UVODNIK

Hrvatska treba pomoći BiH u dotjerivanju Daytona

Zlatko Crnčec

Andrej Plenković / Foto Igor Soban/PIXSELL

Andrej Plenković / Foto Igor Soban/PIXSELL

Trebat će tu svi akteri biti jako pažljivi jer cijela je Daytonska konstrukcija jako krhka i mogao bi je srušiti i neki manji propuh. Ako se ne može do kraja reformirati, a onda barem u nju ugraditi i neke poboljšice. Jedna bi svakako trebala biti – da Hrvati biraju svog predstavnika u predsjedništvo

placeholder


Andrej Plenković i Zoran Milanović jučer su zajedničkim glasom, usuglašeno i razborito, progovorili o jednoj vanjskopolitičkoj temi. Hrvatski je premijer u istupu koji je koordinirao s predsjednikom Republike, na međunarodnoj konferenciji posvećenoj 25. godišnjici Sporazuma iz Daytona, rekao da bi bila velika greška ignorirati legitimnu zastupljenost triju konstitutivnih naroda u BiH određenu tim sporazumom te da njegov Aneks 4 utvrđuje legitimnu predstavljenost triju konstitutivnih naroda u institucijama Bosne i Hercegovine.


A što se tiče Zorana Milanovića i njegovih inicijativa, u najvećem je dijelu načelno u pravu. Hrvati u BiH brojčano su najmalobrojniji narod i samim tim u težem položaju od preostalih dvaju. U Republici Srpskoj postoje samo u tragovima, dok se u Federaciji BiH sve više približavaju statusu nacionalne manjine. A izborni sustav po kojem Bošnjaci biraju hrvatskog člana predsjedništva BiH zaista je bizarnost kakva se rijetko viđa. Odnosno nikada. Naprimjer, za opis izbora zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor također bi se moglo posegnuti za tim pridjevom, ali tu barem Srbi biraju svoje zastupnike, Talijani svoga i tako dalje.


Ne biraju ih Hrvati. Velik dio bošnjačkog »mainstreama« kao da taj entitet počinje shvaćati kao svoju nacionalnu državu u kojoj bi svi drugi bili nacionalna manjina.
Međutim, hrvatski bi predsjednik trebao paziti na način na koji govori o situaciji u susjednoj državi. Sasvim je jasno što je mislio kada je spominjao sapun i parfem – prvo treba osigurati ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, a tek potom dograđivati državu. Jer prije toga je jednom, kada je govorio o Andreju Plenkoviću, rekao da ovaj javno govori kao da je na partijskom sastanku u Gradačcu. Gradačac je, inače, gradić sjeveroistočnoj Bosni. Za Tomislava Tomaševića je jednom rekao da je obučen kao za teferić na Ilidži. Ilidža je zapadni dio Sarajeva.




Tako da su sapuni i parfem došli kao naručeni ekipi iz Sarajeva da ga potpuno suludo i besmisleno optuže za nekakav rasizam i fašizam. Tolika količina političkog i osobnog primitivizma i prostakluka kakva je posljednjih dana dolazila iz političkog i medijskog Sarajeva dugo nije viđena. Posebno od takozvanih ljevičara i zagovornika građanske BiH kakvu bi oni željeli. I kakva ne postoji nigdje u svijetu. Ako je Milanović, kao i obično u njegovu slučaju, i rekao rečenicu ili dvije previše, ovo što se moglo čuti iz glavnoga grada susjedne države jest dio objašnjenja zbog čega je stanje u toj zemlji onakvo kakvo jest.


Ali i Milanović bi trebao biti pažljiviji. Zagorci mu nisu zamjerili kada je u sličnom kontekstu spomenuo njihovu Spičkovinu. Jedan njegov dolazak i dva popije gemišta u tom malom zagorskom mjestašcu, i sve je bilo ok. BiH i njezina histerična politika je, nažalost, druga priča. Milanovićevoj popularnosti u susjednoj državi nije sigurno pridonio ni njegov poziv Miloradu Dodiku da dođe u Zagreb. Nakon toga mu tamo gledaju svaki zarez, a ne samo svaki pridjev.


U svom je istupu premijer Plenković s pravom naglasio da bi bila ozbiljna greška previdjeti ili namjerno ignorirati taj ključni dio Daytona, misleći na Aneks 4. Te da se nudi »lažna dilema« između BiH temeljene na tom sporazumu i BiH »svih građana, iznad etničkih granica«. Međutim, i tu se krije još jedna od brojnih kvadraturi bosanskoga kruga. Naime, taj aneks, među ostalim, govori o tome da se predsjedništvo BiH sastoji od srpskog predstavnika, koji se bira u Republici Srpskoj, te hrvatskog i bošnjačkog, koji se biraju u Federaciji BiH. Dakle, krajnje neprecizno. Za dodatno preciziranje ove definicije bilo bi potrebno barem malo intervenirati u Daytonski sporazum.


U tom smjeru, promjena Daytonskog sporazuma, idu i neke najave iz nove američke administracije. Međutim, s druge strane iz Republike Srpske, a čini se i iz Rusije dolaze izjave u kojima se ova dva politička igrača protive bilo kakvoj promjeni onoga što je prije 25 godina dogovoreno u američkoj vojnoj bazi u saveznoj državi Ohio. Trebat će tu svi akteri biti jako pažljivi jer cijela je Daytonska konstrukcija jako krhka i mogao bi je srušiti i neki manji propuh. Ako se ne može do kraja reformirati, a onda barem u nju ugraditi i neke poboljšice. Jedna bi svakako trebala biti – da Hrvati biraju svog predstavnika u predsjedništvo. A do toga se ne može doći koalicijom s Dodikom.