Zlatko Crnčec

Masovnim cijepljenjem prema starom normalnom

Zlatko Crnčec

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Foto: D. KOVAČEVIĆ

Čak i veliki broj onih najskeptičnijih sada vidi cjepivo kao najbrži i moguće jedini put prema tome da mogu sjesti na terasu, bezbrižno se voziti autobusom

placeholder


Hrvatska je ušla u drugu fazu borbe protiv korone. A njeno je glavno obilježje ogromno zanimanje građana. Sada se definitivno može reći da padaju u vodu sve bojazni oko toga da Hrvatska neće uspjeti procijepiti kritičnu masu stanovništva kako bi došla do takozvanog kolektivnog imuniteta. Još krajem prošle godine istraživanja javnog mnijenja pokazivala su da je nacija krajnje skeptična prema cijepljenju. Nije to bilo nimalo čudno. Odjednom se pojavila dosad nezabilježena bolest za koju su velike farmaceutske multinacionalke u tek nešto više od pola godine izmislile cjepivo. Međutim, raspoloženje javnosti od tada se radikalno promijenilo.


Možda su na neki cinični način zanimanje za cijepljenje pojačale i afere oko prekorednog cijepljenja. Moguće je i da su ljudi počeli promišljati na način – ako zaista toliko puno upućenih i važnih ljudi koristi svoje veze da se što prije cijepi, znači da tu ne da nema opasnosti, nego je štoviše i djelotvorno. Ako ravnateljica Klinike za infektivne bolesti progura svoju 84 godine staru majku kako bi dobila višak cjepiva, onda ono sigurno nije opasno. Nego je spasonosno. Možda ne za fizičko zdravlje, velika većina ljudi preživi koronu s relativno slabim problemima, ali definitivno za mentalno. Cijeli svijet već skoro godinu dana živi u potpuno nenormalnim uvjetima. Još proizvođači cjepiva neće stići do kraja izboriti svoje megaprofite, kada će ista sretna sudbina zadesiti i one tvrtke koje proizvode razne medikamente za pomoć posrnuloj psihi. Ali to je jedna druga priča.


Ali je i to definitivno razlog tako masovnog odaziva na cijepljenje. Ljudima je svega dosta. Žele natrag staro normalno. I nakon što je postalo jasno da virus neće nestati sam od sebe, puno onih skeptičnih odlučilo je pregristi i pristati na cjepivo. Čak i veliki broj onih najskeptičnijih sada vidi cjepivo kao najbrži i moguće jedini put prema tome da mogu sjesti na terasu, bezbrižno se voziti autobusom. I raditi nešto što su cijelog života uzimali zdravo za gotovo, a sada im je to potpuno nedostižno. Kao što je recimo odlazak na punu tribinu i gledanje nogometne utakmice. Ili na rock koncert u nekakav manji klub gdje je atmosfera gotovo uvijek najbolja.




Ovakav masovan način cijepljenja znatno umanjuje mogućnost za bilo kakve negativne pojavnosti. Na tu su činjenicu ukazivali brojni liječnici kao najbolje rješenje za izbjegavanje neugodnih situacija za one koji su cijepljenje osmislili. I koji ga vode od početka. Naravno, kao što smo spomenuli, preguravanje možda zaista i jest gurnulo dobar dio ljudi prema tome da se ipak cijepe. Međutim, s druge strane bio je to i ozbiljan udarac vjerodostojnosti onih koji vode cijeli proces. Brojke onih koji su se cijepili preko reda možda i nisu tako velike, ali činjenica da su u tome sudjelovale čelne osobe nekih najuglednijih domaćih institucija sigurno nije pridonijela moralu nacije u ovim ipak zahtjevnim vremenima. U ovakvoj situaciji u kojoj jesmo ipak bi se očekivalo da ovakve persone pokažu više solidarnosti sa svojim sugrađanima. Tim više što ova epidemija ipak nije tako dramatična da je primanje cjepiva mjesec ili dva prije reda nekakvo pitanje života i smrti. Pa da se korištenjem položaja i poznanstava svoje najbliže spašava od gotovo izvjesne najgore sudbine.


Naravno, ni uvođenje masovnog cijepljenja neće spriječiti marifetluke. Ali bi oni ipak trebali biti manji. Recimo, neki od onih koji su jučer u šest ujutro došli pred mjesto za cijepljenje, koje je počelo u devet, primijetili su da se među njima nalazi neuobičajeno puno ljudi sa štapovima i raznim drugim pomagalima za hodanje. Valjda kako bi se i ovdje osigurali da na konto problema s dužim stajanjem dobiju cjepivo pola sata prije reda. Ali to su male ljudske slabosti koje ne bi trebale biti prevelika prepreka da se do ljeta procijepi pola odrasle populacije. Da nam ljeto bude barem kao ono lanjsko. Mada bi trebalo biti i bolje. I da ova noćna mora krene prema svome kraju. A onda kreću analize posljedica – zdravstvenih, psiholoških, gospodarskih i svih drugih. Koje će biti gadne. Ali bi to barem bila neka nulta točka od koje se kreće samo prema boljem.