Foto: Marko Gracin
U vrtu veličine 380 četvornih metara ima mjesta i za omanji povrtnjak
Veli Lošinj je najljepši u svibnju, rekoše nam majka i kći Ljiljana i Dijana Letić, kada smo ih posjetili u srpnju. Sada, kako je ljeto bilo izuzetno toplo i sušno, ostalo je malo toga za pokazati u vrtu. Već tri mjeseca nije pala kiša, a ni zalijevanje iz crijeva ne pomaže. Ipak, bilo je u tom vrtu štošta lijepoga za vidjeti.
Najprije bi trebalo pohvaliti supruga Tomislava Miočića koji je svojeručno napravio sve podove, zidove, roštilj i ostalo što danas čini kostur vrta. Radio je to iz godine u godinu, pomalo i temeljito, i sada je vrt zahvaljujući tome vrlo uredan i dobro osmišljen.
– Naravno, i Patrik mu je u tome pomagao, naglašava odmah Ljiljana, zagrlivši njihovog malog rođaka Patrika Maružina, koji je ovdje često u gostima. Pomaganje je ovdje izgleda uobičajen način komuniciranja među susjedima i otočanima općenito, pa si pomažu čak i vodom za zalijevanje.

Foto: Marko Gracin
– Svaka stara kuća ovdje ima šternu, a naša šterna ima 15 kubnih metara vode, pa kada nam vode za vrt nestane, dobijemo kišnicu od susjeda. Mi vam svi jako volimo svoje vrtove, ali voda se uvijek mora štedjeti. Pa bez obzira što uglavnom sadimo mediteranske biljke koje sušu bolje podnose, vrt često pati od suše i onda jedni drugima pomažemo tako što dajemo vodu, govori Ljiljana.
U njihovom vrtu zaista prevladavaju mediteranske vrste, limuni, naranče, smokve, nešpule… Naranču je posadio još pokojni nono prije oko 70 godina i još odlično rađa, samo ove godine ju je trebalo jako orezati, pogotovo skratiti, jer je išla u nebo. Prije pet-šest godina ju je trebalo spašavati nakon što je smrzla, jer je i na otoku bila hladna zima, ali svejedno i dan-danas jedno drvo rađa po 200 kg naranči, od kojih naše domaćice rade arancine, sokove, marmelade, a još ima puno toga i za podijeliti.

Foto: Marko Gracin
U vrtu veličine 380 četvornih metara ima mjesta i za omanji povrtnjak. Sjeme starinskih, otočnih sorti, čuva se iz godine u godinu, pa tako one imaju domaću lošinjsku raštiku, blitvu, lošinjsku vrstu ružmarina, mente i lavande, pomidora, agruma i mnogočega drugog.
U dijelu okućnice namijenjenom za odmor i sjedenje, nazvanom Orange house, osjeća se miris brazilskog jasmina, pomiješan s mirisima ostalog cvijeća, a pogled vam pada na hortenzije, agave, fuksije, dalije, eukaliptus, crvenu mandevilu i ljubičastu bugenviliju. Rajski vrt, rekli bismo, a vjerojatno tako razmišljaju i turisti kada unajme ovu kuću, namijenjenu za odmor. Donedavno je na travnjaku paslo janje koje je Ljiljana othranila na dudu i od divljeg pretvorila u pitomo.

Foto: Marko Gracin
– Nažalost smo ga morali dati čovjeku koji drži ovce, jer je prerastao okvire vrta. No, podario mi je toliko sreće i radosti, stalno mi je uz nogu išao, i bila sam mu kao mama. Bilo je to nezaboravno iskustvo, prisjeća se Ljiljana. A što kažu turisti kada godišnji odmor imaju priliku provesti sami u »svojoj« kući s vrtom?
– Oduševljeni su ovim mirom i tišinom, a nekima djeca nikada dosad nisu vidjela kako raste rajčica, pa kad je mogu sami doći i ubrati, to je kao najljepši dar. A tek limuni!

Foto: Marko Gracin
Limune je zapravo sve uzgojila Ljiljana od margote, jer joj se čini da tako najbolje uspijevaju. Evo njenog recepta: treba izabrati najljepšu mladicu dugu 50- 60 cm, ispod koje se stavi plastična boca sa zemljom u koju će ona kasnije, nakon oko 6 mjeseci stalnog zalijevanja, pustiti korijen i tek tada je treba odrezati s matičnog stabla i posaditi odvojeno. A što ako neko stablo prestane rađati?
– Onda ga treba šokirati, dobro porezati sve grane od gore i to će ga natjerati da se pokrene, tvrdi Dijana. Evo još jednog njenog korisnog recepta: najbolje gnojivo za limun je ostatak od iscijeđenog limuna, zapravo kora, koja se samo baci pod stablo.

Foto: Marko Gracin
Što ako ga dohvati posolica? I za to ima lijeka, Dijana stablo limuna jednostavno istušira vodom iz crijeva. Ono za što se same nisu dosjetile kako riješiti, jesu palme koje je napala palmina pipa. Kada je njihovim lepezastim palmama krenulo trunuti srce, pa se to već i po mirisu osjetilo, u pomoć je morala doći gradska služba za spašavanje palmi špricanjem, što se pokazalo uspješnim.

Foto: Marko Gracin