CRIKVENICA – Susret vjernih crikveničkih gostiju – čak pet obitelji iz Njemačke, njihovih iznajmljivača, gradonačelnika Crikvenice Damira Rukavine i direktorice Turističke zajednice grada Crikvenice Marijane Biondić – upriličen je na terasi hotela Esplanade. Već prilikom upoznavanja i pozdravljanja mogla se uočiti prisnost i veliko prijateljstvo gostiju i njihovih domaćina. Nakon pozdravnih govora direktorice TZG-a Crikvenice Marijane Biondić i gradonačelnika Damira Rukavine, uručenja prigodnih darova koje je pripremila Turistička zajednica grada Crikvenice, kako za goste, tako i za iznajmljivače, sretni su trenuci ovjekovječeni fotografiranjem. Direktorica Marijana Biondić svima je poželjela dobrodošlicu i još mnogo godina prevedenih na Rivijeri Crikvenica. Gradonačelnik Rukavina se pridružio lijepim željama za budućnost i zaželio im ugodan ostatak odmora.

Nakon toga, djelatnici restorana hotela Esplanade prezentirali su meni koji je sadržavao jela od plave ribe. Bila je to uvertira u Mjesec plave ribe, manifestaciju koja će se od danas do 30. rujna održavati na Rivijeri Crikvenica. Radi se o manifestaciji nadahnutoj bogatom ribarskom tradicijom crikveničkog kraja, koja slavi plavu ribu kao vladaricu ovdašnje gastronomije. Između sljedova hrane u kojoj su uživali svi prisutni, vjerni crikvenički gosti ispričali su svoje priče i iskustva vezana uz boravak na Rivijeri Crikvenica.

Dolazi od 1973. godine

Petra Lina Engelhard iz Nürberga u Crikvenicu je prvi put s roditeljima došla 1973. godine. Od tada boravi uvijek u istom smještaju, kod Mileve Dragšić. Nakon što je odrasla, počela je dolaziti i s prijateljicama, a poslije sa suprugom i sinom. Obitelj je to koja ode i u druge zemlje na godišnji odmor, ali se svake godine vraća u Crikvenicu kod gospođe Dragšić. Ono što gošću iz Nürberga najviše privlači u Crikvenici jest prijateljstvo s obitelji iznajmljivačice. Voli otići na izlete u okolicu (Istra, Krk, Plitvice, Gorski kotar…), ali je najsretnija kada se vrati kod iznajmljivača u Crikvenicu. Svoju ljubav prema Crikvenici je prenijela i na sina koji je ove godine također posjetio Crikvenicu, ali sa svojom suprugom. Njegov prvi dolazak kod obitelji Dragšić bio je još u majčinom trbuhu, kako je istaknula gospođa Engelhard.

Što se obitelji Merkl tiče, ona je 1974. godine prvi put posjetila Crikvenicu s još tri para prijatelja. Christine i Paul Johann Merkl odsjeli su u hotelu International, kao i sljedeće godine. Od 1976. godine su redoviti gosti kod gospođe Dragšić u Crikvenici. Kada borave na crikveničkoj rivijeri vole odlaziti taxi boatom na izlete (Klimno, Vrbnik…). Ono što im je presudno zbog čega dolaze u Crikvenicu jesu ljudi, priroda i čisto more, ali i prijateljstvo koje su razvili sa svojom iznajmljivačicom. Vole jesti u raznim restoranima, istraživati okolinu, ali su uvijek vjerni jednoj plaži – plaži Podvorska.

Obitelj Fischer je u Crikvenicu stigla prvi put 1978. godine, na poziv svojeg iznajmljivača koji je tada radio u Njemačkoj. Manfred Fischer je znao iz Glückstadta voziti 1.400 km u komadu kako bi čim prije stigao u Crikvenicu, koja je bila i destinacija medenog mjeseca sa suprugom Ingeborg. U šali kažu, a u svakoj šali ima pola istine, da su njihova djeca začeta na Rivijeri Crikvenica. A gdje je najbolje proslaviti srebrni pir? Također u Crikvenici! Ističu da su oduvijek prijateljima opisivali ljepote kojima su okruženi na svome odmoru, a kada su i oni došli uvjeriti se u priče gospodina Fischera, ostali su oduševljeni.

Obostrani osjećaji

Od 1981. godine crikvenička rivijera dobila je nove vjerne goste u obitelji Czarnecki, koja dolazi iz njemačkoga grada Idar-Obersteina. Svoje nove prijatelje, kako naglašavaju, našli su u obitelji Galjanić. Njihova priča ima pomalo komičan početak. Naime, Josef Czarnecki je uplatio preko njemačke turističke agencije smještaj u Crikvenici. Kad je došao sa suprugom Birgit u smještaj, shvatio je da im to nikako ne odgovara. Dok se gospodin Czarnecki žalio u crikveničkoj turističkoj agenciji i tražio novi smještaj, u prostoriju je istovremeno ušao gospodin Galjanić s ciljem da pita traži li netko smještaj. I tada se rodilo višegodišnje prijateljstvo koje traje i danas. Kada spominjemo iznajmljivače, oni u razgovoru hvale svoje goste kao vrlo velikodušne, spremne pomoći, ne samo njima, već cijelom susjedstvu. A da su osjećaji obostrani, dokazuje i činjenica da gosti u razgovoru ističu kako je kuća obitelji Galjanić njihov drugi dom.

– Ovih pet njemačkih obitelji su dokaz kako domaćini sa svojim gostima mogu stvoriti pozitivno i prijateljsko ozračje koje može trajati desetljećima. Zanimljivo je istaknuti da se kroz povijest o Nijemcima proteže stereotip da su hladni ljudi. A svaki od ovih njemačkih gostiju kao primarni razlog svojeg dolaska navodi upravo toplu i pozitivnu emociju koju osjeća kada dođe u svoj višegodišnji smještaj na odmor, stečena prijateljstva i gostoprimstvo. Koliko su čvrsta prijateljstva između naših gostiju i njihovih domaćina, govori i činjenica da su i Galjanići i Dragšići nekoliko puta posjetili svoje njemačke goste u njihovim domovima. Vjerni gosti su sigurno najbolji promotori turizma. Mi se nadamo da ćemo ih viđati svake godine i posjetiti za neki novi jubilej – zaključila je direktorica TZG-a Crikvenice Marijana Biondić.

Čak 60 godina vjernosti!

Lothar Emil Christian Schidlowski u Crikvenicu iz Bonna dolazi najdulje – nevjerojatnih šezdeset godina! Kad je prvi put došao sa suprugom davne 1962. godine, odsjeo je u hotelu Crikvenica. Sljedeće godine više nije bilo mjesta u hotelu pa je odsjeo u privatnom smještaju kod obitelji Stojčić u Crikvenici. Obitelji su se toliko povezale tijekom godina da je Schidlowski sinu svojih domaćina postao krsni kum. Nakon smrti svoje supruge, vjerni crikvenički gost nastavio je dolaziti s kćerI i odsjedao najčešće u hotelskom smještaju od Dramlja do Crikvenice. Posljednjih dvanaest godina je gost u hotelu Grand, tj. u današnjem hotelu Abalone u Dramlju, gdje se osjeća kao u vlastitom domu.
Kao prioritetne razloge svojeg dolaska na crikveničku rivijeru izdvaja klimu, gostoprimstvo i prijateljstva koja je stekao tijekom šest desetljeća, a na pitanje što mu nedostaje na Rivijeri Crikvenica u usporedbi s ranijim godinama, odmah je odgovorio: »Pivnica u Dramlju!«