Istraživanje

Pametni telefon mogao bi osobi otkriti koliko će brzo umrijeti

P. N.

Ilustracija Foto: Pixabay

Ilustracija Foto: Pixabay

Studija o navikama hodanja korisnika mogla bi se koristiti za utvrđivanje rizika od smrti u sljedećih pet godina, tvrde istraživači



 


Pametni telefon mogao bi otkriti koliko brzo bi osoba koja ga koristi mogla umrijeti, analizirajući koliko i kako hoda, zaključili su istraživači.


U sklopu nove studije, više od 100,000 sudionika nosilo je monitore koji su pratili njihovu aktivnost tjedan dana, ali istraživačima su bili dovoljni podaci o šest minuta hodanja dnevno da predvide nečiji rizik od smrti u sljedećih pet godina, javlja Independent. Studija je objavljena u PLOS Digital Health.




U kombinaciji s demografskim informacijama o korisniku, njihova brzina hoda mogla bi se prikupiti mobitelom i koristiti u algoritmu za predviđanje stope smrtnosti; među sredovječnim i starijim osobama uključenim u istraživanje, oko dva posto ih je umrlo sljedećih godina.


“Naši rezultati pokazuju da se pasivnim mjerenjem pomoću senzora pokreta može postići slična točnost kao i aktivnim mjerenjem brzine hoda”, kažu istraživači koji su proveli studiju. “Naše metode nude put prema nacionalnom probiru s ciljem utvrđivanja  zdravstvenog rizika.”


Foto Pixabay


Iako su sudionici istraživanja nosili senzore pokreta na zapešćima, istraživači kažu da bi se isti podaci mogli prikupiti i pomoću jeftinih mobitela, jer su njihovi mjerači ubrzanja dovoljno kvalitetni za prikupljanje podataka, pa i “čak i pomoću najjeftinijih preklopnih telefona koji uključuju senzore pokreta”.


Istraživači također sugeriraju da bi to moglo biti korisno u siromašnijim zemljama, jer čak i u subsaharskoj Africi oko 48 posto ljudi ima pametne telefone. U Velikoj Britaniji pametne telefone ima čak 92 posto stanovnika.


Općenito, postoje dva glavna načina mjerenja tjelesne aktivnosti: upisivanje podataka ispunjavanjem upitnika ili hodanje na fiksnoj udaljenosti te pasivno prikupljanje podataka putem senzora. Prvi način, kažu istraživači, “je problematičan zbog poteškoća koje se javljaju kada veliki broj ljudi treba rutinski obaviti potrebne zadatke”. Međutim, istraživanje temeljeno na senzorima ima veliku prednost jer ne zahtijeva od ljudi da mijenjaju svoje svakodnevne aktivnosti.