ZAGREB – »Prelaženje linije – Večer tri baleta« posljednja je ovosezonska baletna premijera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Riječ je o izvedbi renomiranih europskih koreografa mlađe generacije – Francesca Nappe, Massimiliana Volpinija i Philippea Kratza koju će premijerno izvesti ansambl Baleta 16. lipnja na sceni zagrebačkog HNK-a. Tri koreografa različitih plesnih poetika prikazat će odvojene putove plesnog istraživanja, pronalazeći veze i dodirne točke između klasičnoga i suvremenog plesnog izričaja, spajajući različite stilove i tehnike, sudarajući ih ili presijecajući, stvarajući vizije bez granica ili definicija. Iako klasično obrazovani, plesači zagrebačkog Baleta u više su prilika do sada dokazali u kolikoj mjeri izvanredno i suvereno vladaju suvremenim pokretom.

»Od baletnog triptiha ‘Prelaženje linije’ možete očekivati potpuno drukčije djelo od dosad viđenih. Bit će to večer triju različitih renomiranih europskih koreografa mlađe generacije, s potpuno različitim pokretom, plesačima, stilom, promišljanjem, konceptom te, u tom smislu, različitih doživljaja baletnih plesača i njihovog plesnog izričaja, probijanja svojih mogućnosti i dosega. Za mene je svaka baletna premijera jedinstveno iskustvo u kojem se, tijekom procesa stvaranja, posebno povežemo s koreografom, stvaralačkim timom, cijelim procesom te međusobno. Dio sam trećeg baletnog dijela ‘Phases’ Francesca Nappe s 12 plesača, znači znatno manje nego inače, pa smo se nekako emotivnije povezali te je cijeli proces bio intimniji s puno dobre, pozitivne i poticajne energije unatoč, za nas, drukčijim i zahtjevnijim pokretima«, prepričava nam solistica zagrebačkog Baleta Lucija Radić Palinko s kojom se složila i njezina kolegica, balerina Helena Troha koja nam je potvrdila kako je riječ o koreografijama različitih suvremenih plesnih stilova, tehnika te priča koje se bave problematikom današnjice u kojoj, tvrdi sugovornica, se svatko može pronaći.

Sezona za pamćenje

»Radila sam na koreografiji ‘S’ Philippea Kratza za kojeg mogu reći da je zaista ugodan, simpatičan i profesionalan. Prvenstveno nas potiče da istražujemo pokrete u kojima se naše tijelo osjeća ugodno, ali da istovremeno guramo granice i tražimo limite. Naučila sam puno i zaista sam uživala u cjelokupnom procesu«, kazuje Troha koja je, do sada, plesala u četirima različitim suvremenim predstavama iz kojih se trudila upiti što više informacija. U predstavu je, prepričava nam solistica baleta Atina Tanović, uključen gotovo čitavi ansambl. »Svaki novi projekt razlikuje se od prethodnog i svaki koreograf ima svoj pristup radu i svoj odnos prema plesačima. Pripremajući se za premijeru, dobila sam priliku raditi s Kratzom i Nappom čije se koreografije znatno razlikuju, ali moram priznati da je stvarno užitak raditi na takvoj razini profesionalnosti i s tako divnim ljudima.« Zagrebačka će publika tako moći pogledati predstavu sačinjenu od dekonstruiranih plesnih koraka praćenih akustičnim instrumentima i digitalnim zvukovima. Drukčiji i nov izazov ne samo za umjetnike, već i za publiku.

Kada je riječ o protekloj baletnoj sezoni, Radić Palinko kazat će da je to bila sezona za pamćenje jer je došlo do velikih promjena. »Svi smo bili uzbuđeni i u neizvjesnosti što nas očekuje s promjenom uprave te najavljenim Zakonom o kazalištima. Nitko od nas sigurno neće zaboraviti osobito emotivan dan kad su mnogi naši dugogodišnji honorarni plesači dobili svoje ugovore o radu, a isto tako nećemo zaboraviti dan kad su se mnogi kolege oprostili od aktivnog plesa odlaskom u mirovinu stupanjem na snagu Zakona o kazalištima.

Baletni svijet

Pored toga, u šest mjeseci rada nove uprave organizirana je velika međunarodna audicija, baletni je ansambl pojačan novim plesačkim snagama, predstavljena su tri velika premijerna naslova, ostvarene koprodukcije s riječkim HNK-om i slovenskim baletom SNG-a Maribor. Mnogim su plesačima, tijekom cijele sezone, pružene prilike za napredovanje i rad na novim ulogama koje do sada nisu imali prilike plesati.«

Da je tome tako, kako pripovijeda Radić Palinko, rekla je i Troha kazavši kako se radilo puno i s užitkom, okarakteriziravši sezonu iza nas kao »ispunjenu, punu zanimljivih premijera, koreografa, dragih nam repriza i gostovanja.« Troha je još kao djevojčica krenula u Školu za klasični balet u Zagrebu koju je završila sa 16 godina te radila honorarno u HNK-u tri godine, a za vrijeme pandemije završila je preddiplomski studij za plesačicu klasičnog baleta na Mađarskoj plesnoj akademiji te se 2021. ponovo priključila ansamblu HNK-a. Danas tvrdi kako nikada, bez obzira na sve, nije požalila što je odabrala tu profesiju, već je zahvalna što je cijeli život posvetila poslu koji voli. Tanović je, s druge strane, imala drukčiji karijerni put, a isti je započela u svom rodnom Dubrovniku. Na pitanje je li premalo umjetničkih sadržaja, napose baletnih, izvan glavnog grada Tanović odgovara:

»Dolazim iz Dubrovnika i mogu reći da baletna škola, unatoč nedostatku uvjeta, radi sve kako bi iznjedrila što više mladih plesača. Trenutačno niti u Dubrovniku, niti u Zagrebu, a ni u ostalim dijelovima zemlje, baletna škola nema adekvatan prostor i uvjete potrebne za napredak, ali interes itekako postoji, a sigurno bi bio još veći kada bi se navedeni nedostaci zadovoljili jer o njima ovisi budućnost hrvatskog baleta.« I doista, baletna karijera vrlo je nepredvidiva, efemerna i, u Hrvatskoj, otežana lošim uvjetima, ali ljubav, kao i uvijek, pobjeđuje sve. »Balet je čista ljubav, kao i, uostalom, u svakom pozivu. Balet nije posao, već osobit poziv, način života, razmišljanja, životne discipline, umjetničkog poslanja. To je ‘zapisano’ samo za posebne. Kad uđeš u baletni svijet i iskusiš baletni život povratka za pozvane nema. Mislim da je za čovjeka, ovdje za baletne umjetnike, najveća sreća kada radi ono što voli i voli ono što radi. Domaćih plesača ima i bit će ih. Možda je jedan od razloga nedovoljno cijenjen status baletnog obrazovanja unutar našeg obrazovnog sustava. Jedan od najavljenih ciljeva rada nove uprave je i osiguravanje prostora za zapošljavanje domaćih plesača, no ne zaboravimo da smo mi međunarodna kompanija kao i sva ostala europska i svjetska baletna kazališta te je uobičajen takav sastav kompanije«, zaključuje Radić Palinko, dok će Troha dodati kako motivacije za rad u baletu ne nedostaje jer uvijek je postojana želja za napretkom.

»Radimo u okruženju u kojem je dobrodošla zdrava konkurencija koja nas gura u teškim trenucima, ali u tim trenucima smo zajedno i kao kolege i kao prijatelji, pa sve ide lakše.« Iako se čini da je situacija unutar baletne umjetnosti u Hrvatskoj loša, sve naše sugovornice složile su se kako stvari idu nabolje, a jedan od koraka u toj borbi može učiniti svatko u Zagrebu i to odlaskom na izvanredne baletne predstave u zagrebački HNK, što uključuje i najnoviju produkciju »Večer tri baleta – Prelaženje linije«. Vjerujte, nećete požaliti.

O novom Zakonu o kazalištima

Autori posljednje ovosezonske baletne premijere zagrebačkog HNK-a »Večer tri baleta – Prelaženje linije« dobitnici su mnogih važnih strukovnih međunarodnih nagrada i priznanja te će se prvi put predstaviti zagrebačkoj publici. Trojac čini Francesco Nappa, međunarodno poznati talijanski plesač, koreograf i polivalentni umjetnik koji u svojemu umjetničkom izričaju spaja ples, slikarstvo i glazbu; Massimiliano Volpini – ravnatelj Baleta HNK-a u Zagrebu te poznati talijanski plesač i koreograf koji je od 1995. kreirao stotinjak baletnih koreografija i koreografija u opernim i dramskim predstavama kao i mjuziklima te nagrađivani njemački koreograf Phillipe Kratz, u novije vrijeme zapažen po konceptualno strukturiranim koreografijama u koje uključuje tematske improvizacije iz procesa stvaranja djela uz autorsku glazbu.

Lucija Radić Palinko – novi ZOK

Novi Zakon o kazalištima nudi rješenja za dugogodišnje nagomilane probleme baletne umjetnosti i umjetnika. Predviđeno je da bi plesači poput mene, dugogodišnjih plesača na određeno vrijeme, trebali potpisati ugovore na neodređeno vrijeme što pridonosi naglašenijem osjećaju sigurnosti i otvara mogućnosti sređivanja životnih situacija.

Budući da imamo beneficirani radni staž, prema novom Zakonu o kazalištima, relativno mladi bismo trebali biti umirovljeni kao baletni umjetnici, no istodobno dovoljno mladi za nove početke, životne izazove, nove mogućnosti, nove, drukčije karijere. Zbog toga sam, prije tri godine, odlučila upisati fakultet kako bih si sama otvorila nove životne mogućnosti i pobrinula se za jedan drukčiji osobni rast i ostvarenje. Završavam preddiplomski studij te nastavljam dalje s intenzivnim razmišljanjima o odabiru diplomskog studija.

Atina Tanović – pritisak

Tanović nam je otkrila kako je koreografija nešto što je jako zanima, ali, kaže, misli da za to nema talenta ili ga tek treba otkriti. Što se tiče pritisaka koje balet sa sobom nosi, Tanović odgovara kako misli da spomenuti postoji u svakom poslu. »Imam sreću što sam prirodno dosta smirena osoba, pa se tako i s tremom lakše nosim, iako je trema sastavni dio ovog posla. Također, ono što mi puno pomaže je podrška prijatelja i kolega. Nažalost, baletna karijera relativno je kratka i nepredvidiva. Svakako se nije lako pomiriti s prolaznošću iste, zato se trudim uživati u svakom novom danu, projektu i koraku.«