Ministri vanjskih poslova Hrvatske, Austrije i Slovenije obišli su jučer LNG terminal na Krku čiji bi se kapacitet uskoro trebao višestruko povećati. Hrvatska će time postati važno energetsko čvorište u ovom dijelu Europe, što će pak definitivno pridonijeti gospodarskom rastu ne samo Primorsko-goranske županije, nego i cijele Hrvatske. Rade se i ozbiljni planovi izgradnje energetskih pravaca prema Sloveniji, Austriji i drugim susjednim zemljama, što će znatno smanjiti njihovu ovisnost o ruskim energentima. A to je od velike strateške važnosti u trenucima kada se ne vidi kraj ratu u Ukrajini gdje su obje strane praktički u situaciji da ne mogu ni izgubiti, ni pobijediti. Što znači da bi tamošnji rat mogao trajati godinama. Na to se Europa mora pripremiti, a LNG na hrvatskom ozemlju važna je karika u tom poduhvatu. Potvrđeno je to još jednom i na jučerašnjem sastanku. Energetika je majka svih politika, ona determinira odnose među velikim silama, a Hrvatska je u toj slagalici postala važan dio.

Naravno, na sastanku je bilo riječi o našem istočnom susjedstvu. Sve su tri zemlje iskazale veliku podršku zemljama takozvanog Zapadnog Balkana da se što prije pridruže EU-u. Naravno, to je jedino moguće razborito stajalište sve tri zemlje. Nesporno je da bi ulazak zemalja Zapadnog Balkana značio i gotovo sigurnu konačnu stabilizaciju tog područja i njegovu integraciju u europske strukture. Ali postoji ovdje i jedan veliki problem. A to je da je veliko pitanje koliko pojedine zemlje jugoistočne Europe uopće žele ulazak u EU. Na primjer, u Srbiji dramatično pada potpora ulasku zemlje u EU jer velik broj građana smatra da se Europa krajnje nekorektno ponijela prema njihovoj zemlji, kada je u pitanju Kosovo. Da ima dvostruke standarde kada su u pitanju interesi Srbije. Usto, kao uvjet za ulazak, EU Srbiji postavlja uvjet uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji, što je također neprihvatljivo velikom dijelu građana Srbije, ali i tamošnje političke klase. Pad popularnosti EU-a događa se i u susjednoj BiH, gdje su Europom posebno razočarani Bošnjaci nezadovoljni razinom europske podrške suverenosti i nedjeljivosti njihove zemlje. Ni BiH Srbi zbog niza razloga nisu baš previše entuzijastični kada su u pitanju eurointegracije. Oni bi se, prije nego s EU-om, radije prvo integrirali sa Srbijom, pa da tek onda odluče što će i kako dalje.

Između Hrvatske, Austrije i Slovenije postoji razumijevanje i oko toga kako se boriti s migrantskom krizom i kako što bolje štititi šengenske granice EU-a. Koliko je to zaista bitno, pokazala je situacija krajem prošle godine, kada je Austrija u jednom trenutku bila istaknula svoje sumnje u budućnost šengenskog sustava. Naime, na području ove zemlje pojavio se znatno povećan broj migranata koji su u nju stigli kroz teritorij jedne duge članice Schengena. To je bila Mađarska koja se iznenada našla pod pritiskom povećanog broja migranata koji su preko Grčke i Srbije pristizali na sjever. To na svu sreću nije spriječilo ulazak Hrvatske u sustav Schengena. Ali i taj je slučaj pokazao koliko je bitna suradnja svih zemalja članica EU-a, a posebno onih koje dijele zajedničke granice, kao što je to slučaj sa Slovenijom, Hrvatskom i Austrijom.

Ove tri zemlje dijele zajedničku prošlost višestoljetnog života u zajedničkoj državi koja baš uvijek i nije bila najsjajnija, ali definitivno predstavlja temelj da njihovo područje bude prostor prosperiteta demokracije i stabilnosti. Što se tiče prosperiteta i životnog standarda, i Austrija i Slovenija su u ovom trenutku daleko ispred Hrvatske. Slovenija je bila bolja od nas u tom pogledu i za vrijeme SFRJ, a taj se razmak još i povećao tijekom zadnjih tridesetak godina. Zbog nekih objektivnih, ali nažalost i subjektivnih razloga, Hrvatska je bila izgubila korak. Ali, naravno, to nikako ne mora značiti da ga u neko dogledno vrijeme ne bi vrlo brzo mogla ponovo uhvatiti.

Tome bi svakako trebali pridonijeti i sastanci kao što je bio ovaj jučerašnji. Na njemu se razgovaralo o projektu koji bi vrlo brzo mogao i predstavljati oslonac za druge dvije zemlje u vrlo važnom području kao što je energetska neovisnost. Gradnja energetske infrastrukture bit će korak naprijed i za samu Hrvatsku.