Protekla nedjelja iznjedrila je pobjednički par 11. sezone šoua »Ples sa zvijezdama«. Od 13 parova velikom finalu pristupila su tri para, a kao pobjednici izašli su Marco Cuccurin i Paula Tonković.

Šest mjeseci nakon pobjede u HRT-ovu šou »Zvijezde pjevaju« mladi je influenser pobijedio i u bratskom »Plesu sa zvijezdama«, koji se posljednje tri godine prikazuje na Novoj TV. Marco je, nakon Marka Tolje, druga osoba u Hrvatskoj koja je došla do pobjede u dvjema emisijama te prvi koji je to napravio kao pjevački i plesački amater.

FENOMENALNA ATMOSFERA

Čestitke na pobjedi. Zašto vam je važan naslov najboljeg plesača amatera šoua »Ples sa zvijezdama«? Po čemu ćete pamtiti ovu avanturu?

– Neću reći da mi je bio važan naslov najboljeg plesača amatera jer nisam očekivao pobjedu. Nadao se jesam, ali nisam očekivao zato što te, naprosto, očekivanja često mogu razočarati. Tako da nisam išao sa stavom »Idem pobijediti«, nego sam išao sa stavom »Idem uživati pa što bude!«

Meni neće biti žao kad znam da sam dao svoj maksimum, a cilj mi je bio ne pogriješiti korake. Ali evo, imao sam sreću da od početka do kraja šoua nisam zaboravio niti jedan korak, pa sam zbog toga ponosan na sebe. Znam da sam sa svojom Paulom uložio jako puno vremena, truda i znoja, stoga je lijepo znati da je ta pobjeda kruna svega toga. Ovu ću avanturu najviše pamtiti po Pauli. Zbog ovog sam šoua sebi dokazao da mogu biti dobar plesač, a onda i to da nosim jako dobro prijateljstvo upravo zbog ove avanture.

Do pobjede vas je vodila plesna mentorica Paula Tonković. Kako je izgledala vaša suradnja?

– Atmosfera na probama uvijek je bila fenomenalna. Odgovorno tvrdim da bi pobjeda izmaknula da sam dobio bilo kojeg drugog mentora. Paula i ja kliknuli smo na ljudskoj razini. Dogodila se kemija, predivno prijateljstvo, a atmosfera nikada nije bila loša. Imao sam jako puno volje da treniram, da naučim nove korake…

Znalo mi je biti jako teško uopće otići s treninga i stati s plesanjem koliko mi je sve to bio gušt raditi. Paula je moju PSZ avanturu uljepšala po puno toga, a najviše sam joj zahvalan što je sa mnom bila strpljiva, čak i onda kada nešto nije išlo i kada sam govorio da ne mogu. Ona je i tada bila uz mene da mi kaže da mogu to napraviti. Bila je uporna. Ako treba, dva sata je znala ponavljati jedan korak sa mnom, dok ga nisam pohvatao.

Zahvalan sam joj što je bila toliko strpljiva i mogu vam reći da nismo imali niti jednu prepirku ili svađu jer je sve kliknulo i bilo onako kako treba. Još je jedna velika prednost bila to što je Paula veliki kreativni mozak, ali i ja sam takav. Često smo zajedno sjedili, slušali pjesmu, bacali ideje i zajedno stvarali tu finalnu točku. To je još jedna od prekrasnih stvari koje su nam se dogodile.

TREBA VJEROVATI U ČUDA

Čemu vas je Paula naučila, a da nije vezano za same plesne korake?

– Naučila me da budem strpljiv i da se ne živciram zbog bilo kakvih komentara. Tu ne pričamo o komentarima žirija, nego općenito o komentarima u životu. Svi znamo da će, kada se bavimo javnim poslom, komentara uvijek biti – i pozitivnih i onih negativnih. Važno je fokusirati se na sebe. Neću reći da ja to nisam znao, ali ona me podsjetila na to da svaki dan živim s tom tezom.

Koje plesne točke izvedene u šou ćete posebno pamtiti i zašto?

– Pamtim ću paso doble zato jer je taj nastup izazvao najviše reakcija kod publike i zato jer smo ga ponovili u finalu. Vjerujem da je upravo paso doble zaslužan za našu pobjedu. Pamtit ću i lyrical posvećen mami. Lyrical kao plesni stil obožavam i da mogu birati, konstantno bih ga plesao.

Guštam u toj transparentnosti kada je u pitanju emocija. Lyrical je upravo to, makar je i ples općenito iskazivanje emocija kroz pokret. I još moram izdvojiti quickstep, zato što je otplesan s mojom nonom, a to je ipak najbitnija žena u mom životu.

Koliko su probe bile dugačke i naporne? Je li došlo do određenog zasićenja?

– Nije bilo zasićenja zato što zaista volim plesati. Jedini trenutak kada sam malo posustao i umalo odustao bio je trenutak kada sam završio na infuzijama. Bio je to polufinalni tjedan. Jednostavno me tijelo izdalo i nisam mogao stajati na nogama. Mislio sam da je to to što se tiče mog sudjelovanja u šou. I na kraju smo u dva dana, u petak i subotu, uspjeli napraviti sve, naučiti sve korake, počistiti koreografiju i zapravo dobiti najbolje ocjene do tada. Moguće je i u malo vremena napraviti čudo ako ti u to čudo vjeruješ. To ću zauvijek pamtiti.

Foto: NOVA TV

PROJEKT DORA 2024.

Postali ste drugi Hrvat, nakon Marka Tolje, koji je slavio i u »Zvijezde pjevaju« i u »Plesu sa zvijezdama«, no prvi koji je u oba šoua bio s amaterske strane. Koliko vam znači ta pojedinost?

– Jako sam ponosan na sebe što sam pobijedio i postao prvi koji je pobijedio u dva bratska šoua; biti prvi koji je napravio tako veliku stvar. Za mene je to WOW.

Oduševljen sam, ponosan i, kao što sam već spomenuo, mali Marco bi sada bio jako ponosan na sebe da ovo vidi i da pokaže sebi da može. Nemam što za dodati osim da mi ta pojedinost daje vjetar u leđa da uspijem u glazbi, u glazbenoj karijeri i da vam obećam da sam tek počeo i da me čekaju velike stvari. Publici koja me voli i prati obećavam da je neću razočarati. Očito je u pola godine moguće pobijediti u dva šoua!

Koliko će vam stečene pjevačke i plesačke vještine pomoći pri pripremi nastupa za Doru 2024.? Najavljujete taj projekt, stoji li on još uvijek?

– Projekt Dora 2024. i dalje stoji kao plan. Želim se dobro pripremiti i stečene vještine će mi itekako puno pomoći. Zapravo, plan mi je da Mia Negovetić i Paula Tonković, kao moje mentorice, sudjeluju u procesu rada i priprema za Doru. Mislim da žene, koje su sa mnom provodile mjesece i od mene učinile dvostrukog pobjednika, mogu najbolje sa mnom raditi. Poznaju moj karakter, mene kao radnika kada govorimo o pjevanju i plesanju.

Ono što moram naglasiti je da ako ne osjetim da imam pravu pjesmu i da je pravi trenutak, radije ću odustati nego se predstaviti nečime u što nisam sto posto siguran. U svakom slučaju – to je sljedeći cilj i siguran sam da ću ga uz mnogo rada i truda uspjeti ostvariti.