Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska se mora pripremiti za nove udare

Zlatko Crnčec

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Vlada je jučer uredbom ograničila cijene benzina

placeholder


Vlada je jučer uredbom ograničila cijene benzina. Ovaj potez Vlade ipak će dati prostor gospodarstvu da u sljedećih 30 dana lakše podnese ovaj cjenovni udar. Naravno, ni ovo ograničavanje cijene na 11,10, odnosno na 11 kuna za motorni benzin i dizel, nije dovoljno nisko za sve zainteresirane tvrtke, posebno ne za one čija je djelatnost u velikoj mjeri ovisna o cijeni goriva. To su u prvom redu transportne tvrtke kojima naravno i ovako ograničena cijena predstavlja veliki teret za uspješno poslovanje. Oni kažu da je najveća cijena koju mogu podnijeti deset kuna po litri dizel goriva. Govore o tome da im prijeti veliki odljev radne snage. Vozači teretnih vozila jako su traženi u Europi i postoji mogućnost da u velikom broju krenu put bogatijih zemalja Europske unije, moguće čak i do Velike Britanije koja je u kolapsu zbog problema u cestovnom transportu. Od Vlade se očekuje da ili smanji trošarine, ili osigura povrat po osnovi kilometraže.


Ovo što se događa na svjetskim tržištima samo je još jedan udarac na državni proračun. Već će ova jučerašnja odluka Vlade o maksimiziranju cijena naftnih derivata naštetiti državnom proračunu, budući da će se Vlada u sljedećih 30 dana morati odreći dijela prihoda od PDV-a. A ako će se situacija na svjetskim tržištima nastaviti razvijati na način da cijene energenata rastu, Vlada će se morati odreći dodatnih prihoda. Osim PDV-a, morat će nastradati i trošarine. To je jučer priznao i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić koji je rekao da će u slučaju daljnje eskalacije cijena Vlada morati intervenirati u neke segmente proračunskih prihoda.


Državni je proračun doživio udarac tijekom prošle godine. Država se, naime, morala dodatno zaduživati kako bi osigurala novac za zadržavanje radnih mjesta u tvrtkama čije je poslovanje najviše pogodila pandemija korone. Odjednom, preko noći, cijeli su sektori ostali bez mogućnosti za normalno djelovanje. Naprosto su zbog lockdowna morali ili zatvoriti svoje poslovne prostore, ili je zbog raznih ograničenja malo ljudi uopće moglo doći u poziciju da koristi njihove robe i usluge. I tako je gospodarstvo počelo padati u zastrašujućem domino efektu. Stoga je bilo nužno intervenirati kako bi se spasilo na tisuće radnih mjesta. I u tome se u najvećoj mjeri i uspjelo. Ali uz veliku cijenu. I to nije samo metafora. Naime, ova se cijena može izračunati ne do zadnjeg eura, već do zadnjeg centa.




Slična je stvar i s obnovom. Izmjene Zakona o obnovi znače i dodatni udar na državnu potrošnju. Tako će Vlada ubuduće plaćati 80 posto troškova konstrukcijske obnove u Gradu Zagrebu, a punih 100 posto na Baniji. Naravno, to je samo dio novca koji država namjerava potrošiti na obnovu zgrada i kuća teško oštećenih u dva katastrofalna potresa koji su tijekom 2020. pogodila prvo Zagreb, točnije njegovo središte, a potom i Baniju, možda i najnerazvijeniji dio Hrvatske. Koliko će to na kraju koštati teško je reći, ali da će koštati desetke milijardi kuna, nema nikakve sumnje. Kad se tome doda i činjenica da su cijene građevinskog materijala otišle u nebo, onda je jasno da će cijena obnove biti čak i viša od početnih projekcija.


Dakle, postoji velik pritisak da se rashodovna strana proračuna dodatno poveća. Istovremeno, postoji velika opasnost da će se Vlada morati odricati dijela poreznih prihoda. I to ne samo kada je u pitanju odricanje od dijela trošarina i PDV-a kako bi se spriječio devastirajući učinak divljanja cijena naftnih derivata na cjelokupno gospodarstvo.


Sve ove nevolje mogle bi i trebale natjerati Hrvatsku da konačno prestane bazirati svoj gospodarski život na turizmu i novcu koji po ovoj ili onoj osnovi dobivamo od Europske unije. Naravno, dobro je imati i jedno i drugo. Svaki euro zarađen na Jadranu i pristigao iz Bruxellessa jako dobro dođe. Ali ako ova zemlja konačno ne počne proizvoditi, i to što proizvede u najvećem dijelu izvoziti, uništit će je nevolje koje proizvode svjetska tržišta i elementarne nepogode. Ni europski fondovi nisu baš nepresušni, a turizam je prilično krhka biljka. Ekonomske bitke ne samo između tvrtki, već i između država, postaju arene u kojima mogu opstati samo najizdržljiviji. Ovo s benzinom mogao bi biti tek samo prvi udar.