Što dalje? Dva najvažnija hrvatska politička brda odlučila su da više neće međusobno komunicirati. A kako će tako odraditi sljedeće najmanje dvije godine odgovora nema. Baš nikakvog. Hrvatska se našla u dosad nezabilježenoj situaciji. Naravno, u hrvatskom političkom sustavu Vlada ipak ima puno veću težinu tako da će se državno stroj ipak okretati više-manje neometano. Nikakvih posebnih problema tu ne bi trebalo biti. Plaće i mirovine će se i dalje isplaćivati, radit će i dalje zdravstvo, socijala, školstvo, znanost, dječji vrtići i sve ostalo što osigurava normalni život građana. Ako netko od njih, a takvih ima prilično puno, ima tu sreću da ne mora i ne želi pratiti dnevnu politiku, on naravno neće ni u jednom trenutku primijetiti da predsjednik i premijer više neće razgovarati. Kada na televiziji dolazi termin središnjeg dnevnika naprosto prebace kanal na Ligu prvaka ili na neki od brojnih kanala koji nude sve moguće vrste bijega od stvarnosti. Ako i naiđu na kakav naslov na internetu ili u novinama koji govori o tome, kliknut će neki drugi ili naprosto okrenuti stranicu novina.

Ali Hrvatska kao cjelina, kao društvo, kao nekakva zajednica, ne može pobjeći od toga. I morat će se sramotiti na otvorenoj europskoj i svjetskoj sceni. A jedan od ključnih razloga za to je svakako politički sustav. O tome smo na ovom mjestu pisali već nebrojeno puta. Promjene Ustava iz 2000. godine uvele su u Hrvatskoj dvovlašće. Mi smo jedina zemlja koja osim klasične trodiobe vlasti na izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu ima i jedan originalan dodatak. Kod nas postoji i dioba izvršne vlasti na predsjedničku i Vladinu odnosno premijersku. I to je temeljni sustavni izvor za mali milijun političkih nevolja u Hrvatskoj. Svade između Markova trga i Pantovčaka postoje već dvadeset godina. Svađali su se zbog isprepletenih ovlasti svi predsjednici i premijeri od 2000 do danas. Ovo čemu svjedočim sada nije ništa novo. To traje već puna dva desetljeća. Sve je isto i danas. Osim naravno fenomena Milanović. Koji je sve promijenio.

Ali i to smo već puno puta napisali. Čak i kada je u svojim istupima potpuno u pravu, način na koji to govori uvijek u drugi plan stavlja sam smisao njegove inicijative. Svaki je puta to tako. Od njegovih teza o BiH koje i nisu bez temelja, pa do polemika oko izvornih ovlasti predsjednika. Najvažnija stvar mu se uvijek nekako nehotice putem izgubila. Mada se sada čini da je situacija obratna. Njegov recentni verbalni vatromet ipak više služi tome da se skrene pažnja s najvažnije stvari – da će prije ili kasnije morati progutati žabu i donijeti odluku. Što god odluči neće proći lišo. Ni politički ni ljudski. Kakvu god odluku donese za njom će ostati veliki repovi.

Sve u svemu osim političke sramote u Hrvatskoj se neće puno promijeniti nakon bojkota. Veleposlanici neće biti imenovani. Ali to je situacija koje ionako traje već više od godinu i pol. Veleposlanstva vode otpravnici poslova. Vodit će ih i dalje. Milanović će i dalje zapovijedati vojskom kao da nije bilo ustavnih promjena 2000. godine. Na što već godinu i pol šuti i Ustavni sud i ostale nadležne institucije. Na svu sreću šefovima sigurnosnih službi skoro ne izlazi mandat pa će barem oni moći djelovati s punim mandatom. To su područja u kojima se preklapaju odnosi Vlade i predsjednika. Naravno, ako Milanović ne posegne za time da poželi sudjelovati na sastancima na vrhu Europske unije. To je već jednom spominjao, ali je tada otklonio tu mogućnost. Budući da je sukob došao do vrhunca ni to nije isključeno. Kako stvari idu nije nimalo nemoguće da se oba čelnika izvršne vlasti pojave u Bruxellesu na zaprepaštenje svojih europskih kolega.
HDZ je trebao odšutjeti cijeli ovaj slučaj. Potpredsjednik Vlade Tomo Medved nije trebao spominjati nikakvu poveznicu između Milanovića i odvjetnika Perkovića i Mustača. Time su mu samo dali izlaz da raspravu o tome da mu nad vratom visi jedna gdan i teška odluka pretvori u samo još jedna sukob s Vladom. I da dodatnom žestokom retorikom slučaj pomilovanja udbaša pretvori u raspravu o tome kako će sljedeće dvije godine funkcionirati država i situaciji kada su Vlada i predsjednik prekinuli sve odnose.