Piše Zlatko Crnčec

Brodogradnja mora opstati

Zlatko Crnčec

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

U »3. maju« jučer je obavljena primopredaja broda za prijevoz automobila i kamiona grčkoj kompaniji Neptune Lines.

placeholder


U »3. maju« jučer je obavljena primopredaja broda za prijevoz automobila i kamiona grčkoj kompaniji Neptune Lines. Grci su dakle preuzeli novi brod, a državni proračun uknjižio nekoliko desetaka milijuna eura. U svakom slučaju ovo je izuzetno dobar ishod, posebno kada se ima na umu da je u proljeće prošle godine norveški naručitelj odustao pa je Vlada uskočila i na kraju prodala brod na otvorenom tržištu. Vlada je napravila dobru stvar. Ne može sve rješavati tržište, niti ono kao takvo i postoji kada je u pitanju brodogradnja. Uostalom, dovoljno je samo pogledati kako se to radi u Kini i Sjevernoj Koreji.


Najvažnija posljedica svega ovog jest da se u »3. maju« održala zaposlenost. Da ljudi rade i dobivaju plaću koju onda troše ponajviše u lokalnoj zajednici. Da podizvođači i dobavljači dobiju novac za usluge i robu koju su osigurali kako bi »3. maj« mogao poslovati. Uostalom, čemu država i sve što s njom ide ako će ljudi sjediti nezaposleni kod kuće ili će pakirati stvari i kretati put sjevernih bogatih zemalja. Visoka zaposlenost nema samo gospodarsku, nego i društvenu, psihološku i socijalnu funkciju. Tamo gdje su ljudi zaposleni manje je i bolesti, kriminala, raspada brakova i raznih drugih socijalnih boleština. I tu je svakako od ključne važnosti uloga države, ma što o tome govorili fanatični sljedbenici nečeg što oni zovu slobodno tržište. Ako nešto takvo uopće i postoji. Naravno, nije uloga države izravno zapošljavati ljude ili izravno trošiti novac iz proračuna da bi se nekoga zaposlilo. Ali ona ima na raspolaganju niz instrumenata kojima može pomoći održavanju ili povećanju zaposlenosti. I to se ovdje i dogodilo.


Osim što je očuvana zaposlenost, izgradnjom ovog broda Hrvatska je i dalje ostala na karti, recimo to tako, ozbiljnih industrijskih zemalja. Može se netko ovoj konstataciji smijati koliko želi, s obzirom na opće stanje gospodarstva. Ali nema puno zemalja u svijetu koje su sposobne napraviti ovakav brod. Navodno je jedino veliki putnički zrakoplov proizvod u koji je ugrađeno više dijelova nego u brod. I to što ga je hrvatska industrija ipak kadra proizvesti, bez obzira na niz državnih financijskih poguranaca, ipak daje neku nadu da u ovoj zemlji nije baš sve propalo. Ovaj uspjeh »3. maja« tim je važniji jer dolazi u vrijeme kada je Brodosplit praktički prestao s proizvodnjom, nadamo se samo privremeno. Jer Hrvatska mora očuvati svoju industriju. Ne može se živjeti samo od turizma i europskih fondova. I to ne samo zato jer je turizam plaha biljka kada su u pitanju krize, a fondovi će jednog dana presahnuti. Stvar je i nacionalnog dostojanstva da se ne živi samo od ljubaznosti prema gostima i moljakanja bogatijih da nam dodijele koju milijardu više. Ako zemlja nije sposobna proizvesti nešto opipljivo i onda to prodati na svjetskom tržištu, onda je bolje da ne postoji.




Ali tu je problem s domaćom brodogradnjom. Ona može brod proizvesti, ali ga teško ili nikako može prodati da na njemu zaradi. I to je tamna sjenka na ovom veselom i ohrabrujućemu viješću da je »3. maj« proizveo brod i prodao ga. Naime, nije nemoguće da bi to mogao biti jedan od zadnjih koji je napravljen na riječkom navozu.


Jer prije nekoliko dana riječko brodogradilište dobilo je moguće zadnju priliku da održi proizvodnju i izbjegne, tu sada dolazi ona gadna riječ – stečaj. Vlada je odobrila državna jamstva od gotovo 47,5 milijuna eura za završetak broda za prijevoz rasutih tereta čiju gradnju je »3. maj« dogovorio s kanadskom tvrtkom Algoma. Međutim, keč je u tome da u cijeloj priči postoji rupa od 2,57 milijuna eura. Razlika je to između ugovorene cijene i troškova završetka gradnje broda. A nju će morati nekako, kako zna i umije, popuniti samo brodogradilište. Ako u tome ne uspije, otvorit će se stečaj.


Naravno, ni stečaj ne znači nužno i kraj proizvodnje. Ali bi stavio tvrtku u jako težak položaj. Vlada naravno ne može beskonačno posezati u proračun. Uostalom, ni ne smije. Ali može asistirati na niz drugih načina kako bi domaća brodogradnja, barem ona u Rijeci, ostala na nogama. Mora naprosto pronaći način da podržava brodogradnju da može, uz tu pomoć, konačno početi zarađivati na prodaji brodova.