Čni se da je »slabljenje« SDP-a Obersnelovim odlaskom postalo prilika da se mnogi požele okušati u borbi protiv Filipovića
U trenutku kad ovaj broj Novog lista bude u rukama čitatelja, Rijeka će imati sada već četvrtog kandidata za gradonačelnika koji svoju kandidaturu najavljuje s pozicije ljevice ili lijevog centra, a za nekoliko dana pojavit će se i peto ime. Naime, nakon SDP-ovog Marka Filipovića, Katarine Peović iz Radničke fronte, te najave kandidature nezavisnog Davora Štimca koji sigurno nije kandidat desnice nego umjerenog građanskog centra, danas svoju kandidaturu predstavlja i PGS-ov Nikola Ivaniš, a uskoro se očekuje da bi kandidaturu mogla predstaviti i Lista za Rijeku.
Ako kasnije sa svojim kandidatom izađe i Akcija mladih, to bi značilo da se za mjesto Vojka Obersnela bori najmanje šest osoba s ideološke pozicije građanskog lijevog mainstream centra. Ako se tome pribroji i Hrvoje Burić, u svom trećem pokušaju »napada« na Korzo 16, a koji je svake godine sve manje desno ekstreman, a sve više umjeren oporbeni političar, jasno je da će najmanje sedam kandidata zapravo pokušati dobiti one glasove koje je na cijelom nizu proteklih izbora dobivala samo jedna stranka – SDP, i samo jedan čovjek – Vojko Obersnel. Njegovim povlačenjem otvoren je ogroman prostor za centar i ljevicu, čini se, jer će na drugoj strani političkog spektra vjerojatno biti samo dva ozbiljna kandidata – Mostov Marin Miletić te HDZ-ov kandidat koji još nije određen, a što je i logično s obzirom da vrh HDZ-a i Vlade doista zadnjih tjedana imaju previše ozbiljnog posla na svim krizama koje potresaju Hrvatsku, da bi se sad stigli baviti lokalnim izborima koji se održavaju tek za četiri mjeseca.
Kandidatura Nikole Ivaniša svojevrsno je iznenađenje ako se zna da je PGS do prije četiri-pet godina bio najozbiljnija oporba Obersnelovoj vlasti u Rijeci, no onda se dogodio obrat te su se SDP i PGS dogovorili za suradnju, i Ivaniš je zadnje četiri godine bio Obersnelov zamjenik. Čini se da su korektno surađivali, no situacija se stubokom promijenila kad se vidjelo da Obersnel više ne stoji dobro – nije prošao u Sabor na izborima u srpnju, i stoga je potvrdio da se više neće kandidirati ni za gradonačelnika. Izbor Marka Filipovića za kandidata SDP-a, njegovog nasljednika za izbore, bio je potpuno logičan i nimalo iznenađujuć, jer i on je bio zamjenik na Korzu 16, i to u dva mandata, a uz to je i šef stranke u Rijeci. Ne manje važno – i vrlo blizak Peđi Grbinu.
No, čini se da je »slabljenje« SDP-a Obersnelovim odlaskom postalo prilika da se mnogi požele okušati u borbi protiv Filipovića, pa tako i Nikola Ivaniš. Dugo su se vodili međustranački razgovori između SDP-a i PGS-a o ovim izborima, socijaldemokrati su svakako željeli zadržati PGS uz sebe jer je to ipak solidan rezervar lijevih riječkih glasova, no kad se vidjelo da SDP želi kadrirati u ime PGS-a, te birati zamjenika za Filipovića iz njihovih redova po vlastitom izboru, bilo je jasno da je koegzistencija došla kraju. Naravno, nema razloga da PGS jednom u Gradskom vijeću ne podrži SDP, ali Ivaniš je očito procijenio da može krenuti u tu bitku. Nema razloga da ne pokuša: po odlasku Obersnela, a i marginalizaciji nekih drugih snažnih riječkih SDP-ovaca koji više nisu u Saboru, Ivaniš je jedna od snažnijih i dugovječnijih riječkih političkih figura – ono što njegov kolega po struci, Davor Štimac, možda tek može postati na ovim izborima, ako nadjača obojicu.
Odnos SDP-a i PGS-a u Rijeci, međutim, reflektirat će se i na županiju, te je pitanje hoće li na regionalnoj razini dvije stranke nastaviti surađivati. Filipović, logično, od Zlatka Komadine očekuje da uvaži nove okolnosti u Rijeci, pa bi sve moglo završiti odvojenim listama za Županijsku skupštinu, ali i ostavljanjem prostora za postizbornu suradnju.
U svakom slučaju, ulaskom »teškaša« Ivaniša u igru kao kandidata za gradonačelnika te činjenicom da će na tom političkom polu biti pet, šest ili sedam kandidata koji pucaju na isto ili slično biračko tijelo, situacija na ljevici svakako se komplicira. Potpuno je jasno da će jedni drugima izbijati glasove – Katarina Peović mogla bi svakako uzeti dio razočaranih SDP-ovih birača, jednako kao što bi Davor Štimac mogao dobiti znatan dio ideološki neostrašćenih birača. Ali, realno, upravo Filipović i Ivaniš borit će se za istu strukturu birača. Utoliko igra postaje sve zanimljivija.
Tihana Tomičić
Bitka za Rijeku
Tihana Tomičić
19. siječanj 2021 13:05
Foto Sergej Drechsler
Čni se da je »slabljenje« SDP-a Obersnelovim odlaskom postalo prilika da se mnogi požele okušati u borbi protiv Filipovića
U trenutku kad ovaj broj Novog lista bude u rukama čitatelja, Rijeka će imati sada već četvrtog kandidata za gradonačelnika koji svoju kandidaturu najavljuje s pozicije ljevice ili lijevog centra, a za nekoliko dana pojavit će se i peto ime. Naime, nakon SDP-ovog Marka Filipovića, Katarine Peović iz Radničke fronte, te najave kandidature nezavisnog Davora Štimca koji sigurno nije kandidat desnice nego umjerenog građanskog centra, danas svoju kandidaturu predstavlja i PGS-ov Nikola Ivaniš, a uskoro se očekuje da bi kandidaturu mogla predstaviti i Lista za Rijeku.
Ako kasnije sa svojim kandidatom izađe i Akcija mladih, to bi značilo da se za mjesto Vojka Obersnela bori najmanje šest osoba s ideološke pozicije građanskog lijevog mainstream centra. Ako se tome pribroji i Hrvoje Burić, u svom trećem pokušaju »napada« na Korzo 16, a koji je svake godine sve manje desno ekstreman, a sve više umjeren oporbeni političar, jasno je da će najmanje sedam kandidata zapravo pokušati dobiti one glasove koje je na cijelom nizu proteklih izbora dobivala samo jedna stranka – SDP, i samo jedan čovjek – Vojko Obersnel. Njegovim povlačenjem otvoren je ogroman prostor za centar i ljevicu, čini se, jer će na drugoj strani političkog spektra vjerojatno biti samo dva ozbiljna kandidata – Mostov Marin Miletić te HDZ-ov kandidat koji još nije određen, a što je i logično s obzirom da vrh HDZ-a i Vlade doista zadnjih tjedana imaju previše ozbiljnog posla na svim krizama koje potresaju Hrvatsku, da bi se sad stigli baviti lokalnim izborima koji se održavaju tek za četiri mjeseca.
Kandidatura Nikole Ivaniša svojevrsno je iznenađenje ako se zna da je PGS do prije četiri-pet godina bio najozbiljnija oporba Obersnelovoj vlasti u Rijeci, no onda se dogodio obrat te su se SDP i PGS dogovorili za suradnju, i Ivaniš je zadnje četiri godine bio Obersnelov zamjenik. Čini se da su korektno surađivali, no situacija se stubokom promijenila kad se vidjelo da Obersnel više ne stoji dobro – nije prošao u Sabor na izborima u srpnju, i stoga je potvrdio da se više neće kandidirati ni za gradonačelnika. Izbor Marka Filipovića za kandidata SDP-a, njegovog nasljednika za izbore, bio je potpuno logičan i nimalo iznenađujuć, jer i on je bio zamjenik na Korzu 16, i to u dva mandata, a uz to je i šef stranke u Rijeci. Ne manje važno – i vrlo blizak Peđi Grbinu.
No, čini se da je »slabljenje« SDP-a Obersnelovim odlaskom postalo prilika da se mnogi požele okušati u borbi protiv Filipovića, pa tako i Nikola Ivaniš. Dugo su se vodili međustranački razgovori između SDP-a i PGS-a o ovim izborima, socijaldemokrati su svakako željeli zadržati PGS uz sebe jer je to ipak solidan rezervar lijevih riječkih glasova, no kad se vidjelo da SDP želi kadrirati u ime PGS-a, te birati zamjenika za Filipovića iz njihovih redova po vlastitom izboru, bilo je jasno da je koegzistencija došla kraju. Naravno, nema razloga da PGS jednom u Gradskom vijeću ne podrži SDP, ali Ivaniš je očito procijenio da može krenuti u tu bitku. Nema razloga da ne pokuša: po odlasku Obersnela, a i marginalizaciji nekih drugih snažnih riječkih SDP-ovaca koji više nisu u Saboru, Ivaniš je jedna od snažnijih i dugovječnijih riječkih političkih figura – ono što njegov kolega po struci, Davor Štimac, možda tek može postati na ovim izborima, ako nadjača obojicu.
Odnos SDP-a i PGS-a u Rijeci, međutim, reflektirat će se i na županiju, te je pitanje hoće li na regionalnoj razini dvije stranke nastaviti surađivati. Filipović, logično, od Zlatka Komadine očekuje da uvaži nove okolnosti u Rijeci, pa bi sve moglo završiti odvojenim listama za Županijsku skupštinu, ali i ostavljanjem prostora za postizbornu suradnju.
U svakom slučaju, ulaskom »teškaša« Ivaniša u igru kao kandidata za gradonačelnika te činjenicom da će na tom političkom polu biti pet, šest ili sedam kandidata koji pucaju na isto ili slično biračko tijelo, situacija na ljevici svakako se komplicira. Potpuno je jasno da će jedni drugima izbijati glasove – Katarina Peović mogla bi svakako uzeti dio razočaranih SDP-ovih birača, jednako kao što bi Davor Štimac mogao dobiti znatan dio ideološki neostrašćenih birača. Ali, realno, upravo Filipović i Ivaniš borit će se za istu strukturu birača. Utoliko igra postaje sve zanimljivija.