U prisustvu velikog broja otočana u glavnoj dvorani Lošinjskog muzeja predstavljena je knjiga »Lipa svatja – uspomene na vjenčanja s lošinjskog otočja«, koju je priredila Branka Prusina, muzejska tehničarka u ovoj ustanovi.

Na stotinu stranica opisani su običaji vezani za sklapanje braka, kao i sve aktivnosti koje tomu prethode i slijede, u Unijama, Susku, Iloviku, Malom Lošinju, Velom Lošinju i Nerezinama.

Knjiga se temelji na fotografijama iz obiteljskih albuma (najstarije su one još s početka XX. stoljeća) i kazivanjima otočanki i otočana, uglavnom onih starije životne dobi, što je dalo dobar pregled u specifičnosti vjenčanja i popratnih običaja u pojedinim mjestima, ali i kroz protok vremena, do današnjih vjenčanja s novim trendovima.

Osim autorice, kojoj je ovo prva knjiga, na predstavljanju je govorila Zrinka Ettinger Starčić, ravnateljica Lošinjskog muzeja, čiji je kolektiv sudjelovao u izradi knjige.

Odakle naziv »Lipa svatja«? Riječ je o narodnoj pjesmi koja se pjevala prilikom vjenčanja u Nerezinama, a za ovu priliku interpretirali su je iskusnici tamošnjeg Folklornog društva Studenac, Dario Kučić i Ferdinand Zorović.

S obzirom na to da je Kučić ujedno i svirač mijeha, na tom je narodnom glazbalu izveo »Spejanje nevestice«, a Zorović je prepričao nekoliko zgodnih situacija kojih se sjeća s vjenčanja kojima je prisustvovao kao nerezinski dječak.

O tradiciji koja je postojala na lošinjskim vjenčanjima, a u novije je doba obnovljena, izradi krokanta kao svadbene slastice govorila je Anna Maria Saganić.

Naročitu živost predstavljanju knjige dala je skupina mještanki otoka Ilovika – ili onih koje su to porijeklom – pjevale su »Oj Sanpjero« uz pratnju mladog Nikole Jerolimića na harmonici.

Nakon toga je Marinela Jerolimić izvela pjesmu »Vrabac«, šaljive stihove napisane samo za ovu prigodu, što je izazvalo mnogo smijeha u publici.

Govoreći o »korijenima« ove knjige, Branka Prusina rekla je da se za ovu temu zainteresirala nakon što je na Unijama, odakle su dijelom njezini obiteljski korijeni, bila postavljena izložba Silvane Peroš sa starim fotografijama vjenčanja na tom otoku, pa se onda u sljedećih godinu i pol dana bavila zapisivanjem svadbenih običaja mjesta na ovom otočju.