Plenković ima pred sobom čist teren, tihi konzervativci su mu ga očistili i sad je baš sve na njemu. A što se puka tiče, glavno da je gotovo i da se možemo baciti naglavce u vlakić žarom koji je na plesnom podiju izbornog stožera svoje stranke pokazao ministar zdravlja i kralj preferencijalnih glasova Vili Beroš!
Čovjek uči dok je živ, svaki krug izbora nešto novo. Nekad za izborne rezultate bude kriv crni labud, a nekad ih kreira tihi konzervativac. Uglavnom, ne budu rezultati takvi da ih se dade nazvati prevarom, ali budu takvi da svi redom padnu na dupe od iznenađenja. A to što je Andreju Plenkoviću i HDZ-u uspjelo osvojiti buljug mandata taman da mogu praktički sami Vladu formirati ne ulazeći u kolo ni s kim, ponajmanje s Škorinim čudnim jatom, nije očekivao nitko, novinari i analitičari, a bome i lijep broj onih što se političarima zovu, ponajmanje.
Presudni trenutak
Bilo je to, zapravo, kao u onoj poslovici o stablu što krije šumu. Znaci su bili tu, ali ih uporno nismo željeli vidjeti. Evo recimo jednog koji sugerira da ti nisu čista posla, odnosno da je neke viša sila željela da Plenković bude apsolutni gospodar neba i zemlje. Elem, dan je od izbora. Izuzmemo li notornog ranoranioca Milana Bandića, prvi je na birališta od ozbiljnih igrača izašao Tomislav Tomašević jer on to može. Došao je praktički sam, u društvu bilje polovice, kućnog ljubimca Boška. Sva nekako i previše normalno, taman da se sluti kako će rezultat biti dobar, ali tek kao zalog za neku još svjetliju budućnost. Dojučerašnji lider oporbe Davor Bernardić za dan od glasanja je odabrao košulju na sitne plave kockice, nabacio osmijeh na lice i svejedno ostao strog i napet i u grču. Činilo se kao da nakon izjave dane novinarima želi još malo komunicirati s okolinom, ma se okolina, proročanski, o to oglušila.
No, ključan moment dogodio se tamo gdje je glasao Andrej Plenković. On u odijelu, a Marko Milić valjda prvi put u životu uz njega stupa u košulji. On u redu za glasanje, a red se sam od sebe odjednom brže pomiče put glasačkih kutija. I on pred novinare, kad ga netko zazove iz reda s biračima. Okreće se, smije gospođi, pa baš kao ona diže ruku u zrak te je pozdravlja dlanom onako kako se pozdravlja ona neka druga vrsta živih bića što paradira Zvjezdanim stazama. Više duha je bilo u tom pozdravu, nego u cijelom prošlom mandatu Plenkovićeve vlade, a to, kako god okrenete, nije normalno.
Bio je to trenutak ‘a la Sanader’, odnosno trenutak da sedma sila baci preo u trnje i prije nego su stigle brojke i nego li je postalo jasno da su analitičari, anketari i urednici najveći gubitnici ovih izbora. Očekivala se, naime, tijesna većina, spremao napet nastavak priče u kojem mandatar jedva krpa dovoljan broj zastupničkih da pred Predsjednika može, crtao scenarij prepun dvorskih igara u kojem svaki žetončić vrijedi pravo malo bogatstvo, a priča je završila prije nego li je i počela. A sve zato jer tihi konzervativac kad ga nazovete na telefon pred izbore i u svrhu ankete pristojno pitate za koga će glasat, ili šuti ili jednostavno laže!? Reklo bi se, ode ovaj svijet i sve njegove pristojne navade, do vraga i bestraga.
Zna kada i gdje
Stoga se valjalo zadovoljiti lakonskom ocjenom da je od svih scenarija ovaj još i dobar. Imam premijera s manirima, europejca, onog tko zna par svjetskih jezika i kako vezati kravatu, čovjek koji je na linku s Šarl Mišelom i drugom svjetskim facama, onog tko će nam priskrbiti svaku moguću EU pomoć i voditi nas u svijetlu budućnost i onog koji će se konačno obračunati sa svim ekstremnim desnim. Istinabog, priča zvuči poznato, posve nalik onoj od prije koju godinu kad nas je vodio Ćaća koja i nije najbolje po nas završila, ali kao da nam ostaje išta nego vjerovati da su čuda moguća i da postoje priče, i drugi mandati, u kojima stranački lideri postaju državnici od formata kojima je društvo važnije od uske im zajednice. Plenković ima pred sobom čist teren, tihi konzervativci su mu ga očistili i sad je baš sve na njemu. A što se puka tiče, glavno da je gotovo i da se možemo baciti u naglavce vlakić žarom koji je na plesnom podiju izbornog stožera svoje stranke pokazao ministra zdravlja i kralj preferencijalnih glasova Vili Beroš! Ili u vlakić, ili na Čobanijadu u Podcrkavlju.
Ne treba odmah žudno žuriti put igre riječi, čobanijada ima veze s čobancem a sličnih začudnih imena gradova i sela u nas ima koliko hoćete i u običnoj reklami za jedno naše pivo. No, istina s druge strane jest da nam je korona zakucala na vrata čim su se svjetla i Državnom izbornom povjerenstvu ugasila. Taj Covid, božeprosti, kao da je član kakve stranke pa se pojavljuje taman kad treba i ne treba, makar bilo samo zato da nas podsjeti kako nam je ovaj tren zemlja bliža Podcrkavlju nego li Bruxellesu. A narod k’o narod, vidio da kako virus neće na stranačke skupove pa naivno pomislio da neće ni na krstitke, krizme, proslave diploma, ispraćaje, dočeke te posebno na svadbe. O kakva pogreška! Hoće virus silom udariti baš u temelje naše opstojnosti, tamo gdje baklji, višemetarskih barjaka, Očenaša pred večeru, himne i budnica, gdje je novčanica što se lijepe na čelo i kolona automobila što trube dok na prozorima putnici vise da su više na cesti nego u vozilima. Pa mu nije dobar svaki pir nego su mu najdraži oni preko 200 uzvanika. Pa ti ne da skinuti se do pasa, grliti se s prvim do sebe, a čak je i poljubaca mladenaca postao suspektan. Dovoljno da glavni epidemiolog Krunoslav Capak postane meta ljutitih mladenki kojima je dan iz snova došao u pitanje zbog epidemioloških mjera.
Krdo mora disati
Kakva je to država koja bi i vlakić zabranila!? Tamna da mu pišu Capaku pisma u kojima pijete tužnom njemu i državi ako em ostanu bez slavlja, em izgube znatne financijska sredstva u svadbe uložena. »Svim mladenkama koje prežive vaše odluke treba podići spomenik!« »Razumijemo da situacija nije bajna, ali izgubili smo hrpu novaca, brdo živaca i vagon nade!« »umjesto sreće i uzbuđenja, svaki dan strepimo nad novim odlukama i mjerama!« »Pišem vam ovo u suzama i s pritiskom u glavi…«. A onda i krunski dokaz sažet u rečenicu koja kaže: »Ne razumijem zbog čega je moja svadbena proslava opasnija od proslave pobjede na izborima u stožeru vladajuće stranke!? Vi ste imali svoju proslavu i pustite nas da imamo svoju!« Uf!
Na biralištima i u stranačkim stožerima nije se virusom zarazio nitko makar se i grlilo i ljubilo i plesalo. Na svadbama sve isto a virusa koliko nam drago. Čini se kao da taj imunitet krda bira koje će to stado zaštititi, ili krdo mora disati kao jedan da ga virus mine. A kad je tako, onda je valjda i logično da čovjek glasa tako u krdu zaštićenom bude, bez obzira na uvjete bivstvovanja u njemu. Još kad se ovome doda ona sličica s izbornog jutra kad se premijer Plenković okrenuo pa pozdravio jednu našu sugrađanku onako kako to rade likovi u SF serijalima, jasno je da i nije moglo biti drugačije. Ili što no bi rekao Mr. Spock, odnosno dr. Ivo, ako već ne dr. Vili te prije svih Mr. Andrej – živi dugo i uspješno! Čovjek se ionako uči dok je živ.
Siniša Pavić
Izborni ‘šok’ by Mr. Spock
Siniša Pavić
12. srpanj 2020 10:02
REUTERS
Plenković ima pred sobom čist teren, tihi konzervativci su mu ga očistili i sad je baš sve na njemu. A što se puka tiče, glavno da je gotovo i da se možemo baciti naglavce u vlakić žarom koji je na plesnom podiju izbornog stožera svoje stranke pokazao ministar zdravlja i kralj preferencijalnih glasova Vili Beroš!
Čovjek uči dok je živ, svaki krug izbora nešto novo. Nekad za izborne rezultate bude kriv crni labud, a nekad ih kreira tihi konzervativac. Uglavnom, ne budu rezultati takvi da ih se dade nazvati prevarom, ali budu takvi da svi redom padnu na dupe od iznenađenja. A to što je Andreju Plenkoviću i HDZ-u uspjelo osvojiti buljug mandata taman da mogu praktički sami Vladu formirati ne ulazeći u kolo ni s kim, ponajmanje s Škorinim čudnim jatom, nije očekivao nitko, novinari i analitičari, a bome i lijep broj onih što se političarima zovu, ponajmanje.
Presudni trenutak
Bilo je to, zapravo, kao u onoj poslovici o stablu što krije šumu. Znaci su bili tu, ali ih uporno nismo željeli vidjeti. Evo recimo jednog koji sugerira da ti nisu čista posla, odnosno da je neke viša sila željela da Plenković bude apsolutni gospodar neba i zemlje. Elem, dan je od izbora. Izuzmemo li notornog ranoranioca Milana Bandića, prvi je na birališta od ozbiljnih igrača izašao Tomislav Tomašević jer on to može. Došao je praktički sam, u društvu bilje polovice, kućnog ljubimca Boška. Sva nekako i previše normalno, taman da se sluti kako će rezultat biti dobar, ali tek kao zalog za neku još svjetliju budućnost. Dojučerašnji lider oporbe Davor Bernardić za dan od glasanja je odabrao košulju na sitne plave kockice, nabacio osmijeh na lice i svejedno ostao strog i napet i u grču. Činilo se kao da nakon izjave dane novinarima želi još malo komunicirati s okolinom, ma se okolina, proročanski, o to oglušila.
No, ključan moment dogodio se tamo gdje je glasao Andrej Plenković. On u odijelu, a Marko Milić valjda prvi put u životu uz njega stupa u košulji. On u redu za glasanje, a red se sam od sebe odjednom brže pomiče put glasačkih kutija. I on pred novinare, kad ga netko zazove iz reda s biračima. Okreće se, smije gospođi, pa baš kao ona diže ruku u zrak te je pozdravlja dlanom onako kako se pozdravlja ona neka druga vrsta živih bića što paradira Zvjezdanim stazama. Više duha je bilo u tom pozdravu, nego u cijelom prošlom mandatu Plenkovićeve vlade, a to, kako god okrenete, nije normalno.
Bio je to trenutak ‘a la Sanader’, odnosno trenutak da sedma sila baci preo u trnje i prije nego su stigle brojke i nego li je postalo jasno da su analitičari, anketari i urednici najveći gubitnici ovih izbora. Očekivala se, naime, tijesna većina, spremao napet nastavak priče u kojem mandatar jedva krpa dovoljan broj zastupničkih da pred Predsjednika može, crtao scenarij prepun dvorskih igara u kojem svaki žetončić vrijedi pravo malo bogatstvo, a priča je završila prije nego li je i počela. A sve zato jer tihi konzervativac kad ga nazovete na telefon pred izbore i u svrhu ankete pristojno pitate za koga će glasat, ili šuti ili jednostavno laže!? Reklo bi se, ode ovaj svijet i sve njegove pristojne navade, do vraga i bestraga.
Zna kada i gdje
Stoga se valjalo zadovoljiti lakonskom ocjenom da je od svih scenarija ovaj još i dobar. Imam premijera s manirima, europejca, onog tko zna par svjetskih jezika i kako vezati kravatu, čovjek koji je na linku s Šarl Mišelom i drugom svjetskim facama, onog tko će nam priskrbiti svaku moguću EU pomoć i voditi nas u svijetlu budućnost i onog koji će se konačno obračunati sa svim ekstremnim desnim. Istinabog, priča zvuči poznato, posve nalik onoj od prije koju godinu kad nas je vodio Ćaća koja i nije najbolje po nas završila, ali kao da nam ostaje išta nego vjerovati da su čuda moguća i da postoje priče, i drugi mandati, u kojima stranački lideri postaju državnici od formata kojima je društvo važnije od uske im zajednice. Plenković ima pred sobom čist teren, tihi konzervativci su mu ga očistili i sad je baš sve na njemu. A što se puka tiče, glavno da je gotovo i da se možemo baciti u naglavce vlakić žarom koji je na plesnom podiju izbornog stožera svoje stranke pokazao ministra zdravlja i kralj preferencijalnih glasova Vili Beroš! Ili u vlakić, ili na Čobanijadu u Podcrkavlju.
Ne treba odmah žudno žuriti put igre riječi, čobanijada ima veze s čobancem a sličnih začudnih imena gradova i sela u nas ima koliko hoćete i u običnoj reklami za jedno naše pivo. No, istina s druge strane jest da nam je korona zakucala na vrata čim su se svjetla i Državnom izbornom povjerenstvu ugasila. Taj Covid, božeprosti, kao da je član kakve stranke pa se pojavljuje taman kad treba i ne treba, makar bilo samo zato da nas podsjeti kako nam je ovaj tren zemlja bliža Podcrkavlju nego li Bruxellesu. A narod k’o narod, vidio da kako virus neće na stranačke skupove pa naivno pomislio da neće ni na krstitke, krizme, proslave diploma, ispraćaje, dočeke te posebno na svadbe. O kakva pogreška! Hoće virus silom udariti baš u temelje naše opstojnosti, tamo gdje baklji, višemetarskih barjaka, Očenaša pred večeru, himne i budnica, gdje je novčanica što se lijepe na čelo i kolona automobila što trube dok na prozorima putnici vise da su više na cesti nego u vozilima. Pa mu nije dobar svaki pir nego su mu najdraži oni preko 200 uzvanika. Pa ti ne da skinuti se do pasa, grliti se s prvim do sebe, a čak je i poljubaca mladenaca postao suspektan. Dovoljno da glavni epidemiolog Krunoslav Capak postane meta ljutitih mladenki kojima je dan iz snova došao u pitanje zbog epidemioloških mjera.
Krdo mora disati
Kakva je to država koja bi i vlakić zabranila!? Tamna da mu pišu Capaku pisma u kojima pijete tužnom njemu i državi ako em ostanu bez slavlja, em izgube znatne financijska sredstva u svadbe uložena. »Svim mladenkama koje prežive vaše odluke treba podići spomenik!« »Razumijemo da situacija nije bajna, ali izgubili smo hrpu novaca, brdo živaca i vagon nade!« »umjesto sreće i uzbuđenja, svaki dan strepimo nad novim odlukama i mjerama!« »Pišem vam ovo u suzama i s pritiskom u glavi…«. A onda i krunski dokaz sažet u rečenicu koja kaže: »Ne razumijem zbog čega je moja svadbena proslava opasnija od proslave pobjede na izborima u stožeru vladajuće stranke!? Vi ste imali svoju proslavu i pustite nas da imamo svoju!« Uf!
Na biralištima i u stranačkim stožerima nije se virusom zarazio nitko makar se i grlilo i ljubilo i plesalo. Na svadbama sve isto a virusa koliko nam drago. Čini se kao da taj imunitet krda bira koje će to stado zaštititi, ili krdo mora disati kao jedan da ga virus mine. A kad je tako, onda je valjda i logično da čovjek glasa tako u krdu zaštićenom bude, bez obzira na uvjete bivstvovanja u njemu. Još kad se ovome doda ona sličica s izbornog jutra kad se premijer Plenković okrenuo pa pozdravio jednu našu sugrađanku onako kako to rade likovi u SF serijalima, jasno je da i nije moglo biti drugačije. Ili što no bi rekao Mr. Spock, odnosno dr. Ivo, ako već ne dr. Vili te prije svih Mr. Andrej – živi dugo i uspješno! Čovjek se ionako uči dok je živ.