U sada već skoro dvadeset godina starom dokumentarcu »Novo, novo vrijeme« o parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000. godine ima jedna scena koje se čovjek sjeti prateći izjave aktualnog predsjednika Republike. U njoj, Stipe Mesić usred predsjedničke kampanje u kojoj je potpuno neočekivano na kraju i pobijedio, zajedno sa svojim najbližim suradnicima šeće splitskom rivom gdje će imati predizborni skup. Tema razgovora je grubi napad na njega koji je večer ranije došao od jednog od njegovih suparnika. Mesić, pomalo nervozan, ali previše ne komentira, po njegovom mišljenju nekorektne, udarce ispod pojasa njegovih protivnika i sumira cijelu situaciju u jednoj rečenici: »Oni idu nisko, ali ja uvijek mogu još niže.« I onda na skupu »odere« po svojim suparnicima u utrci za predsjednika Republike.

Milanović nije nikakav Mesićev štićenik, ali su njih dvojica u jako dobrim odnosima. Pa je moguće da je aktualni šef države nesvjesno pokupio i neke manire svog prethodnika na toj funkciji. Kao i puno puta dosad, Milanović je u mnogo čemu u pravu, ali forma kroz koju nastupa najčešće ubije sve ono što govori. Naprimjer, akcija Dalije Orešković i Marijane Puljak s postavljanjem ploče na kojoj piše »Ured predsjednika Republike« na ulaz famoznog kluba Dragana Kovačevića u Slovenskoj ulici u Zagrebu zaista jest oblik živozidaške demagogije. Puno primjerenije Ivanu Pernaru i irskom izbjeglici Branimiru Bunjcu, nego nekadašnjoj predsjednici važnog Povjerenstva i njezinoj kolegici koja se hvali da »vodi politiku na znanstvenoj osnovi«. Još su gore, čak i krajnje upitne bile njihove izjave da su žene koje su zalazile u taj klub bile prostitutke. Što bi pak značilo da one smatraju da ih predsjednik Republike voli i da je moguće i bio u društvu takvih ženskih osoba. Da bi na kraju ispalo da je u klub zalazila i jedna Jagoda Buić. Dakle, sve u svemu jako nisko.

Ali Milanović je otišao, možda ne baš niže, kao što je to savjetovao njegov predšasnik Mesić, ali ono barem jednako nisko kao i dvije zastupnice. Iako su mu one otvorile barem nekoliko mogućnosti da elegantno poentira na njihovu bizarnom performansu, on ih je naprosto, potpuno nepotrebno, verbalno iscipelario. I još onda na sebe navukao bijes cijele hrvatske industrije obrane ljudskih, a posebno ženskih prava. Milanovićev odgovor jest bio brutalan, u dijelovima i jako uvredljiv, ali nikako ne i seksistički. Naprosto, politička je arena mjesto gdje se često dijele udarci na sve strane. I onaj tko je u nju ušao, s tim se treba i pomiriti. Tim više ako je on, u ovom slučaju one, udario prvi. I to prilično nisko. A ne nakon izmjene udaraca optuživati Milanovića da je seksist.

S ogromnim su se zgražanjem u cijelu priču ubacile i javna pravobraniteljica Višnja Ljubičić i dugogodišnja aktivistica za prava žena Sanja Sarnavka. Ova je druga gostujući na jednoj od televizija, među ostalim, ustvrdila, da će nam još nedostajati Kolinda Grabar-Kitarović jer je ona barem bila »zabavna«. Hm, hm, »zabavna«. Još je samo nedostajalo da naglasi da je bivša predsjednica osim što je »zabavna« još i plavuša. Ali, političkim se neistomišljenicima, pogotovo ako oni dolaze s desne strane političkog spektra, može reći svašta bez ikakvih posljedica. Uostalom, i Orešković je govorila o »trepavicama« bivše predsjednice, a sve u kontekstu njezine navodne »potkapacitiranosti«. Dakle, netko tko ima umjetne trepavice je valjda onda automatski i potkapacitiran.

Cijela je ova priča pomalo besmislena, osim što je po tko zna koji put pokazala nepostojanje kriterija u hrvatskom političkom životu. Ocjene se donose na osnovu onog tko je koga napao, a ne što je tom prilikom rekao.

Naravno, Milanoviću sve ovo nije trebalo. Ni ovo ni brojne druge izjave kojima svakog dana izaziva zanimanje javnosti. Mesićev poučak da se uvijek može niže, njegov je autor koristio jako dozirano i u rijetkim slučajevima kada je ocijenio da mu je to oportuno u nekoj situaciji. A Mesić je osim toga jako dobro znao da nije pametno ući u politički klinč gotovo sa svima na političkoj pozornici. Bio u pravu ili ne, onaj tko se sa svima svađa ne izaziva neke prevelike simpatije šire javnosti. A one će Milanoviću itekako trebati u raspletu onoga što se događalo u famoznom klubu remetinačkog uznika Kovačevića.