Kao da nekakav bauk AstraZenece kruži Europom. Ministar zdravstva Vili Beroš rekao je jučer da je između 25 i 35 posto hrvatskih građana pozvanih na cijepljenje odbilo primiti ovo cjepivo. Sumnjičavost građana nije umanjila ni činjenica da su se ovim cjepivom, i to javno, cijepili premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i ministar Beroš. Dakle skoro trećina građana ima zazor prema tome da dobije ovu vrstu cjepiva jer su mediji javili da postoji nekoliko sumnjivih slučajeva smrti i u Hrvatskoj. Međutim, još uvijek ne postoji službena potvrda ni za jednog od njih.

Kao i u puno slučajeva dosad, Europska unija ni oko ovog slučaja nije jedinstvena. Točnije rečeno, jako je podijeljena. Ni sastanak ministara zdravstva članica nije donio napredak. Ministri su samo potvrdili svoju želju da se praksa ujednači u svim zemljama članicama kako bi se smanjila zbunjenost već ionako krajnje zbunjene, smetene i uplašene europske javnosti. Međutim, i nakon sastanka sve je ostalo po starom. Tako će, barem do daljnjeg, Danska u potpunosti prestati cijepiti svoje državljane AstraZenecom, dok će ostale članice primjenjivati različite razine restrikcija. Primjerice, Francuska i Belgija tim cjepivom nastavit će cijepiti samo starije od 55, dvije druge zemlje samo one s više od 60, dok će Finci tocjepivo primjenjivati samo za starije od 65 godina. Dakle, trenutno u EU-u postoji čak pet pristupa AstraZeneci.
Europa i svijet trenutno se bore s trećim valom korone. Brojke su prilično velike, nalik onima s kojima smo se suočavali tijekom zime. Pojavljuju se i novi sojevi koji se navodno lakše prenose i pogađaju sve mlađe ljude. U Hrvatskoj se određene bolnice pripremaju za prijem povećanog broja bolesnika, a u pričuvi su i alternativna rješenja, poput uporabe zagrebačke Arene za slučaj da brojke odlete u nebo. S druge pak strane ipak definitivno idemo prema COVID-putovnicama. Vlada je jučer donijela odluku o osnivanju radne skupine čiji bi zadatak trebao biti izrada tehničkog rješenja nečega čiji je stručan naziv – prekogranična interoperabilna digitalna zelena potvrda. Prevedeno na običan jezik to definitivno jest COVID-putovnica. Europska je komisija još sredinom ožujka predložila ovo rješenje kako bi se olakšalo sigurno slobodno kretanje ljudi unutar EU-a tijekom pandemije COVID-19. Ovaj dokument – bilo papirnat bilo digitalan – bit će dokaz da je netko ili cijepljen protiv COVID-19, ili da ima negativan rezultat testa ili da je prebolio ovu bolest.

Bit će zanimljivo vidjeti tempo izrade i pripreme ovog dokumenta. Posebno u svjetlu predstojećih ljetnih mjeseci kada su prije uvođenja novog normalnog milijuni Europljana prelazili državne granice kako bi godišnji odmor provodili u nekoj drugoj, a ne u svojoj zemlji. Prošle je godine nastalo pravo čerupanje za svakog turista. Države koje se u našem domaćem turističkom žargonu nazivaju emitivna tržišta činile su svašta kako bi što veći broj svojih sugrađana zadržali unutar vlastitih granica. I tako barem malo podebljali svoje prenapregnute proračune čiji su se deficiti znatno povećali zbog dodatnog zaduživanja, potrebnog da se pokrpaju rupe u napola zamrznutom gospodarstvu.
Dakle, pred građanima i Hrvatske i Europe odlučni su, a čini se i najteži mjeseci borbe s COVID-19. Što im je raditi kada je u pitanju određeno cjepivo, nije im baš najjasnije. Prakse su prilično raznolike. S jedne strane željeli bi se definitivno riješiti mogućnosti oboljenja od prilično gadne bolesti. Nisu baš ni male šanse za najgori ishod. U Hrvatskoj svaki 45. slučaj zaraze završava najgorim mogućim ishodom. Omjer da se to tako završi je 2,2 posto. Što i nije baš tako malo. Kao što je rekao dužnosnik jedne susjedne zemlje, to je mala brojka, ali za onog koji loše završi, njemu je to 100 posto. Tako da će na kraju većina ljudi pregristi i prihvatiti bilo koje cjepivo, samo kako bi se vratili u kakvu takvu normalu. I dobili famoznu koronaputovnicu. EU im u tome ponekad baš previše i ne pomaže. Moguće je da je slučaj AstraZenece prenapuhan u velikoj borbi farmaceutskih giganata za što veći dio plijena. Ali EU je ovdje ipak trebao imati jedinstveno stajalište.