Otrcana je, ali i točna fraza de je svaki problem ujedno i prilika. Da se nakon rješavanja problema cijela situacija ne vrati tek na razinu na kojoj je bila prije njegovog pojavljivanja. Već da se napravi korak ili dva dalje. Banija to zaslužuje.
Tomo Medved se vraća na Baniju. Kao ni prije nešto manje od 30 godina, kada je prvi put bio tamo, stanje nije dobro. Tada je bio rat, Banija je gorjela, a vijesti koje su dolazile s terena bile su dramatične. Sada rata na sreću nema, novi jahač apokalipse sada je potres. Banija sada ne gori, nego je porušena i mokra od hladne zimske kiše. Jedino su vijesti iz nje opet dramatične i tužne.
Ujesen 1991. Medved je bio tek jedan od branitelja, istina kao član elitnih profesionalnih postrojbi. A sada je prvi čovjek cijelog projekta još jedne obnove ovog tužnog i u najvećem dijelu siromašnog dijela Hrvatske. Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici odlučila uzeti stvari u svoje ruke i izravno voditi situaciju na terenu. Osnovan je Stožer i na njegovo čelo postavljen Tomo Medved.
Ovo je očekivan i dobar potez. Hrvatska je mala zemlja, i stoga se ovako komplicirane i zahtjevne zahvate, kao što je sanacija šteta i potom obnova Sisačko-moslavačke i dvije susjedne županije, treba koordinirati iz jednog mjesta. Lokalna ekipa naprosto po definiciji nije dorasla baviti se tako teškim zadatkom. I stoga je bilo nužno da koordinaciju i vodstvo preuzme središnja država. Koja ima i resurse i kadrove da odradi ovaj težak posao.
Dobar je i izbor čovjeka koji će cijeli posao voditi. Medved je na tom području poznat i cijenjen iz gore navedenih razloga. Nakon njegovog sudjelovanja ovog ljeta u Vladinim inicijativama pomirenja, u njega će povjerenje imati i građani Banije srpske nacionalnosti čije su kuće stradale u potresu. Usto, Medved dobro poznaje cijeli ovaj kraj. Prošao ga je uzduž i poprijeko u puno težim uvjetima. Smetnja bi mu mogla biti jedino činjenica da je relativno kratko u visokoj politici.
Njegov bi angažman mogao pomoći i rasvjetljavanju još jednog problema. Njega je jučer spomenuo i sam premijer Andrej Plenković, a to je mogućnost da obnova kuća porušenih u ratu nije bila obavljena kako je trebalo. Naravno, što se tiče muljanja u obnovi i u svemu ostalom, nema tu ništa ni posebno iznenađujućeg. Bilo bi pomalo nenormalno da se obnova obavila na normalan način. A taj bi bio da se nove kuće naprave po svim standardima. Pa uključujući i one koji osiguravaju da kuća ostane stajati čak i ako preko nje prođe nevera jača od šest famoznih Richtera, kakva je prije tjedan dana poharala Petrinju.
Sada se najavljuje istraga. Ako se ona napravi onako kako treba, ne bi trebalo biti nikakvih problema otkriti tajnu. Ako su sami projekti tih kuća bili takvi da se u startu željelo štedjeti na materijalu pa se išlo na jeftiniju varijantu, onda je to bila politička odluka koju je netko donio. Kriminala tu onda nikakvog nema, ali netko bi trebao podnijeti političku, i što je još važnije moralnu odgovornost da se nije potrošilo desetak ili 15 posto više novca, pa da su kuće napravljene kako treba.
Puno bi gora varijanta bila da su projektni papiri u redu, a da u zidovima ipak nema čega bi trebalo biti. Ne bi trebalo biti teško utvrditi pravo stanje stvari. Te su kuće i dalje tamo, na porušenoj i depresivnoj Baniji. Pa neka famozna struka utvrdi poklapa li se stvarnost s onim što piše u papirima. U kojima piše i tko je kuće obnavljao i tko je te obnavljatelje nadzirao. I tko je, na kraju krajeva, sve to koordinirao. Ako se tu pronađe kakav nepoželjan raskorak, bit će to jedan prilično sočan skandal. I još jedan podsjetnik da nekim ljudima ništa nije sveto. Čak ni hrvatska sirotinja, koja je samo željela krov nad glavom. Nije na njima bilo misliti o tome što će se dogoditi ako naiđe više od šest Richtera.
Vlada jučerašnjom inicijativom, naravno, preuzima i odgovornost za ishod cijelog poduhvata. Oporba je, što joj je uostalom i glavna funkcija, počela kritizirati način na koji se vodi ova najnovija kriza. Zamjerke su upućene na račun robnih zaliha, točnije činjenica da u njima nije bilo kontejnera koliko ih je trebalo biti. Neki kritiziraju i činjenicu da se čekalo tjedan dana s osnivanjem Stožera. Ozbiljne su to primjedbe, ali riječ je ponajviše o kaotičnosti koja je obilježje ove države od njenog osnivanja. I popudbina je svih koji su vodili državu u zadnja tri desetljeća. Otrcana je, ali i točna fraza de je svaki problem ujedno i prilika. Da se nakon rješavanja problema cijela situacija ne vrati tek na razinu na kojoj je bila prije njegovog pojavljivanja. Već da se napravi korak ili dva dalje. Banija to zaslužuje.
UVODNIK
Banija zaslužuje novi početak
Zlatko Crnčec
05. siječanj 2021 17:47
Foto Davor Kovačević
Otrcana je, ali i točna fraza de je svaki problem ujedno i prilika. Da se nakon rješavanja problema cijela situacija ne vrati tek na razinu na kojoj je bila prije njegovog pojavljivanja. Već da se napravi korak ili dva dalje. Banija to zaslužuje.
Tomo Medved se vraća na Baniju. Kao ni prije nešto manje od 30 godina, kada je prvi put bio tamo, stanje nije dobro. Tada je bio rat, Banija je gorjela, a vijesti koje su dolazile s terena bile su dramatične. Sada rata na sreću nema, novi jahač apokalipse sada je potres. Banija sada ne gori, nego je porušena i mokra od hladne zimske kiše. Jedino su vijesti iz nje opet dramatične i tužne.
Ujesen 1991. Medved je bio tek jedan od branitelja, istina kao član elitnih profesionalnih postrojbi. A sada je prvi čovjek cijelog projekta još jedne obnove ovog tužnog i u najvećem dijelu siromašnog dijela Hrvatske. Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici odlučila uzeti stvari u svoje ruke i izravno voditi situaciju na terenu. Osnovan je Stožer i na njegovo čelo postavljen Tomo Medved.
Ovo je očekivan i dobar potez. Hrvatska je mala zemlja, i stoga se ovako komplicirane i zahtjevne zahvate, kao što je sanacija šteta i potom obnova Sisačko-moslavačke i dvije susjedne županije, treba koordinirati iz jednog mjesta. Lokalna ekipa naprosto po definiciji nije dorasla baviti se tako teškim zadatkom. I stoga je bilo nužno da koordinaciju i vodstvo preuzme središnja država. Koja ima i resurse i kadrove da odradi ovaj težak posao.
Dobar je i izbor čovjeka koji će cijeli posao voditi. Medved je na tom području poznat i cijenjen iz gore navedenih razloga. Nakon njegovog sudjelovanja ovog ljeta u Vladinim inicijativama pomirenja, u njega će povjerenje imati i građani Banije srpske nacionalnosti čije su kuće stradale u potresu. Usto, Medved dobro poznaje cijeli ovaj kraj. Prošao ga je uzduž i poprijeko u puno težim uvjetima. Smetnja bi mu mogla biti jedino činjenica da je relativno kratko u visokoj politici.
Njegov bi angažman mogao pomoći i rasvjetljavanju još jednog problema. Njega je jučer spomenuo i sam premijer Andrej Plenković, a to je mogućnost da obnova kuća porušenih u ratu nije bila obavljena kako je trebalo. Naravno, što se tiče muljanja u obnovi i u svemu ostalom, nema tu ništa ni posebno iznenađujućeg. Bilo bi pomalo nenormalno da se obnova obavila na normalan način. A taj bi bio da se nove kuće naprave po svim standardima. Pa uključujući i one koji osiguravaju da kuća ostane stajati čak i ako preko nje prođe nevera jača od šest famoznih Richtera, kakva je prije tjedan dana poharala Petrinju.
Sada se najavljuje istraga. Ako se ona napravi onako kako treba, ne bi trebalo biti nikakvih problema otkriti tajnu. Ako su sami projekti tih kuća bili takvi da se u startu željelo štedjeti na materijalu pa se išlo na jeftiniju varijantu, onda je to bila politička odluka koju je netko donio. Kriminala tu onda nikakvog nema, ali netko bi trebao podnijeti političku, i što je još važnije moralnu odgovornost da se nije potrošilo desetak ili 15 posto više novca, pa da su kuće napravljene kako treba.
Puno bi gora varijanta bila da su projektni papiri u redu, a da u zidovima ipak nema čega bi trebalo biti. Ne bi trebalo biti teško utvrditi pravo stanje stvari. Te su kuće i dalje tamo, na porušenoj i depresivnoj Baniji. Pa neka famozna struka utvrdi poklapa li se stvarnost s onim što piše u papirima. U kojima piše i tko je kuće obnavljao i tko je te obnavljatelje nadzirao. I tko je, na kraju krajeva, sve to koordinirao. Ako se tu pronađe kakav nepoželjan raskorak, bit će to jedan prilično sočan skandal. I još jedan podsjetnik da nekim ljudima ništa nije sveto. Čak ni hrvatska sirotinja, koja je samo željela krov nad glavom. Nije na njima bilo misliti o tome što će se dogoditi ako naiđe više od šest Richtera.
Vlada jučerašnjom inicijativom, naravno, preuzima i odgovornost za ishod cijelog poduhvata. Oporba je, što joj je uostalom i glavna funkcija, počela kritizirati način na koji se vodi ova najnovija kriza. Zamjerke su upućene na račun robnih zaliha, točnije činjenica da u njima nije bilo kontejnera koliko ih je trebalo biti. Neki kritiziraju i činjenicu da se čekalo tjedan dana s osnivanjem Stožera. Ozbiljne su to primjedbe, ali riječ je ponajviše o kaotičnosti koja je obilježje ove države od njenog osnivanja. I popudbina je svih koji su vodili državu u zadnja tri desetljeća. Otrcana je, ali i točna fraza de je svaki problem ujedno i prilika. Da se nakon rješavanja problema cijela situacija ne vrati tek na razinu na kojoj je bila prije njegovog pojavljivanja. Već da se napravi korak ili dva dalje. Banija to zaslužuje.