojvodine. Milošević je potom odlučio srušiti i jednu republiku. Izbor je pao na Crnu Goru, drugo oko u glavi, kako su joj tepali velikosrpski ideolozi. Međutim, prvi je pokušaj spektakularno propao. Stari komunistički duo koji je tada vladao Crnom Gorom – Marko Orlandić i Vidoje Žarković – odbio je ovaj udarac. Policija je bila postupila po naređenju i razjurila Miloševićeve jurišnike. Međutim, stari je komunistički establišment već bio truo i bez prevelike podrške u narodu, pa ga je Milošević ipak uspio srušiti iz drugog pokušaja.

Samostalnost Crne Gore sada je pod velikim upitnikom. Već se i prije znalo da kada Đukanović i njegova stranka prvi put izgube izbore da će doći u pitanje i sama državnost Crne Gore. I to se dogodilo prošle godine. Zamor građana njime i njegovom vlašću koja je trajala više od tri desetljeća te angažman Srpske pravoslavne crkve (SPC) koja je takozvanim litijama, crkvenim procesijama, galvanizirala prosrpsko stanovništvo Crne Gore, na vlast je došla koalicija stranaka kojoj je Beograd puno bliži i važniji od Podgorice.

A koliko se službeni Beograd miješa u situaciju u Crnoj Gori, govori i jučerašnja izjava srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. U njoj je pohvalio da je BIA, njegova tajna služba, toliko prisutna i razgranata u Crnoj Gori da je on tijekom vikenda u realnom vremenu dobivao informacije o tome što se tamo događalo. Čak je s javnošću podijelio i informacije da se prosrpsko crnogorska Vlada kolebala i bila spremna odustati od ustoličenja Joanikija na Cetinju, ali da je promijenila mišljenje nakon pritiska koji je na nju izvršio mitropolit SPC-a Porfirije Perić.

Nešto se čudno događa na Balkanu. Čak je i priopćenje američkog veleposlanstva bilo neočekivano umjereno s obzirom na to da je policija bila prilično grubo nasrnula na prosvjednike. Kao da se nitko ne želi zamjeriti Vučiću koji već godinama lavira između zapada i Rusije. Vidjelo se to i na prošlotjednom Sigurnosnom forumu na Bledu gdje je Vučić bio pripušten u svojevrsnu »Ligu prvaka«, panel u kojem su sudjelovali vodeći ljudi EU-a zajedno s premijerima zemalja članica. I ne samo to. Idol, ideal, uzor i spiritualni vođa hrvatske tvrde desnice, mađarski premijer Viktor Orban, o Vučiću je govorio toliko lijepo da je možda čak i samom šefu Srbije bilo malo neugodno. Orban čak smatra da je Srbija potrebnija EU-u nego što je EU potreban Srbiji. S druge strane, članovi Predsjedništva BiH kao i premijer Kosova bili su gurnuti u manje važan panel, svojevrsnu političku »Ligu bedaka«. Toliko o Janezu Janši, ljubimcu hrvatskih desničara, koji je bio organizator svega toga.

Još je jedan »darling« hrvatske krajnje desnice, austrijski kancelar Sebastian Kurz ovih dana šaputao Vučiću lijepe riječi. Nakon što mu je ovaj oko vrata okačio »Orden Republike Srbije na lenti«, Kurz je rekao da bi EU trebao puno više cijeniti »enormni napredak« Srbije u pristupnim pregovorima.

Prije 33 godine crnogorska je komunistička policija razjurila prosrpske prosvjednike koji su željeli napraviti državni udar. Sada je crnogorska prosrpska policija razbila manje više mirne procrnogorske prosvjede. Ono što se dogodilo 1988. bio je poticaj komunističkim šefovima ostalih jugoslavenskih republika da konačno shvate da se moraju suprotstaviti Miloševiću inače će njegove čete doći i pod njihove prozore. Vučić sada sve to radi u svilenim rukavicama. Iako nema straha od nekakvog rata ili veće destabilizacije našeg južnog susjedstva, da se u njemu događaju tektonske političke promjene definitivno je točno. Hrvatska politika mora brzo naći odgovor na ovakav razvoj događaja.