Aktualni izborni zakon apsolutno je položio ispit. I to višestruko u zadnje 22 godine. U skladu s njim održano je sedam parlamentarnih izbora, omjer je četiri prema dva za HDZ uz jednu neriješenu utakmicu. Treba reći i to da je Zakon bio plod političkog sporazuma HDZ-a i SDP-a postignutog u drugoj polovini 1999. godine. I baš je SDP bio pobjednik prvog izlaska na birališta u skladu s ovim zakonskim tekstom. Tom je prilikom zajednička lista SDP-a i HSLS-a ostvarila rezultat koji nikad kasnije nitko nije uspio ponoviti. Od mogućih 140 saborskih mandata socijaldemokrati i liberali su tog 3. siječnja 2000. osvojili čak 71. To pak znači da bi imali apsolutnu većinu u Saboru da nema te bizarne hrvatske posebnosti, odnosno 11 zastupnika koje biraju isključivo pripadnici nacionalnih manjina i državljani koji nemaju prebivalište na području Hrvatske. SDP je zajedno s koalicijskim partnerima odnio uvjerljivu pobjedu i 2011. godine. U četiri navrata pobijedio je HDZ dok je jedna utakmica, što se tiče ovih deset izbornih jedinica, bila neriješena. Bilo je to 2015. godine kada je rezultat bio 56 prema 56.

To što je HDZ pobjeđivao više puta od SDP-a nema nikakve veze s izbornim zakonom već s činjenicom da je ova stranka svaki put dobila znatno više glasova od SDP-a. Zašto je tome tako, odgovore bi trebalo tražiti u političkim taktikama i razumijevanju onoga što većina birača želi čuti. A tu se HDZ pokazao puno umješniji od SDP-a. HDZ bi četiri puta pobijedio SDP i po bilo kojem drugom izbornom zakonu. To je uostalom tri puta napravio tijekom devedesetih, svaki put po različitom izbornom modelu. Naprosto, pobjeđuje onaj tko na izborima dobije najviše glasova. Naravno, ovisno o izbornom rješenju pojedina stranka može dobiti mandat više ili manje, što ponekad može biti od vitalne važnosti, ali opet u svakom se slučaju zna tko je pobjednik, a tko gubitnik izbora.

Iz Vlade najavljuju da će se vrlo brzo krenuti u doradu izbornog zakona. Najavljuje se da bi se mogao definirati model po kojem bi se uoči izbora mijenjao broj izabranih zastupnika u skladu s brojem birača. Druga varijanta za rješavanje problema je dotjerivanje granice pojedine izborne jedinice kako bi se onemogućilo da razlika broja birača bude veća od pet posto. Dio zainteresirane javnosti inzistira na izlišnom rješenju po kojem bi se granice izbornih jedinica morale nužno poklapati s područjima županija. Trenutno se negdje poklapaju, negdje ne. U dvije slavonske jedinice, kojima se drastično smanjio broj stanovnika, granice jedinica identične su županijskima. Jedino odstupanje od toga je kada je u pitanju Zagreb. Na primjer, zapadni dio glavnog grada u istoj je izbornoj jedinici s dijelom Gorskog kotara. Na prvi se to pogled čini čudnim, ali ova činjenica ni na koji način ne derogira aktualni izborni zakon. Zastupnici u Saboru ne zastupaju svoje selo, općinu, grad ili županiju, već sve birače u Hrvatskoj. Naravno, zna se odakle tko dolazi, i nitko ne može spriječiti pojedinog zastupnika da govori o problemima područja gdje živi. Pa tako ništa ne sprečava zastupnika iz Gorskog kotara da brani interese svog kraja iako je izabran u Sabor u istoj jedinici iz koje je sabornik postao i neki stanovnik zapadnog dijela Zagreba. Nema nikakve razlike između ove situacije i one kada bi bio izabran u jedinici u kojoj je cijeli PGŽ.

U svakom slučaju bilo bi potpuno pogrešno ići u radikalnu izmjenu ovog ili u pisanje potpuno novog izbornog zakona. Treba samo dotjerati postojeći na način da se razlika između broja birača u jedinici spusti ispod razlike od pet posto. I to je to. Rješenje se može naći ili prekrajanjem granica pojedine jedinice ili promjenom broja zastupnika koji iz nje dolaze. I to je to. Sve drugo vodilo bi u beskrajne rasprave koje bi privukle autore najbizarnijih izbornih rješenja, a sve kako bi se postiglo da izborni zakon bude što pravedniji. Ma što to značilo. Do sljedećih redovitih parlamentarnih izbora ima skoro dvije i pol godine što je više nego dovoljno da se pronađe razumno i lako primjenjivo rješenje. Politička bi klasa ovdje trebala pokazati zrelost i razboritost. Mada sudeći po trenutnom političkom raspoloženju to neće biti tako lako postići.